To je kao jedan ogroman crni, ljepljivi val koji me poklopi i ne da mi disati, ne da mi misliti ni o čemu, pogotovo ne o lijepome, osim o tome kako da me prestane boliti duša. Ne mogu ni ustati iz kreveta, ni istuširati se, ni jesti ni izlaziti, ni pričati s ljudima, nerviraju me zvukovi. Potpuno sam bezvoljna, kao da me netko priklještio sa svih strana. I taj osjećaj zna trajati danima i tjednima. A bila sam, kažu, baš veselo i živahno dijete. I morala sam biti najbolja. Nije me naročito pogodila rastava roditelja, nisam to doživjela kao veliki gubitak, otac je ionako puno radio, malo je bio doma, a nakon rastave je ostao živjeti u istom kvartu kao i mi. Moji su držali do forme i onoga da nema svađe pred djecom, samo nisu bili dobri jedno za drugo, totalno različiti...
EPIDEMIJA SUICIDA
Zastrašujuće raste broj mladih kojima nije strana ideja vlastite smrti. Što su razlozi?
Istraživanje je provedeno na uzorku od 2428 djece i adolescenata koji su u 2019. i 2020. godini prošli kroz psihijatrijsku ambulantu
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....