Željko Rogić: ‘Za devet mjeseci od najgoreg sam napravio najbolji sud u Hrvatskoj’

Na Općinskom sudu u Zadru u 7.34 sati svi su već na poslu. Kave su se popile, kreće se s radom točno u 8 sati. Ni minute kasnije. Suci, sudski savjetnici, administrativno osoblje, predsjednik suda... Svi su u punom pogonu. Marljivo se radi i rješavaju se predmeti.

A nije uvijek bilo tako...

Sve do srpnja prošle godine, naime, taj se sud nije mogao baš pohvaliti dobrim rezultatima, ni radnom disciplinom.

Na posao se dolazilo u 8 sati, ali su se kave pile do 9.

Osebujni Benkovčanin

U pola 12 već su se slale SMS poruke i dogovaralo se s kime otići na pauzu. Onda je u 12 sati došla pauza, koja bi se odužila gotovo do 13 sati. Nakon toga, neki bi otišli i na tržnicu, usput bi još nešto privatno obavili, malo odradili posao i pola sata prije kraja radnog vremena već su odlazili doma. Zbog takvog načina rada, sud je imao 22 tisuće neriješenih predmeta.

Dolaskom Željka Rogića na mjesto predsjednika Općinskog suda u Zadru, sve se promijenilo. Taj osebujni 43-godišnji Benkovčanin uveo je nova pravila, čime je potaknuo zaposlenike da rade više nego ikada.

Impresivne brojke

Rezultat je smanjenje broja neriješenih predmeta sa 22 tisuće, koliko ih je bilo u srpnju 2012., na 17.927 predmeta, koliko ih je registrirano 1. travnja.

- Državna se služba općenito doživljava kao mjesto gdje ćete odraditi svoje radno vrijeme, iskamčiti što više slobodnih dana, po mogućnosti se dogovoriti za bolovanje, a glavni događaj u danu je s kime otići na pauzu. No, sud je rudnik i nema mjesta takvom ponašanju - ustvrdio je Rogić dok smo sjedili u njegovu prostranom uredu u zgradi suda.

Nedavno se Rogić pohvalio impresivnom brojkom od 1304 riješena predmeta u samo tri mjeseca rada. Isprintao ju je na papir i nalijepio na vrata kako bi svima bila poticaj da rade još više i bolje. Rogić je uspio postići rezultate koji su nekada tromi sustav pretvorili u najažurniji sud u zemlji. Kako je to postigao?

- Prvo sam smijenio cijeli rukovodeći kadar. Na njihova mjesta postavio sam ljude za koje znam da su radnici. Onda sam ih zamolio da uz šefovske pozicije moraju ispunjavati i normu kao suci. Potaknuo sam ih i svojim primjerom jer, uz poziciju predsjednika suda, i dalje radim na predmetima - objasnio je Rogić.

Kontrola dolazaka

Svega toga ne bi bilo da Rogić nije uveo stroga pravila za zaposlenike. Počeo je, primjerice, kontrolirati kada tko dolazi na posao.

Prije samog početka radnog vremena ode na jedan od odjela i onda tamo sjedi sve dok se ne pojave službenici. Ako kasne i vide da on tamo sjedi prije njih, sutra će se, kaže, pojaviti na vrijeme na poslu.

Također, ponekad zna sazvati sastanak u 16 sati samo kako bi vidio tko je na poslu.

No, nije, pojašnjava, ni najbitnije kada tko dolazi na posao. Bitno je da se radi. Ako netko ispuni normu, onda može ići i prije s posla. Nema ni godišnjih dok se sve ne odradi.

Tulumi u podrumu

- To je jedini način da ih motiviram, jer svi imaju fiksnu plaću i ne postoji sustav nagrađivanja. To je smrt za državnu službu. Kao i to da neradnika ne možeš tek tako otpustiti - smatra Rogić. Kad je tek došao na mjesto predsjednika suda, svima je smanjio ocjene pa sad većina ima trojku. Ocjene su im bitne u napredovanju te se sada i zbog toga svi trude da rade više i bolje.

Dosjetio se Rogić i kako nagraditi vrijedne službenike pa je uveo after work partyje. Svaki četvrtak, naime, zaposlenici se okupljaju u kafiću u podrumu suda, gdje se zabavljaju i do kasno u noć. Ali - samo oni koji su taj dan ispunili normu.

- Ako me netko ne onemogući u ovome, nastavit ću gurati ovu priču do kraja. Želim dovesti ovaj sud u situaciju da jedva čekamo tužbu. Dosta mi je jedan mandat da sve to napravim. Ne bude li to išlo, otvorit ću odvjetnički ured. U tom slučaju, jednostavno ne želim biti u takvom sustavu, zaključio je Rogić.