ŽIDOVSKI CENTAR OSUDIO VUČIĆEV GOVOR Jedini genocid nakon Holokausta dogodio se u Srebrenici, a usporedbe Oluje s Holokaustom odbijamo s negodovanjem

Nakon niza reakcija domaćih političara na skandalozni govor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Bačkoj Palanci, stigla je i osuda Židovskog informacijsko-edukacijskog centra Hatikva sa sjedištem u Zagrebu, na čijem čelu je Julija Koš, nekadašnja knjižničarka Židovske općine Zagreb, čija je obitelj ubijena u Holokaustu.

Podsjetimo, Vučić je u subotu, uz niz optužbi na račun Hrvatske, Domovinskog rata i Oluje, izjavio i kako je "Hitler htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba". Oluju je nazvao pogromom motiviranim mržnjom prema Srbima te je rekao da jaka Srbija neće više nikada dopustiti nikakve Oluje.

Vezano za nedavne izjave srbijanskog vodstva centar Hatikva u priopćenju najoštrije osuđuje instrumentalizaciju stradavanja Anne Frank, kao simbola Holokausta, i svih drugih žrtava Holokausta, kojoj smo, kako navode, svjedočili u nedavnom istupu državnog vrha Republike Srbije.

- Ovakav i svaki sličan način zloporabe strahota Holokausta u cilju postizanja političkih, manipulacijskih i drugih dnevnopolitičkih probitaka, pokušaj je grubog mijenjanja povijesne istine, što je oblik nijekanja Holokausta. Sva stradanja civila osuđujemo, poštujemo i žalimo žrtve, ali zbog bitnih razlika u povijesno-političkim okolnostima koje su izazvale Holokaust u odnosu na bilo koje drugo stradavanje civila u povijesti, odbijamo i osuđujemo ikakvo njihovo izjednačavanje, a osobito u svrhu dokazivanja ovih ili onih političkih stavova i teza. U okviru toga žalimo i protivimo se i povremenim povijesno i činjenički neutemeljenim izjavama koje mogu doći i iz nekoga od židovskih izvora, što se zatim također beskrupulozno koristi u spomenute dnevnopolitičke svrhe, navodi se u priopćenju.

Dalje se ističe kako je Holokaust po svojim značajkama povijesno neusporediv genocid.

- Počinili su ga nacisti i njihovi pomagači u okviru namjere za organizirano istrebljenje cijelog židovskog naroda, na temelju rasne mržnje, što je bilo omogućeno rasnim zakonima u zemljama u kojima je u doba Drugoga svjetskog rata na vlasti bio nacizam, te njegovi satelitski i suradnički režimi. Jedini međunarodno-pravno prepoznati genocid u Europi osim Holokausta dogodio se kao posljedica agresije pred kraj 20. stoljeća u ovom dijelu Europe, a to je srebrenički zločin nad bosanskim muslimanima kao bespomoćnoj civilnoj skupini. Čak ni ovaj nedvojbeni genocid, čijim se žrtvama klanjamo s trajnom tugom, ne mislimo da se može uspoređivati s Holokaustom, koji je, premda je ishod sličan, imao drukčiji cilj, temelje i dimenzije, pojašnjavaju u priopćenju.

- Tako nema i ne može biti nikakve povezanosti žrtava Holokausta sa žrtvama, ma kako tragične posljedice bile za pojedince ili skupine, što su proizašle iz vojno-redarstvene akcije koju je Republika Hrvatska provela 1995. godine, s ciljem reintegriranja svojeg do tada stranom vojnom agresijom i civilnom oružanom pobunom okupiranog teritorija. Definicija o ovoj okupaciji teritorija neovisne zemlje i o opravdanosti akcije oslobađanja međunarodno je prihvaćena i priznata. Stoga s dubokim negodovanjem odbijamo bilo kakve usporedbe između žrtava Holokausta sa stvarnim ili proglašenim žrtvama ove vojne akcije, ma kako one objektivno mogle biti tragične, nadalje se objašnjava.

Kako navode u priopćenju, već godinama javno snažno osuđuju mlak odnos i izostanak aktivnog pozitivnog postupanja političke strukture u našoj zemlji prema revizionističkim ispadima koji se stoga nesmetano javno iskazuju, čime se također negira Holokaust. Napominju kako je takva pojavnost uglavnom vezana uz krajnje margine hrvatskog društva i ne javlja se ni približnom težinom s hrvatskih visokih političkih platforma, kao što se dogodilo u spomenutom nedavnom istupu najvišeg srbijanskog vodstva. Upravo ovakvi istupi neizbježno mogu poticati i nove valove marginalnih revizionističkih pojava u našoj zemlji.

U priopćenju zaključuju kako žele potaknuti političare da se u svojim govorima usmjere na međusobnu toleranciju i uvažavanje stavova, ali prije svega na povijesno potvrđene činjenice o daljoj i bližoj povijesnoj stvarnosti, te u skladu s time i na međunarodno potvrđene ocjene povijesnih događaja.