Nije više kod mene u najmu, otišao je prije par godina. Ostao mi je dužan, a najam za sobu je bio 800 kuna, govori nam vlasnik kuće na čijoj je adresi rumunjski državljanin Florentin Gerard Croitoru prijavio tvrtku Gerard trgovina j.d.o.o. Ta je tvrtka, s temeljnim kapitalom od deset kuna, osnovana 2013., a godinu dana kasnije, 2014., prijavila je prihod od 63,6 milijuna kuna, i to bez zaposlenih te s upravom i pogonom smještenim u unajmljenoj sobi u zagrebačkim Sesvetama. Na istoj toj adresi Croitoruov cimer i sunarodnjak Ilie Cirpean registrirao je tvrtku Cirpean metali j.d.o.o. koja nije niti prijavila prihode. Poslije su njih dvojica nove tvrtke registrirali na drugoj adresi na kojoj su, pak, unajmili halu. Vlasnik hale, koja ovih dana opet traži najmoprimca, rekao nam je da su kod njega u najmu bili kratko te da su i njemu ostali dužni. Nije želio da ga spominjemo imenom, samo je komentirao da bi institucije pravne države trebale raditi svoj posao “jer se sve zna o takvom poslovanju”.
Šokirani vlasnici
U članku se nije želio pojaviti ni vlasnik kuće s početka priče, u kojoj je tvrtka Gerard trgovina s prihodom od 63 milijuna kuna u 2014. bila prijavljena. Vlasnik također kaže da nije niti znao da je na njegovoj adresi Croitoru registrirao tvrtku, nego je to saznao tek kasnije kad su ga počeli obilaziti njihovi vjerovnici, poreznici, pa i policija. Nije znao ni kako se prezivaju, znao je samo za Gerarda. - Oni su dolazili, odlazili, ne bi ih bilo po dva mjeseca. Izmjenjivalo se njih dvoje, troje - objasnio je vlasnik.
Uredu za sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma u svibnju 2014. stigle su prve dojave o sumnjivim transakcijama na računima tvrtke Gerard trgovina.
Ova priča je još jedan od primjera iz dokumentacije Ureda za sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma, a do koje je došao Jutarnji list. Riječ je o nizu povjerljivih dokumenata nastalih 2013. i 2014., koji razotkrivaju sumnje na širinu, pa i pozadinu istraga u kojima se sumnja na organizirane tzv. kružne prevare, pranje novca te slučajeve prikrivanja izvora novca preko niza fiktivnih, ali i postojećih tvrtki. Istrage nisu vezane samo za Hrvatsku, nego je, kako je vidljivo iz dokumenata, tražena suradnja Italije, Slovenije i Rumunjske. Također se sumnja da su neki od njih povezani i s peruanskim narkokartelom. Dokumentacija razotkriva nove razmjere te mreže, pa i sumnje naših službi da je zapravo riječ o znatno većoj organizaciji u koju je uključeno više desetaka tvrtki koje su putem trgovine fiktivnim zlatom, sekundarnim sirovinama i poljoprivrednim proizvodima u razdoblju od dvije do tri godine oprale, i do dvije milijarde kuna. Jutarnji list, pak, ne želi implicirati, a kamoli tvrditi, da su se sve pravne i fizičke osobe koje se spominju u lancu bavile nezakonitim radnjama. Iako je Ured sumnje prijavio nadležnim tijelima te Porezna uprava provela nadzore u nekim tvrtkama i zaračunala milijunske dugove, naplata je nula kuna jer takve tvrtke u pravilu odlaze u stečaj, a državi se zaračunava dug. Ove se istrage, čini se, nisu maknule dalje do početka jer neki od sudionika i dalje otvaraju nove tvrtke. Predmeti očito nisu objedinjeni te se vode neki odvojeni postupci. Jedan poreznik objašnjava nam da je teško ući u trag takvim igračima te da se s tim problemom bore i druge države, posebno Italija koja je iznimno postrožila propise pa su neki “poslove” prebacili u Hrvatsku. Jedan poreznik smatra da bi država u takvim slučajevima trebala žurnije reagirati, odnosno institucije bi se trebale koordinirati i bolje surađivati na takvim predmetima.
- Ured za sprečavanje pranja novca trebao bi odmah blokirati takve isplate kod banaka jer bi tek tada to imalo smisla. Naime, odmah je vidljivo da se radi o pranju novca. Trebalo bi povezati banke, Ured za sprečavanje pranja novac i Državno odvjetništvo, i to odmah - ističe poreznik. Jer, ono što je zajedničko u takvim predmetima jest to da se djeluje brzo, odnosno da tvrtka u kratkom vremenu kroz ulazne i izlazne račune prebaci novac te ga ili opere ili odradi poreznu prevaru bez ikakve isporuke zlata, metala ili poljoprivrednih proizvoda. Tvrtke u mreži u pravilu prebacuju novac jedna s druge na treću, sve do posljednje u kojoj novac podiže netko tko je isto tako angažiran da bi radio samo to. Riječ je uglavnom o mladim osobama slabijeg imovinskog stanja, na socijalnoj pomoći.
Neobične transakcije
U ovom je slučaju Ured za sprečavanje pranja novca utvrdio da je gotovinske isplate s računa provodio Robert Cindrić, rođen 1990., koji je bio opunomoćenik po računu tvrtke Gerard trgovina. Cindrić je, isto kao i mladić iz naše prve priče, bio zadužen za posjete bankama i podizanje gotovine. Osnovao je i tvrtku Cindrić trgovina koju je prijavio na adresi u zagrebačkoj četvrti Resnik, u trošnoj prizemnici koja u gruntovnici glasi na njegovu obitelj. Pokušali smo doći do njega putem društvene mreže, ali nije odgovarao, telefon koji je prijavio uz tvrtku više nije u funkciji. Cindrić se bankarskim djelatnicima nekoliko mjeseci nakon osnivanja tvrtke učinio sumnjivim. Banka je tada izvijestila Ured za sprečavanje pranja novca da je “Cindrić pod nadzorom drugih osoba koje ne žele biti viđene u poslovnici banke, već čekaju izvan poslovnice i komuniciraju s njim putem mobitela”. Cindrić je, isto kao i drugi koji su se bavili sličnim aktivnostima, prilikom podizanja gotovine mijenjao poslovnice, pa i iznose novca koji je podizao, kako bi prikrio trag, a Ured je izlistao u dokumentaciji koju posjedujemo sve uplate i isplate: primjerice, 15. svibnja 2014. podigao je 690 tisuća kuna, pa 30 tisuća kuna te opet 272,7 tisuća kuna. Zato je Ured za sprečavanje pranja novca 2014. od banke zatražio ispis prometa te su utvrdili da je od siječnja do srpnja 2014. na račun uplaćeno 44,8 milijuna kuna, a s računa isplaćeno isto toliko, 44,8 milijuna kuna, te da je 23. srpnja na računu tvrtke bilo 64,26 kuna. Uplate na račun te tvrtke dolazile su od raznih domaćih tvrtki: Fernando metali uplatili su oko 18,2 milijuna kuna, Mačo metali oko 9,6 milijuna kuna, Denisa metali j.d.o.o. 4,6 milijuna kuna, pa i Croitoru Company (druga tvrtka povezana s Florentinom Gerardom Croitoruom) oko milijun kuna.
Brza reakcija
Odmah nakon uplate novac je prebacivan na račun tvrtke Cirpean metali, prijavljene na istoj adresi kao i Gerard trgovina, ili ga je u gotovini podizao Cindrić koji je s računa te tvrtke podigao gotovinu u iznosu od 15,9 milijuna kuna, a na račun tvrtke Cirpean metali isplaćeno je 28,6 milijuna kuna. Ured je, kako bi otkrio porijeklo novca, zatražio od banke promet po računu društva Fernando metali. Utvrdili su da im je od veljače do srpnja 2014. uplaćeno 15,5 milijuna kuna te da je isti iznos isplaćen s računa. Većina uplata izvršena je s računa Rudar-trgovine, tvrtke povezane s Antom Gucićem, sinom Josipa Gucića, a manje uplate izvršilo je, pak, društvo Immobiliare Company, tvrtki koju je osnovao Josip Đurić, a on se, pak, pojavljuje i u tvrtkama Avenija Silver i Watch Avenue.
S računa Watch Avenua novac je dalje išao nizu manjih tvrtki, među kojima je i Dizajni Hirundo u vlasništvu 37-godišnjeg Roberta Gašija. Gaši je nakon uplate 2,24 milijuna kuna sav novac podigao s računa tvrtke, nakon čega se novcu gubi trag. Zbog izvlačenja novca iz vlastite tvrtke protiv Gašija je pokrenut i kazneni postupak koji je nedavno završio izricanjem djelomiče uvjetne kazne od dvije i pol godine zatvora. Svjedočeći u postupku protiv Gašija, Đurić je rekao da je za spomenutih 2,24 milijuna kuna od Gašija kupio zlato. “Jednoga dana kod mene u trgovinu je došao muškarac po imenu Gaši te mi je ponudio veću količinu zlata za otkup. Čini mi se da je njegova tvrtka imala riječ dizajn u imenu. Za zlato sam mu platio nešto preko 2 milijuna kuna, no kasnije sam vidio da je dio nakita bio lažan pa sam tražio da mi vrati oko 400.000 kuna, no nisam uspio.” Gaši je pak objasnio da je novac koji je dobio od Đurića morao platiti kamatarima koje nije želio imenovati. “Morao sam uzeti novac jer mi je obitelj imala smrtni slučaj u Janjevu, pa sam se zadužio kod kamatara za sprovod. Kamate su se popele na oko 60.000 eura i pokušao sam tim novcem vratiti dug”, ispričao je Gaši te dodao da je u jako teškoj materijalnoj situaciji i da mu roditelji primaju socijalnu pomoć.
Nakon uplata na račun Fernando metali novac se prebacivao na račun Gerard trgovine s čijeg su se računa svakodnevno podizali visoki iznosi gotovine ili su se doznačivali u korist računa Cirpean metala s kojega je također slijedilo podizanje gotovine. Oba su društva registrirana na istoj adresi na kojoj prijavljeno boravište imaju Florentin Gerard Croitoru i Ilie Cirpean za koje Ured navodi da “sumnja da služe samo za prikrivanje stvarnih vlasnika društava”. Tu sumnju potvrđuje i činjenica da je opunomoćenik po računima obaju društava, i onaj koji fizički obavlja transakcije podizanja gotovine, Robert Cindrić kojega je Ured već bio evidentirao da podiže gotovinu s računa društva Cindrić trgovina j.d.o.o. Ured je zaključio da postoji sumnja da između tih tvrtki nije bilo stvarne isporuke robe. Ured pretpostavlja da su Gerard trgovinei Cirpean metala imale samo ulogu da se s njihovih računa novac odmah podiže gotovinu, što je radio Cindrić. Nakon toga je teško više pratiti traga novca. - Odnosno utvrditi stvarne primatelje sredstava u ukupnom iznosu od 44,5 milijuna kuna - navodi se u dokumentu Ureda za sprečavanje pranja novca nastalom u srpnju 2014. godine.
Posljednja isplata
U dokumentaciji Ureda je i popis isplata iz kojih je vidljivo kako Cindrić podiže gotovinu u različitim iznosima: 200 tisuća kuna, pa 123,5 tisuća kuna, potom 451 tisuću kuna, 20 tisuća kuna... Cindrić je evidentiran još 2013. jer je na račun tvrtke Cindrić trgovina od svibnja do srpnja 2013. uplaćeno ukupno 7,1 milijun kuna, a većina novca je dignuta u gotovini. U dopisu Ureda Državnom odvjetništvu navodi se: “Cindrić trgovina j.d.o.o. - cca 38 milijuna kuna - zadnja isplata 11. prosinca 2013. isplate su izvršavane u poslovnicama Erste banke i Zagrebačke banke na području Zagreba”. Tvrtka Cindrić trgovina danas za porez duguje 6,6 milijuna kuna, a u kolovozu 2014. preuzeo ju je Jusuf Oreščanin, no sad je u skraćenom stečajnom postupku.
Porezni USKOK povezao konce
Obavijesti o sumnjivim novčanim transakcijama, izvlačenju i vjerojatnom pranju više stotina milijuna kuna kroz mreže povezanih tvrtki, Ured za sprječavanje pranja novca dostavio je nadležnim državnim tijelima prije otprilike dvije godine. Unatoč tome, od tada do ovotjedne objave ovih informacija u Jutarnjem listu zapravo se nitko nije ozbiljno bavio. Informacije su dobili i DORH, i MUP, i Porezna uprava. No, prema dostupnim podacima, sve se dosad svelo na parcijalne istrage, pojedinačne kaznene progone najslabijih karika na dnu lanca te pojedinačne porezne nadzore i s tim povezane upravne postupke. Ne može se reći da sve spomenute institucije nisu ništa radile po ovom pitanju, ali je očigledno izostala uska suradnja, a time i mogućnost razotkrivanja po svemu sudeći organiziranog “pretakanja” milijunskih sredstava, utvrđivanja porijekla novca koji se “okretao”, kao i osoba u čijim je rukama na koncu završio.
Sam DORH zapravo nema kapaciteta za ovako zahtjevnu analitičku obradu dobivenih podataka, a ako to zatraži od Porezne uprave, što je vjerojatno učinjeno, potiče Poreznu upravu na otvaranje poreznih nadzora nad pojedinim tvrtkama pa dolazi do upravnih postupaka, čije se okončanje uglavnom čeka mjesecima, pa i godinama. Ni MUP ne može značajnije pogurati istragu bez konkretnih podataka o poslovanju spornih tvrtki, uvida u dokumentaciju i provjere radi li se stvarno o fiktivnim poslovima temeljima za sumnjive transakcije. A dok traje takav zastoj, ključni igrači su već odavno podijelili plijen i ostavili sitne ribe da plaćaju ceh.
Primjer suprotan tome je nedavno raskrinkavanje mreže i uhićenje niza aktera osumnjičenih za pranje više od 630 milijuna kuna u aferi “zlato”. Međutim, u tom slučaju informacije o sumnjivim transakcijama došle su do u međuvremenu formiranog Samostalnog sektora za otkrivanje poreznih prijevara Ministarstva financija. ( Ž.P.)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....