TJEDAN U 10 PITANJA

ISPOVIJEST DELOŽIRANE OLIMPIJKE 'Izbacili su me iz stana koji mi je Grad Zagreb dao kao zaslužnoj sportašici'

Jadranka Jež, deložirana građanka
 CROPIX

1. Gospođo Jadranka, kako danas slavite Dan neovisnosti?

- Evo vidite i sami koliko imam razloga za slavlje. Danas sam u crnini jer nisam mogla izvjesiti zastavu na zgradi u kojoj je moj stan iz kojeg su me jake snage MUP-a ispratile u utorak.

2. Gdje ste sada, nakon deložacije?

- U svom drugom stanu, u Dugavama. Policija mi je dala rok od 15 dana da iselim iz stana u Ulici Bernarda Vukasa, koji je, eto ironije, bio sportaš kao i ja.

3. Vi ste taj stan i dobili kao zaslužna sportašica?

- Da, Grad Zagreb mi ga je dodijelio kao zaslužnoj sportašici 1985. godine, a ja sam ga kasnije otkupila u kešu. Bila sam rukometna reprezentativka Jugoslavije i Austrije, a igrala sam i za selekcije Europe i svijeta. Karijeru sam završila ovdje u svom rodnom Zagrebu, kao aktivna igračica u 43. godini.

4. Kako ste zapali u probleme sa stanom koji su rezultirali deložacijom?

- Bila sam treći jamac tvrtki Iv d.o.o. koja je dizala investicijski kredit preko HBOR-a, a zadnje investicije koje oni nisu mogli vratiti bile su preko Kreditne banke. Ta banka je i dala nalog za deložaciju, a prvi put sam za to čula u lipnju.

5. Jeste li se pokušali s njima nekako nagoditi?

- Naravno, čim sam čula za probleme otišla sam u banku gdje mi je jedna službenica u kreditnom odjelu rekla ‘a, gospođo, pa kaj vi čekate, kaj se s bankom već niste dogovorili?’. Ja sam joj odgovorila da sam došla da se dogovorimo i nekako nagodimo, no ona nije pokazala nikakvo razumijevanje. Još sam nekoliko puta odlazila u nadi da će netko razmotriti moj slučaj, ali za mene nitko nije pokazao razumijevanje. Zvala sam i gradonačelnika Bandića, ipak je stan grad dodijelio meni kao zaslužnoj sportašici, ali nije mi se javio.

6. I došao je taj dan deložacije - utorak, 6. listopada, 10 sati. Kako je sve počelo?

- Počelo je još u ponedjeljak navečer kada su se oko zgrade muvale policijske patrole. Gledala sam to sve sa svog balkona, a negdje oko 5.30 ispred zgrade bilo je šest kombija punih specijalaca, kasnije su došla još dva, ukupno 50 policajaca. Blokirana je cijela zgrada u koju su već ušli aktivisti Živog zida koji su pokušali spriječiti deložaciju. Oni su se rasporedili po stanu, sjeli i bili spremni na miran otpor u mojoj borbi za pravo na dom.

7. Tko su bili ti aktivisti Živog zida?

- Iskreno rečeno, jedino sam poznala Vilibora Sinčića kojeg znam s televizije iz predsjedničke kampanje i prijašnjih deložacija. Kako je vrijeme odmicalo mi smo se upoznavali, vidjela sam da tu ima puno mladih ljudi koji su me tješili svojim iskustvima sa deložacija. Bio je tu i jedan ratni vojni invalid, bračni par iz Kanade, svima im se zahvaljujem što su mi olakšali moj najružniji dan u životu.

8. Kako ste se vi osjećali dok se približavalo 10 sati?

- Bila sam izvan sebe, i danas sam, pa mi oprostite jer tri noći nisam spavala od šoka. Ja sam bila na balkonu i osluškivali smo kako se specijalci dogovaraju na koji način provaliti kroz vrata koja su ojačana protuprovalnim sustavom. Trebalo im je više od pola sata dok nisu uspjeli ući u stan, a onda je počelo nešto za što sam se nadala da nikada neću vidjeti u životu. Praćeni jaucima volontera specijalci su se probijali kroz hodnik do kuhinje i boravka i tih 37 kvadrata, ali stekla sam dojam da su iskusni jer su pazili da nekoga ne ozlijede.

9. Kako su pazili?

- Pa, koliko sam vidjela, nisu udarali ljude nego su ih iz stana izvlačili zavijanjem ruke, laktom u grlo, koljenom u prepone, navlačenjem i trganjem prstiju... Troje ljudi je zatražilo i pomoć hitne, neke su uhitili i odvozili u marice. Kad sam vidjela koliko boli nanose jednoj mladoj ženi kojoj su stiskom trgali prste došlo mi je da skočim na njih pa što bude. Ali nisam, jer su me aktivisti upozorili da bi me mogli izmasakrirati ako ih napadnem.

10. Kakav je epilog vaše deložacije?

- Na kraju te strašne i nasilne drame, kada su sve te dobre ljude izveli van, ja sam ostala sama i doveli su sudskog ovršitelja koji mi je donio rješenje da se odbija moj prigovor o deložaciji. Dali su mi rok od 15 dana da pokupim stvari, ali ja ne želim odustati od svog prava na dom i spremna sam ga braniti svojim životom. Ja nisam nikakva kriminalka, nego udovica i samohrana majka i ne dopuštam da se sa mnom tako postupa, da se preko mojih leđa lome tuđe prevare i namještaljke koje ljude izbacuju iz domova. Vlast priča da se radi na rješavanju kredita u švicarcima, a deložacija je sve više. Jedini izlaz je pravda, ali ne ona koju nudi pravo kojem je u interesu punjenje nečijih džepova i obespravljivanje malog čovjeka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 05:01