ISPOVIJEST FLAMBOJANTNOG ŽUPNIKA 'Nosim Armani? Vozim BMW? Kockam i popijem? Pa šta!'

Josip Vranješ (55), hrvatski svećenik u Australiji, kao mladi misionar 1986. zaputio se na taj daleki kontitent. Unatoč novom, boljem životu, u Hrvatsku svraća često. No njegov posjet Hrvatskoj u rujnu 2003., nakon što je njegov stariji brat Blaž izvršio samoubojstvo, Vranješu je ostao u groznom sjećanju. Kao i svaki put radi lakšeg obilaska mnogobrojne rodbine, u rent-a-car poduzeću iznajmio je Mazdu MX5 pulskih registarskih oznaka. Bio je 25. rujna, nešto iza 21.30 navečer. Vranješ je nakon nekoliko ispijenih čašica vina kod rodbine u Đakovu sjeo za volan sportske jurilice. Išao je iz smjera Slavonskog Šamca prema Vrpolju.

U krvi je imao 0,68 promila alkohola i vozio je brže od dopuštenog. Bilo je to dovoljno da se u sekundi zavije u crno jedna obitelj i da ne stigne na susret u Zagreb s poznanicima. Mazdom je prešao na suprotni kolnički trak, zahvatio zemljanu bankinu i udario u VW Golf koji je vozio Antun Peha. Golf je završio u kanalu, Peha je podlegao stravičnim ozljedama glave i prsnoga koša, dok je njegov tada 17-godišnji sin Alek pukim slučajem preživio. Obitelj stradalog još čeka pravdu i sudski epilog jer je Vranješ nakon pet godina suđenja i nepravomoćne presude od deset mjeseci zatvora uz rok kušnje od tri godine podnio žalbu čiji ishod čeka. Ujedno s nevjericom i čuđenjem Pehovi promatraju kako Vranješ u Australiji, ako je suditi prema pričama tamošnjih vjernika, živi životom “na visokoj nozi”, no o tragičnom događaju i svećeniku obitelj Peha ne želi govoriti.

Milijuni dolara

Vijesti da ga pojedini vjernici smatraju rastrošnim svećenikom koji novac od Crkve troši na markiranu odjeću, luksuzne automobile, česte večere po restoranima uz dobru čašicu vina‚ Josipa Vranješa je u isto vrijeme iznenadila, rastužila i uzrujala!

ŽUPNIK U SKANDALU 'Skrivio je nesreću i ubio čovjeka, ponaša se kao modni mačak, a Crkva šuti'

- Nosim odijela Armani i Versace? Vozim BMW X5? Gledajte, nosim i vozim ono što želim. Sve optužbe su ludorije. I laži. Kad treba pomagati onda sam dobar, a kad me se odluči blatiti onda se to radi bez imalo grižnje savjesti i na sva zvona. O mom životu, prošlosti i pozivu nemam što razgovarati. Živim. A za sve drugo, obratite se mom odvjetniku. Istinu ćete doznati kada za to dođe vrijeme - komentirao je Vranješ ne želeći otkriti ime svog branitelja.

O inače susretljivom Vranješu, za kojega neki kažu da ga krasi vedar duh, mišljenja su podijeljena. Polovica pripadnika Hrvatske zajednice u Melbourneu samo želi znati kuda ide novac koji su donirali crkvi Svetog Leopolda Bogdana Mandića u Sunshineu koja je pod njegovim patronatom, dok drugu polovicu vjernika, i to onu glasniju u javnosti, taj “detalj ne zanima jer je novac ionako doniran svojevoljno a svećenik je dio te Hrvatske katoličke misije”.

Građevina od 1400 četvornih metara je impresivnog izgleda, a od nje je, ponosno će Josip Vranješ, veća jedino Katedrala sv. Patrika u Melbourneu. Krase je djela hrvatskih umjetnika Josipa Dina Botterija, Petra Barišića, Kuzme Kovačića, Zlatana Vrkljana, Ante Mamuše i Charlesa Billicha. A svoje mjesto u dvorištu je 2000. pronašlo i poprsje blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Osim mnogobrojnih hrvatskih pjevača, glumaca, donatora..., Vranješu je u posjet 1995. došao je i prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman. Zemljište u Sunshineu obuhvaća površinu od 12 jutara, a Australija ga je ustupila hrvatskoj zajednici na rok od 99 godina za stotinjak dolara godišnje, i to zahvaljujući bivšem gradonačelniku Sunshinea Philipu Nelsonu, izvornog prezimena Filipović. U nju su uloženi milijuni australskih dolara, radilo se danonoćno. Nema tko u hrvatskoj zajednici nije dao svoj obol njezinoj gradnji.

‘Nije čudo da se propio’

- Svi smo mi ljudi, a naš svećenik Joso nije Bog. Ima mane i nema čovjeka koji nešto nije zgriješio. Od kada je došao u našu župu, nama vjernicima je lakše. Okupio je Hrvate katolike u jednu cjelinu. Uvidio je da se u našoj okolini svašta događa. Pa nije ni čudo da se propio. Alkohol mu je postao utjeha. Na njegova vrata tisuće ljudi zvone 24 sata dnevno. Traže ga, mole novac, mole pomoć, muče ga. Nije lako to trpjeti. Pa što ako osim alkohola poteže i za kockom? Pa što ako prati modu i voli dobre aute? Novac nije ukrao. Dali smo mu ga mi vjernici. Ima pravo na plaću. I da, ima ljudi koji ga osuđuju, a to su oni kojima je dao prst pomoći a htjeli bi cijelu šaku - priča nam jedna od Vranješovih župljanki u Australiji ogorčena kako se, zbog jednog svećenika s manama i koji voli život na visokoj nozi, baca negativna slika na cijelu hrvatsku dijasporu.

Luksuzni kompleks Crown Casino smješten na južnoj obali rijeke Yarra postao je Vranješu, tvrde vjernici, omiljeno mjesto za relaksaciju. U njega ide odjeven sa stilom.

- Naruči čašu skupocjenog vina poput Jamesa Bonda kad naruči onaj svoj martini. Na kraju se zaredaju i boce. Igra različite igre. Novac curi, ali zna i dobiti pa se začuje ushićenje. Nitko ne bi rekao da je svećenik. Kao osoba nije loš, ali ga je svećenički poziv dotukao nakon što je završio na stupu srama zbog prometne nesreće u Hrvatskoj. Nije lako imati na savjesti nečiju smrt. Sigurno je nije namjerno izazvao - objašnja drugi Vranješov sljedbenik. Osuđuju ga i da su u njegovu društvu često viđeni razni “poduzetnici”, za koje kažu da su dio umreženog podzemlja. A Vranješ to, navodno, pravda rečenicom: “Pa ja sam svećenik. Svi imaju pravo na oprost. Za mene su svi ljudi isti. I moji vjernici me rado počaste.”

Josipov dvije godine mlađi brat Božo Vranješ, koji je u vrijeme rata prognan iz BiH i koji u Australiju bratu u posjet nikada nije otišao, ne može se načudit da Josipa vjernici proganjaju.

- Ne vidim kako smo se mi kao obitelj ili on okoristili. Mnogobrojni smo, šarolikih zvanja i poslova. Živimo daleko ispod prosjeka. Svi znaju da se u Australiji bolje živi, pa zašto i Josip ne bi? Ne pati se. Kažu da se skupo oblači i da to nije normalno. Rekao bih da se oblači u skladu sa standardom okoline u kojoj živi. Danas se više ne zna što je normalno a što nije - priča Josipov brat Božo, metalac po struci i otac četvero djece. Na upit kakav je Josip bio u mladosti i je li odskakao iz društva, svećenikov brat nastavlja:

- Bio je pojava. Prava faca. Duže kose i sportski tip. Srednju školu je završio u Dubrovniku. Odmalena je bio ratoboran. Bio je sklon čitanju a manje radu. Žene su za njim trčale, a on je trčao za knjigama. S odlaskom u Australiju se spasio, ali mu Hrvatska fali. Tišti ga što je daleko pa dođe često. Evo, i sad je tu bio do prije mjesec dana i proveo dva mjeseca na potezu BiH - Hrvatska. O prometnoj nesreći ne razgovaramo. Uvjerava me samo da će sve biti u redu - ističe još Božo Vranješ, ogorčen što nitko ne spominje i bratovu navodnu “ugrozu za vrijeme komunizma kao i dobročinstvo u vidu stotina kontejnera robe, hrane i novca koji su, pod Josipovom palicom, za vrijeme rata stizali u RH”.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg