ISPOVIJEST HLOVERKE NOVAK-SRZIĆ 'Radman je taj koji uništava HTV, a ja iznajmljujem obiteljsku kuću da bih preživjela'

Iza HTV-ove dugogodišnje urednice i voditeljice Hloverke Novak-Srzić burno je proljeće. Sukob s glavnim ravnateljem javne televizije Goranom Radmanom kulminirao je u ožujku nakon predsjedničke inauguracije Kolinde Grabar Kitarović.

Zbog prijenosa uživo, za koji je smatrala da ga je kolegica Elizabeta Gojan neprofesionalno odradila, Novak-Srzić odlučila je pokrenuti peticiju glavnom ravnatelju kako bi se, kaže, konačno počeli poštovati određeni standardi. To je izazvalo niz problema koji su rezultirali otkazima za obje dame javne televizije - i Elizabetu Gojan i Hloverku Novak-Srzić.

Moglo bi se reći da je popularna Hlo u malo boljoj poziciji jer ima sasvim dovoljno staža za mirovinu pa je, kad je dobila rješenje o otkazu, odlučila aktivirati taj mehanizam.

Glasna penzionerka

Nakon 40 godina proljeće je, pohvalila nam se, konačno provela u rodnoj Makarskoj gdje neumorno radi na renoviranju obiteljske kuće koju namjerava uskoro iznajmljivati turistima. Susreli smo je nasmijanu, bez imalo gorčine zbog svega što joj se proteklih mjeseci događalo.

- Odlično sam, nisam više u raljama verbalnog delikta koji je svojim povratkom na HRT uveo Goran Radman - počinje razgovor Hloverka Novak-Srzić. Objašnjava kako je prve dane “na slobodi” provela planirajući kako opremiti kuću da bude što atraktivnija turistima koji dolaze u Makarsku.

- Završila sam na cesti i moram preživjeti, imam kredite, troškove, zato sam se odlučila baviti turizmom - govori Hloverka Novak-Srzić dok ispija kavu u svojoj omiljenoj konobi Kalalarga u centru Makarske.

Godinama nije govorila o stanju na HTV-u, no sada je ipak odlučila sve ispričati. Kaže kako su je na to ponukale dvije stvari.

- Najprije, ja sam sada umirovljenica pa mogu bez straha govoriti sve što mislim. Drugo, na mojoj donedavnoj televiziji vlada takva atmosfera straha i stanje je sve gore da sam, u ime 3500 ljudi koji tamo rade i koji proživljavaju mobbing, odlučila sve to ispričati. Pogrešno bi bilo reći da je problema previše jer postoji samo jedan, a to je glavni ravnatelj Radman. Što se mene tiče, možda i ne bih istupala - kaže poznata urednica koju mnogi već godinama smatraju desničarkom, naročito zbog njezine uloge u Informativnom programu HTV-a tijekom navodno “mračnih devedesetih”, kako to govore “detuđmanizatori“. U odnosu na Radmanovu strahovladu, te su godine - bez obzira na rat i sve loše što on nosi - bile dječji vrtić, komentira.

Novinarka i voditeljica karijeru je počela 80-ih na Radiju 101. Prisjeća se kako je i tada radila antikomunističke, proturežimske emisije te zajedno s drugim novinarima nosila bedževe protiv tadašnjeg verbalnog delikta. Iako je često bila na meti kritika, Hloverkine političke emisije, a naročito talk show “Otvoreno”, uvijek su bile u vrhu gledanosti. Svi su, pa i oni koju su je optuživali da je desničarka, rado gostovali u njenim emisijama. Smatrala je kako je vrijeme verbalnog delikta daleko iza nje, naročito jer je, kaže, tijekom svake vlade u gostima uvijek mogla imati vladajuće i oporbene, za razliku od današnje situacije kada “na TV-u gostuje samo jedan ministar koji govori kako je sve u redu, a novinarka kima glavom bez potpitanja”.

- Da mi je netko tada rekao kako ću sve to s verbalnim deliktom ponovno proživjeti, mislila bih da je lud. No, baš se to dogodilo - ističe.

Transformirani kolege

Otkako je Goran Radman došao na čelo javne televizije, s njim je razgovarala samo jednom, odmah nakon stupanja na dužnost.

- Rekla sam mu da imam jednog prijatelja koji jako voli Tita, ali to nije razlog da zajedno ne ručamo, iako je poznato da su moji stavovi o Titu vrlo negativni. Htjela sam Radmanu dati do znanja da će imati moju potporu dok god bude poštovao novinarsku profesiju. Odgovorio je da će se potruditi, a dogodilo se sve suprotno od toga. Ponizio je novinare i pretvorio ih u poslušnike koji su u konstantnom strahu. Više na ekranu ne mogu niti gledati neke svoje prvorazredne kolege jer vidim da to više nisu oni. Radman je ukinuo slobodnomisleće, kritičko novinarstvo i uveo strahovladu - zaključuje Novak-Srzić.

Nakon mnogo godina staža u Informativnom programu, gdje je bila urednica, te staža kao glavne urednice HTV-a, posljednje dvije godine na javnoj televiziji provela je gotovo skrivena od javnosti u emisiji “Pola ure kulture”. Kaže kako je Radmanu i tamo smetala.

- Svi su problemi počeli dolaskom Ive Josipovića na mjesto predsjednika države. On je odlučio ukinuti taj projekt, taj brend koji je godinama promovirao hrvatsku kulturu. Emisija je ove sezone teškom mukom opstala, no uvjerena sam da će već iduće biti ugašena. Sve je to projekt Josipovića, koji je doveo Radmana na HRT, računajući da će mu pomoći osvojiti, bolje reći oteti, još jedan mandat. Na sreću, nije uspio, stoga me zaprepastilo kada ga Zoran Milanović nije razriješio, nego ga je kao nasljedstvo odlučio iskoristiti u svoje političke svrhe - kaže Novak-Srzić.

Prije razgovora za Nedjeljni čula se sa svojim kolegama s HRT-a. Htjela je da joj kažu koji su aktualni problemi kako bi ih ona mogla javno izreći, s obzirom na to da oni kao zaposlenici to ne smiju. Svi su joj, kaže, ponovili samo jednu riječ - mobbing. “Zamislite, čak na privatnim Facebook profilima ne smiju pisati što misle?!”

- Od Radmanova dolaska na HTV morali smo se očitovati gotovo o svakom prilogu objavljenom u ‘Pola ure kulture’, a podsjećam vas da su emisiju prebacili u noćni termin. Iako smo stalno morali odgovarati na dopise, kazni za mene nije bilo jer su svi moji prilozi odrađeni profesionalno i nisu me mogli ni za što kazniti, no takva atmosfera je zastrašujuća - priča Hloverka Novak-Srzić.

Sukob oko Elizabete Gojan u javnosti je, dodaje, donekle pogrešno interpretiran. Gojan je, poznato je, vodila prijenos inauguracije predsjednice Kolinde Grabar Kitarović te je tada izrekla seriju komentara koje su mnogi smatrali neprimjerenima.

Može što hoće

- Smatrala sam da je prijenos odrađen neprofesionalno, a peticijom koju sam pokrenula na televiziji htjela sam Radmanu dati do znanja da se moraju poštivati profesionalni standardi. Nikada mi cilj nije bio da itko dobije otkaz. Pa i dok sam ja bila glavna urednica, bilo je svakakvih sukoba, a novinari i voditelji istupali su protiv mene. Sjetite se kako je Gojan prije nekoliko godina ispred zgrade Novinarskog doma na megafon vikala građanima da ne gledaju program HTV-a, a protiv mene je prosvjedovala s flasterom na ustima (prosvjed protiv cenzure u domaćim medijima, op. a.). No, nije bilo otkaza. Nikome nisam uzela posao, njegovu egzistenciju, plaću. Prestravljena sam Radmanovim potezom, istjerao je Elizabetu Gojan, samohranu majku dvoje djece, i ostavio je na cesti. Kako ima srca to napraviti, to potvrđuje moju pretpostavku da bi taj totalitarni um slao i u Sibir kada bi mogao - dodaje Novak-Srzić.

Smatra kako danas snosi posljedice svog stava te kako je nad njome, kao i nad kolegicom Gojan, Radman izvršio čin nasilja te jasno dao do znanja svima na HRT-u da on može raditi što hoće. Glavnog ravnatelja, dodaje naša sugovornica, ne podržava nitko, od oporbenih stranaka ili domaćih i međunarodnih novinarskih organizacija, koje su sve ustale zaštititi dvije poznate HRT-ove urednice.

Podržava ga, ističe, samo SDP, a čak ni njegov koalicijski HNS nije sretan s Radmanom na čelnom mjestu javne televizije.

Hloverka Novak-Srzić drži da je ključ problema Zakon o HRT-u “koji je pisao Ivo Josipović”, a prema kojemu glavnog ravnatelja bira Hrvatski sabor, kao državnog dužnosnika. Zbog toga je, kaže, javna televizija pretvorena u državnu, režimsku televiziju. Podsjećamo je kako su i u vrijeme 90-ih prštale kritike na račun HDZ-a da kontrolira i cenzurira sve medije.

Simpatičan dječak

- HDZ je bio kamilica naspram onoga što se danas događa. Na HTV-u opstaju isključivo podobni. Kolege poput Karoline Vidović-Krišto, Nede Prkačin, Branimira Farkaša, Elizabete Gojan i mnogih drugih izloženi su najtežim oblicima šikaniranja te je pitanje dana kada će nastaviti prštati otkazi onima koji ne prihvaćaju taj Radmanov totalitarizam. Mnogi su naciljani i broje im se sati. Josipović je preko Novokmeta smijenio 40-ak urednika, ali ne samo bliskih HDZ-u, nego svih onih koji se nisu slagali s njim, oni nisu bili podobni Josipoviću - tvrdi Novak-Srzić. Podsjeća kako je raspad HRT-a na neki način počeo kada je iz Dječjeg programa na mjesto vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja postavljen Domagoj Novokmet, “simpatičan dječak koji nikako nije u stanju voditi sustav od 3500 zaposlenih”. O svemu je upozorila tadašnjeg predsjednika Ivu Josipovića.

‘Pošalji mi malog’

- Nazvala sam ga kada je 2012. ukinuto ‘Otvoreno’ i rekla mu kako ću ja saditi blitvu u svojoj Makarskoj, ali ću gledati njegov pad s vlasti zbog svega što su učinili on i njegovi talibani na HRT-u. To se i obistinilo - kaže.

No, sada odgovornim smatra premijera Milanovića za kojega kaže da je dijelom i njezina pogreška. Kada je Ivica Račan bio premijer, otkriva, često je od njega tražila “pošalji mi onog malog, elokventan je”. Nije tada očekivala da će se “elokventni mali”, kojega je promovirala, prometnuti u, kaže, premijera koji ne reagira na uvođenje strahovlade i verbalnog delikta na javnoj televiziji.

- Na žalost, moram konstatirati da se smatram žrtvom Milanovićeve politike. Zbog javno izrečenog različitog stava u naponu snage završila sam u mirovini koju plaćaju porezni obveznici. To je to njegovo uvođenje reda. Uvođenjem reda često se hvali i ravnatelj Radman kojega od milja na Prisavlju zovu Labrador, a ja se uvijek sjetim riječi bivšeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića koji je kazao kako je ‘najveći red u mrtvačnici’ - kaže Novak-Srzić.

Otkriva kako je nakon odluke o otkazu imala podršku gotovo svih kolega na HRT-u, “i lijevih i desnih”.

Komitetlija

Razumije one koji šute, svjesna je, kaže, da imaju obitelji i kredite, a naročito je svjesna da se Radmanu ne žele zamjerati oni koji su iz šestog platežnog razreda preko noći postali zvijezde jer znaju da takvu poziciju na slobodnom tržištu nikada ne bi uspjeli ostvariti.

- Upravo ponovno čitam knjigu Česlava Miloša ‘Zarobljeni um’. To je Radman, čovjek totalitarna uma. U svom prvom intervjuu, kada je postao ravnatelj, kazao je da je, zamislite, 1990. otišao obeščašćen s televizije. Tom smiješnom izjavom samo nas je sve podsjetio kako je uopće došao 80-ih na televiziju. Postavio ga je komitet, a premda mi je još uvijek tajna je li to bio CK SKH ili CK SKJ, kada bih se morala kladiti, tipovala bih na ovaj zadnji. Bez ikakve biografije, osim što je bio omladinski funkcionar i bavio se Titovim štafetama, nije imao nikakvog iskustva, pogotovo ne novinarskog. Sve što sada radi jest osveta za devedesete kada je otišao s HTV-a. Pritom ga uopće ne zanima hoće li uništiti Televiziju, bitno mu je samo osvetiti se. Pa, on je uveo teror na HRT. U studiju ‘Plesa sa zvijezdama’ četiri sata drži zbor radnika, šeta pozornicom sa slušalicom i mikrofonom u ušima, a njegove višesatne govore prenosi interna televizija - opisuje nam djelić atmosfere na Prisavlju Hloverka Novak-Srzić.

Okupatorska strana

Kaže kako je Radman na HTV stigao 1988. iz omladinske komunističke organizacije kao ispomoć tadašnjem čelniku Veljku Kneževiću koji je, podsjeća, završio na okupatorskoj strani. U isto vrijeme njoj je na Radio 101 iz Beograda stigla Biljana Radulović. Rat samo što nije počeo, “pa vi sami zaključite o čemu se radilo”.

Bez imalo zadrške kaže kako se u mladosti bila priključila Partiji, na čiju je knjižicu zalijepila fotografiju koju je snimio legendarni, a na žalost pokojni Nikša Antonini. Zbog Nikše, odnosno te fotografije i danas čuva tu crvenu knjižicu. Slala je dvije molbe, tek je nakon druge primljena, “jer je tamo bila cijela moja ekipa”, no brzo je izašla, a kasnije i prije demokratskih izbora, kao i u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, postala najgorljivija kritičarka komunizma na državnoj televiziji, pa su je u Tuđmanovo vrijeme zvali i Čeličnom lady HRT-a.

- Sigurna sam da svi oni koji su “upoznali“ Radmana, bez obzira na njihov svjetonazor, smatraju da nam je potrebna lustracija jer to nije pitanje partizana i ustaša, to nije pitanje prošlosti, nego pitanje budućnosti. Zbog svojih smo stavova Elizabeta Gojan i ja bačene, simbolički rečeno, u Kevinu jamu, a ugledna kolumnistica i članica zadnjeg saziva CK SKH plaši narod da će im se to dogoditi, da će nas bacati u jame. Sjećam se da je nakon Milanovićeva dolaska na vlast ta ista kolumnistica napisala tekst u kojem ga je upozorila da ne ponavlja Račanovu pogrešku i da me ne smije zadržati na javnoj televiziji. To je valjda ta demokracija koje su im puna usta. Opet Centralni komitet vlada televizijom, to je jasno kada se pogleda tko su tamo vodeći kadrovi. A ja sam tobože povampirena desničarka zato jer sam uvijek bila protiv boljševičko-komunističkog mentaliteta i jer sam bila za hrvatsku državu i Europu. Da smo mi europska država, ja i Gojan bismo danas radile, a ne bih ja bila u mirovini, ona na cesti i ne bi na snazi bio kriterij podobnosti, nego isključivo stručnosti - oštra je Hloverka.

Blaženi rodni kraj

Dodaje kako su devedesete bile specifične, moralo se stvarati državu, no danas je moramo osloboditi od “boljševizma pod skutom takozvanog antifašizma”.

- Antifašizam nitko ne dovodi u pitanje, no boljševički i totalitarni mentalni sklop mora nestati, to je pitanje budućnosti naše djece. Želim da HRT postane društveno odgovorna, javna televizija jer je ona institucija u rangu HAZU ili Matice hrvatske. Društveno bitna. Ono što se sada događa, svakog dana je udaljava od te slike. Nanesena je nepopravljiva šteta, kako u kadrovskom tako i u programskom i financijskom smislu - zaključuje Novak-Srzić.

Umirovljenički staž zasad će provoditi u Makarskoj gdje mnogo razmišlja o svemu, ali i uživa u rodnom kraju.

- Iza mene je velik posao i dug staž. No, sve bih ponovila, pa i sve svoje pogreške. Moj ulazak u novinarstvo bio je angažman, htjela sam graditi bolje društvo. Ako sam negdje i pogriješila, uvijek bih to priznala. Radila sam sve, od pada Ceausescua i Berlinskog zida nadalje, uvijek bila u vrhu političkog novinarstva. Zato sam sada umirovljenica. Ne bih se nikad više odlučila angažirati na nekoj od velikih komercijalnih televizija.

No, možda prihvatim angažman na nekoj od lokalnih televizija jer se, na žalost, jedino tamo može čuti poneki slobodni glas. Nudili su mi već emisiju jednom tjedno, ali u Zagrebu. To mi je sada daleko, nećete vjerovati, ne bih se mogla odvojiti od Makarske dulje od jednoga dana. Ako dobijem koju ponudu tu u blizini, najdalje do Splita, o tome bih ozbiljno razmislila. Osim toga, pa mogli bi snimati talk-show tu kod mene u Makarskoj - kroz smijeh zaključuje bivša HTV-ova urednica.