ISPOVIJEST MAJKE PEDOFILA SA SAVSKOG MOSTA 'Uništio mi je život, ali ga i dalje volim'

Mama, bok. Imam 8 minuta za razgovor. Molim te, ne dolazi mi u posjet u zatvor. Ne želim gledati kako se mučiš. Teško mi pada ova cijela situacija. Dodijelili su mi odvjetnicu po službenoj dužnosti. Jer nikom ništa nisam nažao učinio. Tog sam klinca vidio tri puta, mislim. Platio sam mu kavu sa šlagom jer mi je došao za stol dok sam sjedio u kafiću. Spreman sam ići i hipnotizeru. Nikoga nisam ni taknuo, ni pratio, ni vrebao. Kad se s takvim stvarima nakače na nekoga, nemoguće se obraniti. Mama, ne zaboravi na svoje lijekove koje moraš uzimati, ne penji se na ljestve kako bi zalila cvijeće. Pitaj za pomoć rodbinu, prijatelje...”, s knedlom u grlu dok je gutao suze govorio je postiđeno i kao “navijen” inženjer elektrotehnike Krešimir B. (63) (pro)zvan Tesla.

Poziv sa zatvorskog telefona oko 19 sati u petak, šest dana od uhićenja, uputio je svojoj 88-godišnjoj bolesnoj majci, nekadašnjoj prosvjetnoj djelatnici, dizajnerici i umjetnici. Ako je suditi po posljednjoj kaznenoj prijavi, Krešimiru se ne piše dobro. On je, naime, osuđivani pedofil s više od pet seksualnih prijava, a nova optužba također ima veze s djecom - tjedan dana je, od 26. veljače do 4. ožujka, pratio 13-godišnjeg dječaka u zoni okretišta tramvaja na zagrebačkoj Savskoj cesti i odgovarat će zbog nametljivog ponašanja koje bi ga moglo stajati i do tri godine robije.

Skučena i natrpana zatvorska ćelija i hrana iz kantine Krešimiru, inače djetetu uzorne profesorice i cijenjenog kemičara koji su radili u Njemačkoj, nažalost nikako nisu strane.

Pred Božić 2011. godine napustio je zatvorsko okruženje Lepoglave. Umjesto pet i pol godina, na koliko je bio osuđen zbog silovanja 15-godišnjeg emocionalno nezrelog dalmatinskog tinejdžera, “odgulio” je tri godine i potom zbog dobrog vladanja pušten na uvjetnu slobodu. Taj seksualni recidivist plahog i nenametljivog pogleda, ugodnoga glasa i vrlo elokventan, trudio se uklopiti u svakodnevicu. Aplicirao je za različite poslove u struci te se paralelno, po sudskoj odluci, posvetio i psihijatrijskom liječenju.

- To su čiste bedastoće za malu djecu. Daju mi neki papir i ja nek’ zaokružujem ponuđene odgovore. Doslovce, gubitak vremena - komentirao je Krešimir svoje redovite posjete Psihijatrijskoj bolnici na rubu metropole. Osim posjeta psihijatru, institucijama je obećao i da će se kloniti maloljetnika. I kao da mu je to obećanje uspijevalo do 26. veljače ove godine.

Što se točno dogodilo 4. ožujka pa da je školarac ocu ispričao da je osam dana ranije uočio “čudnog muškarca čudnog ponašanja koji po ulici prati njega i prijatelja te da mu je jako odbojan”, znaju samo Krešo i njegova maloljetna žrtva, odnosno žrtve.

Bilo je podne, 6. ožujka. Krešimir je nakon ručka rekao majci da ide prošetati s prijateljem, na što mu je ona rekla da će malo prileći i kasnije odabrati stvari s letaka na akciji kako bi u petak, dan poslije, kupili špeceraj. Bio je to zadnji njihov pogled i pozdrav na slobodi.

- Bio je s jednim prijateljem koji je u Zagreb došao doktoru. Šetali su i razgovarali. Dovezli su se do okretišta tramvaja gdje, inače, čeka tramvaj ili silazi iz njega. Svaki je otišao na svoju stranu.

I tada je uhićen. Nisam znala gdje je sve do navečer kasno. Zvala sam prijatelje, rodbinu. Mislila sam i da mu se nešto dogodilo. Jeza me prošla. Nisu mi dali da ga vidim u postaji. U međuvremenu sam mu otišla dva puta u posjet u zatvor. Suze nije zaustavljao. Tresao se. Bio je totalno očajan. Bojim se za njegov život. On je toliko miran, a ljudi ima svakakvih - priča nam zabrinuta Krešimirova majka uvjerena da je pozadina priče drugačija, odnosno da je preplašeni 13-godišnjak prepun bujne mašte i da je svoje eventualne izostanke iz škole ili duga izbivanja iz kuće pokušao opravdati tereteći Krešimira. Po tim kafićima na okretištu, gdje Krešimir često zna popiti kavu jer su, zapravo, ni kilometar zračne udaljenosti od mjesta stanovanja, djeca stalno prose novac.

- Više nikome ne možeš ni kavu platiti a da te kasnije ne pogledaju poprijeko - povjerio se majci Krešimir nedavno kad je do njega došla informacija da je otac 13-godišnjaka zabrinut za sigurnost svojeg sina koji mu dolazi u vidokrug.

Ako se pogleda u Krešimirovu prošlost, naočit mladić koji od dvije pokvarene stvari napravi jednu funkcionalnu, sredinom 80-ih doživio je preokret. Imao je prijatelja ovisnika kojeg je na kraju droga i stajala života. Želio ga je izvući na pravi put, odviknuti od tog zla. Odlazio mu je kući. Potrebu za drogom pretvarao mu je u veselje. Animirao ga je svojim znanjem o elektrotehnici.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg