Ispovijest Renate (40) koja je zavela dječaka (13): Naš je jedini grijeh što sa seksom nismo pričekali do njegova 14. rođendana

ZAGREB - Sex-Trainerin - tako su austrijski mediji prozvali Šibenčanku Renatu Juras, tada 40-godišnju rukometnu trenericu koja je zavela svoga 13-godišnjeg igrača Ervina Unterlechnera. Zbog nezakonite seksualne veze s maloljetnikom dobila je 22 mjeseca uvjetne kazne zatvora, ali njihova je veza opstala - štoviše, u lipnju bi trebali dobiti dijete. Renata je ovih dana u Austriji i Njemačkoj objavila knjigu “41 und 14”, u kojoj je na nešto manje od 200 stranica opisala nastanak njihove veze, reakciju okoline, sudski proces i konačni happy end.

Malo je reći da je knjiga loša. Riječ je, zapravo, o malo većoj školskoj zadaćnici, u kojoj jedna žena temeljito otkačena od realnosti sebe pokušava prikazati kao zaljubljenu klinku koju je s nogu oborio neodoljivi muškarac, kao da je 13-godišnji Ervin bio taj koji je vodio igru i zaveo nju, bespomoćnu, naivnu 40-i-nešto-godišnjakinju. Ima tu i mnogo filozofiranja o rukometu i životu općenito, veličanja lijepog plavog Jadrana te Hrvatske i Hrvata općenito (Austrijanci nam, izgleda, nisu ni do koljena), zatim promoviranja odjevne marke koju Renata prodaje u svom novootvorenom dućanu, a našlo se mjesta i za nešto malo strasti i intrige.

Ovo su najzanimljiviji isječci.

ERVIN

Renata se iz Hrvatske odselila u Austriju s tadašnjim suprugom, nogometašem Milivojem, neposredno nakon što je završila srednju školu. Njihov brak, u kojemu su dobili dvije kćeri, nije opstao. Renata je postala rukometna trenerica i vlasnica škole stranih jezika, u kojoj je predavala engleski i hrvatski. Godine 2009. bila je u Šibeniku na odmoru kada je dobila poziv da preuzme treniranje U-13 momčadi kluba McDonald’s Wiener Neustadt. Krenula je u potragu za talentiranim dječacima po okolnim školama kada se dogodio za nju sudbonosan susret.

• U krcatu dvoranu ušla je nova skupina dječaka. Nisam više znala kamo usmjeriti pogled a da me ne obuzme očaj. Kaos i nedisciplina na sve strane. Bila sam sigurna da ovdje samo gubim vrijeme. No tada se malo jasnije ukazala silueta jednog dječaka. Bio je velik i mišićav, izgledao je kao pravi sportaš, gotovo kao muškarac, i nikako se nije uklapao u ovu kaotičnu gomilu (...) Možda je ovaj mladić sportske siluete i smeđe kose jednostavno stariji jer ponavlja razred. Promotrila sam malo pomnije njegove kretnje i primijetila kako mi se raspoloženje popravlja što ga dulje gledam. (...) “Kako se zove ovaj dječak?” pitala sam. “ Ervin Unterlechner.”

FATALNI DJEČAK

Renata, koja je već godinu dana rastavljena od supruga, uzima Ervina u svoju ekipu. Počela ih je trenirati gotovo svakodnevno i s njima odlaziti na turnire, a novog igrača počinje gledati malo drukčije...

• Slika pred mojim očima ponovno je postala jasna i stvarna. Ovoga puta nije bio način na koji puca po golu, nego pogled iz njegove duše koji me izravno pogodio. Ostala sam bez daha i za trenutak sve oko mene postalo je tiho i mirno. Ervin više nije dijete, prošlo mi je kroz glavu. (...) Njegove noge lagano su dotaknule moja bedra. Primijetila sam da je odabrao mjesto odmah uz mene. Nasmiješio mi se, a ja sam spustila pogled. Osjetila sam kako mi se neki neobjašnjivi elektricitet širi trbuhom.

STRAST

Renata momčad prijavljuje na turnir u Poreču, to je za mnoge od dječaka bio prvi veći izlet i odlazak u inozemstvo. Piše o Ervinovim pogledima i zaštitničkom nagonu koji primjećuje kod njega, čak i o ljubomori kad ona razgovara s nekim muškarcem. Čim su se vratili u Austriju, organizirana je proslava u klubu.

• Nasmijala sam se i zabacila glavu unatrag. Tada sam primijetila Ervina. Sjedio je malo sa strane, nije se smijao zajedno s ostalima, nego je bez riječi buljio u mene. Poluzatvorenih očiju pratio je svaki moj pokret. Kao predator koji se koncentrirao na svoj plijen, prošlo mi je kroz glavu. Malo sam se uzdrmala i zadrhtala. Osjetila sam besmislen poriv da si popravim haljinu ili prođem rukama kroz kosu, ali ruke su mi ostale prikovane za pladanj. Kratko sam pogledala svoje noge i onda ipak podigla glavu. Ervinov pogled ponovno me pogodio - intenzivan kao njegov udarac na gol. Nije bilo sumnje. Taj dječak me gledao kao muškarac koji vidi prvu ženu na svijetu. (...) Ponovno sam malo zateturala. Srce mi je divlje tuklo i bilo mi je jasno da mi krv nije zavrela od silnog hodanja. U tom sam trenutku znala. Ervin se zaljubio u mene.