Istina o hrvatskim institutima: Jedni se ubijaju od posla, a drugi ne dolaze na posao po 3 godine!

ZAGREB - Ravnatelj dr. Ivica Martinović bio je na službenom putu u Osijeku, a kod njegova imena, zanimljivo, upisan je dolazak u 8.00, a odlazak u 16 sati uz njegov potpis. Vidjeli smo i tablicu za sutradan koja je već dobrim dijelom bila popunjena vremenskim dolascima i potpisana od djelatnika?!”

Dio je to jednog od tri izvješća Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta o provedenom nadzoru u Institutu za filozofiju tijekom 2008. godine. Jedan od zadataka nadzornika bila je i kontrola dolazaka i odlazaka s posla njegovih 30 zaposlenika za koje su sustavno u Ministarstvo stizale informacije da ne dolaze na posao. Kad su se informacije pokazale točnima, bivši ministar Dragan Primorac tražio je da se svi koji toga dana nisu bili na poslu, a za to nisu imali opravdanje novčano kazne. No to se, doznajemo, nije dogodilo.

- Ministarstvo je 2008. nakon provedenog upravnog nadzora ravnatelju Instituta naredilo uvođenje strože kontrole rada unutar ustanove i izvan nje. Iako znanstvenici i znanstveni novaci dio svojih radnih obveza mogu izvršavati i izvan ureda (držeći nastavu na sveučilištima, radom u knjižnicama i arhivima, terenskim radom, boravkom u drugoj znanstvenoj instituciji i sl.), o tome mora postojati detaljna evidencija u ustanovi u kojoj su zaposleni - rekao je dr. Hrvoje Meštrić, ravnatelj Uprave za znanost. Dodao je kako Ministarstvo za sada nema spoznaja o tome da zaposlenici Instituta ni danas ne dolaze na posao.

Novinari Jutarnjeg u protekla su dva tjedna nekoliko puta obišli Institut koji porezne obeveznike godišnje stoji više od sedam milijuna kuna. U njemu su u većini slučajeva zatekli samo poslovnu tajnicu i čistačicu.

Institut za filozofiju ima prostor na lokaciji u Vukovarskoj ulici, nedaleko od Zagrepčanke. Jedan od njegovih znanstvenika dr. Zdravko Radman dobar dio godine živi u Švicarskoj, no i za njega postoji evidencija kao da je svaki dan na poslu. Njegovi kolege na Institutu otkrili su nam da je Radman u vrijeme dok je bio predsjednik Znanstvenog vijeća čak i sjednice tog tijela vodio iz Švicarske. E-mailom.

- Da, točno je da kolega Radman živi na relaciji Zürich - Zagreb. Kada je u Hrvatskoj, dolazi na posao - rekao nam je ravnatelj Instituta za filozofiju dr. Martinović. No nije nam znao reći koliko mjeseci u godini Radman provodi u Hrvatskoj.

- Mislim da je više u Zagrebu nego u Zürichu, no nisam siguran - rekao je Martinović. Pokušao nas je uvjeriti i kako se Ministarstvo nikada nije bavilo kontrolom dolazaka i odlazaka zaposlenika na posao.

- Većina ih na radno mjesto dolazi svaki dan. O tome se vodi klasična evidencija - tvrdi Martinović. Dodaje kako se to ne može gledati jednostrano jer poslovi znanstvenika nisu činovnički.

Rad za lijepe oči

Većina zaposlenika Instituta za filozofiju predaje na fakultetima diljem zemlje. Za to većina uz plaću dobiva honorare koji se ponovno u najvećoj mjeri isplaćuju iz državnog proračuna. Samo je manji dio znanstvenika 70 posto zaposlen na Institutu, a 30 posto na fakultetu, za što primaju jednu plaću.

U tu kategoriju ne spada ravnatelj Martinović, koji je na Institutu zaposlen puno radno vrijeme. Uz to, predaje na čak tri sveučilišta: zagrebačkom, splitskom i osječkom. Za dodatni rad prima honorare. Oni su danas, tvrdi, mnogo skromniji nego prijašnjih godina.

- Kada je uvedena Bolonja, dio odgovornosti pao je i na institute. Bez našeg angažmana u mnogim bi se područjima teško održavala nastava. Malo je tu ‘šolada’. To je više za lijepe oči - uvjeravao nas je Martinović.

Otkrio je i da predavanja u Zagrebu drži utorkom, a u Split i Osijek odlazi povremeno. Spoji četiri dana i sva predavanja održi u cugu. Njegovo se izbivanje s Instituta gotovo i ne primijeti.

VELIKI SPECIJAL O HRVATSKIM INSTITUTIMA U CIJELOSTI PROČITAJTE U SUTRAŠENJEM TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG