Ivan Herak: Prošle smo godine imali minus od 2 milijarde kuna

Biografija Ivana Heraka jedna je od neobičnijih čak i u našem, iznimno dinamičnom političko-poslovnom kaleidoskopu, u kojem su, kako danas najzornije vidimo, moć i zatvor udaljeni vrlo kratkim vremenskim razdobljima.

Mladi ekonomist Ivan Herak bio je 90-ih politička zvijezda u usponu: radilo se, valjda, o jedinom važnom članu IDS-a kojeg je volio predsjednik Tuđman. Tuđman mu je ponudio i mjesto potpredsjednika Vlade. U drugoj polovici 90-ih Herak je prešao u HSLS, da bi krajem pretprošlog desetljeća postao ministar turizma, sektora kojim se, s vrlo dobim rezultatima, bavio cijeli život. U zadnjim danima Vlade Zlatka Mateše, početkom dvijetisućite godine, Ivan Herak je uhićen. Optužen je za niz financijskih zloporaba. Proveo je dugo vremena u pritvoru, da bi, naposljetku, bio pravomoćno oslobođen od baš svih optužaba. Nakon pritvora Ivan Herak se vratio na poslovnu scenu kao jedan od uspješnijih domaćih turističkih konzultanata. Utoliko je Herak kompetentan sugovornik za razgovor o strateškim problemima hrvatskog turizma.

Drastični minus

Hrvatska turistička industrija jedan je od najvažnijih izvora prihoda u državi: s druge strane, same turističke tvrtke često su na rubu gubitaka ili u ozbiljnim dugovima. Što je uzrok tomu?

- Konsolidirani rezultati sektora već su dugi niz godina izrazito negativni. Zbirna bilanca sektora prošle je godine pokazala minus tek nešto manji od dvije milijarde kuna! Tri su najvažnija uzroka takvome stanju. Prvi uzrok predstavlja utjecaj naslijeđene strukture i kvalitete turističke ponude. Mislim na činjenicu sezonskog hotelijerstva, sve u okviru bivših monopolskih lokalnih turističkih poduzeća. U tadašnjim okolnostima, novostvorena vrijednost uglavnom se izvlačila iz prirodne rente, a ne iz performansi tehnologije, rada i upravljanja. Interes države bile su devize za nabavu repromaterijala i opreme, dok se interes lokalnog stanovništva zadovoljavao sivom ekonomijom i samoidentifikacijom mještana s njihovim lokalnim poduzećima. Dakle, jedan od temeljnih razloga niske profitabilnosti sektora je naslijeđen monokulturni sezonski i kupališni produkt, mastodonski objekti te neproduktivna organizacija. Uzimajući sve navedeno u obzir, došlo je do posve iskrivljene predodžbe o objektivnoj vrijednosti turističkih potencijala. Drugi razlog niske profitabilnosti jesu ratna događanja koja su izazvala negativne posljedice po turizam, kroz izravna razaranja hotelske ponude i infrastrukture, gubitak tržišta, troškove izbjeglica i prognanika, i kroz troškove ponovne izgradnje imidža Hrvatske kao sigurne i poželjne destinacije. Treći razlog niske profitabilnosti turizma jest neprimjereno fiskalno opterećenje sektora. Još 1999. u dogovoru s predsjednikom Tuđmanom na skupu hotelijera u Tučepima objavio sam smanjenje PDV-a u turizmu na 10%. Pošto je Tuđmanova bolest ušla u kritičnu fazu, čelni ljudi ondanje HDZ-ove Vlade nisu željeli poštovati taj dogovor. Visina PDV-a propisana hrvatskom turizmu neodgovorno je određena, čime je, u odnosu na konkurenciju, naš turizam dovela u neravnopravan položaj. PDV predstavlja gotovo 65% svih poreznih davanja sektora, čime se negativno utječe na solventnost turizma. Sve se to dešava u vrijeme kada se, usred sveopće nelikvidnosti, a da bi podmirile obaveze državi, tvrtke moraju kreditno zaduživati kod banaka, opet pod nepovoljnijim uvjetima u odnosu na konkurentsko okruženje.

Neobjašnjivo je da je u 2012. političkim elitama još uvijek potrebno dokazivati da je turizam izvozna djelatnost, kao što je neobjašnjivo i da je u Hrvatskoj u ovome trenutku na snazi povlaštena stopa PDV-a isključivo na usluge smještaja, dok se sve ostale usluge oporezuju sa 23%. U odnosu na istu djelatnost, Slovenija ima PDV od 8%, Austrija i Italija 10%. Njemačka je 2009. smanjila PDV u hotelijerstvu sa 19 na 7%, da bi samo šest mjeseci nakon toga u njemački turizam bilo investirano 682,5 milijuna eura, otvoreno dodatnih 5495 radnih mjesta, dok je svaka treća turistička tvrtka smanjila cijene za 6,5%. Smanjenje PDV-a za turizam jedan je od prvih poteza koje bi morao poduzeti Veljko Ostojić.

Smještajni kapaciteti

Okej, pitanje PDV-a nešto je što se može riješiti Vladinom odlukom. No, što su drugi, glavni strukturalni problemi hrvatskog turizma, koji ograničavaju njegovu profitabilnost, ali i daljnji rast?

- Raspolažemo sa oko 800.000 smještajnih jedinica, pri čemu autokampovi i privatni smještaj drže 70%, dok najkvalitetniji vid prihvata turista, hoteli, nude samo oko 100.000 ležajeva i predstavljaju tek oko 12,5% smještajnog potencijala! Loša vijest je i to da je gotovo 90 posto naših hotela sagrađeno prije 1990. te da je k tome gotovo 60 posto hotela knjigovodstveno otpisano. Otpisano je, također, 80 posto opreme u hotelima, o arhitektonsko-tehnološkoj zaostalosti da i ne govorimo. Nije dobar ni podatak da na sedam obalnih županija i grad Zagreb otpada 99% svih hrvatskih smještajnih kapaciteta

‘Junaci’ pretvorbe

Što su uzroci takvog stanja u hotelskoj industriji?

- Privatizacija je pretpostavka za odgovornost, za uspostavu procesa restrukturiranja te za uspostavu internacionalne konkurentnosti turističkih poduzeća. Dakle, uz već spomenuti, ignorantski odnos države, graničnoj profitabilnosti turizma pridonijela je i neuspješna vlasnička transformacija. Prošlo je gotovo 20 godina od okončanja procesa tzv. pretvorbe društvenih poduzeća, čija je vrijednost kumulativno procijenjena na oko 20 milijardi kuna, te sada, jasnije nego ikada, možemo reći da nije došlo do bitnijeg odmaka u postizanju vlasničke i upravljačke odgovornosti u turističkim poduzećima.

Najgore je što je u procesu vlasničke transformacije izostalo sudjelovanje stranih investitora. Umjesto stranih investitora i zdravog kapitala, ključni ‘junaci’ pretvorbe postali su Hrvatski fond za privatizaciju, mirovinski fondovi, Agencija za sanaciju banaka i osiguranje štednih uloga, te na koncu 1997. i privatni investicijski fondovi. Gotovo svim novim gospodarima hrvatskog turizma zajedničko je pomanjkanje znanja o poslovanju, u pravilu su izostale jasne vlasničke vizije, nisu jasni ni vlasnički ciljevi, a izostalo je i angažiranje internacionalnog menadžmenta koji bi bio u stanju osigurati potrebnu poslovnu relaciju.

Sezonalnost

Već se desetljećima raspravlja, podjednako neuspješno, o mogućnostima produljenja turističke sezone: zašto je i danas hrvatski turizam gotovo isključivo ljetni proizvod?

- Dobre strane turizma jesu činjenice da 83% potražnje dolazi iz inozemstva te da 60-65 posto svih turista u Hrvatskoj čine individualni gosti. Dobra vijest je i uravnoteženo kretanje potražnje ka osnovnim (hotelskim) i komplementarnim smještajnim kapacitetima. Najveći problem predstavlja sezonalnost potražnje. Naime, gotovo 66 posto noćenja ostvarujemo u srpnju i kolovozu, a čak 87 posto u razdoblju od lipnja do rujna. Značajan problem je i koncentracija potražnje, u gotovo 95-postotnom opsegu u tzv. obalnim destinacijama. Problem bi mogla postati i činjenica ograničenog volumena emitivnih tržišta, pod čime podrazumijevamo činjenicu da nam gotovo 80 posto turista dolazi iz samo pet država: Njemačke, Slovenije, Italije, Austrije i Češke.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista