JANKOVIĆ: Bruxellesu treba reći ‘ne’ kada traži privatizaciju državnih tvrtki'

Zoran Janković gradonačelnik je Ljubljane od 2006. godine, s malim prekidom nakon izbora 2011. kad je kao lider tada najveće parlamentarne stranke Pozitivna Slovenija bio zastupnik. U nedjelju su pred njim još jedni izbori za vodeće mjesto u glavnom gradu Slovenije i, kako navode ankete, smiješi mu se još jedna čista pobjeda, i to vrlo vjerojatno u prvom krugu.

Gospodine Jankoviću, imate li dovoljno energije i entuzijazma za još jedan mandat?

- Da, svakako. Znate, mene vodi želja za uspjehom i uvijek sam smatrao da je važno ono što ostaje iza čovjeka, ono što je napravio. Eto, recimo, Ljubljana sada izgleda potpuno drukčije nego prije osam godina. Prije se u Sloveniji išlo na Bled ili na more, a sada se ide u Ljubljanu. Tijekom vikenda na ulicama je oko 55 posto ljudi koji govore strane jezike, 25 posto onih koji govore druge slovenske dijalekte, a ostalo su Ljubljančanke i Ljubljančani. Osim toga, Ljubljana će 2016. godine biti Zelena prijestolnica Europe. Konačno, moju je kampanju došao poduprijeti za mene osobno najbolji gradonačelnik u Europi, Michael Häupl iz Beča, grada koji je više puta proglašen najugodnijim za život. I izjavio da je Ljubljana grad u kojem se kvaliteta života u proteklih deset godina izuzetno poboljšala. A imamo i najjeftiniju vodu i odvoz smeća u Sloveniji. Dakle, uspjeh je tu. I da se malo pohvalim, izabran sam među 25 najboljih gradonačelnika na svijetu.

Nakon dva mandata na čelu grada što ste ponudili svojim biračima u kampanji, po čemu ste drukčiji od ostalih kandidata?

- Kampanje zapravo, u zadnjem mjesecu, nije niti bilo. Kampanja za nas traje već osam godina, što potvrđujemo svojim radom. Mi (Zoran Janković kao kandidat za gradonačelnika i Lista Zorana Jankovića za Gradsku skupštinu, nap. a.) smo u potpunosti na liniji dokumenta koji smo formirali još 2007. godine pod nazivom “Vizija Ljubljane 2025.” i na tom putu nastavljamo. Među projektima je nastavak gradnje komunalne infrastrukture i cilj je da 95 posto grada do 2016. dobije kanalizaciju. Sada je ima 90 posto. Kritičari mi prigovaraju da uređujem centar, a zanemarujem ostale dijelove grada. Centar je za mene dnevna soba grada, ali od 1540 izvedenih projekata, samo ih je oko 300 u centru grada. Predviđeno je i saniranje svih prometnih uskih grla na cestama. Zatim ćemo nastaviti s gradnjom sportske infrastrukture. Na kulturnom planu nam je cilj obnoviti Plečnikovu kuću, napraviti jedinstveni Muzej lutaka na Ljubljanskom gradu i nastaviti neke već započete projekte, posebno rezidencijalni centar za umjetnike gdje bi mogli nesmetano raditi. Do 2015. godine planiramo dograditi još tri vrtića. I dalje ćemo poticati i privatne investicije. Potvrđeno je da u Ljubljanu dolazi IKEA s kojom smo nedavno potpisali memorandum kojim se Grad osigurava ako bi došlo do odustajanja investitora, što se, vjerujem, neće dogoditi. Nakon 45 godina gradi se konačno i džamija, što mi je jako drago. Očekujemo i da Mercator nastavi ulaganja, a riječ je o novom distribucijskom centru. Nastavit ćemo s gradskim stipendijama za nadarene učenike i studente, a mi smo, unatoč krizi, njihov broj podigli godišnje sa 60 na 90. Mladim znanstvenicima, u dogovoru s Univerzitetom i tvrtkama, posebno farmaceutskim, ponudit ćemo stanove tako da ne moraju napuštati grad i da mogu svoje znanje ulagati u Tehnološkom parku Ljubljana. Jasno, tu je i dalje pitanje socijalnih stanova, naša izdavanja za socijalna pitanja su zbog krize ukupno porasla. Moja bi velika želja bila uređenje putničkog centra Emonika, no o tome se moraju dogovoriti Slovenske željeznice i mađarski investitor Trigranit. Riječ je o investiciji vrijednoj više od 300 milijuna eura.

Riječ je o izuzetno opsežnom programu, ima li gradska uprava dovoljno snage da sve to provede?

- Nije to sve. Recimo, mi smo već došli u situaciju da se 65 posto otpada u Ljubljani separira. Sada krećemo u projekt “Zero Waste” (Nula smeća) čiji je cilj u potpunosti eliminirati otpad. I to ne spalionicom, jer ona nije dobro rješenje, nego je riječ o projektu prerade svih vrsta otpada u granulat koji se zatim može koristiti u raznim fazama gradnje. Projekt gradnje regionalnog centra za obrađivanje otpadaka, u koji je uključeno 36 općina, vrijedan je 144 milijuna eura, a iz fondova EU dobit ćemo 77 milijuna. Sve ćemo to, dakle, napraviti bez pretjeranog zaduživanja. Kad sam preuzeo mjesto gradonačelnika 2006. godine, dug je bio 57 milijuna eura, a sada je 116 milijuna, što je oko 400 eura po stanovniku. U Beču je dug 2000, a u Berlinu 22.000 eura po stanovniku.

Mnogo od ovoga bi mogao poslušati i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Je li vaša komunikacija i dalje dobra?

- Da, svakako, i dalje smo kolege, čujemo se kad god je prilika za to. Ovaj sam tjedan bio pozvan na gradski festival, ali sam se zbog izbora ispričao.

Interesantno je da vas i gospodina Bandića povezuje i veliki uspjeh na gradskim izborima. No, na nedavnim nacionalnim je PS ispao iz Državnog zbora, a ni Bandić ne uspijeva na nacionalnoj razini. Kako to tumačite?

- Meni su nedjeljni izbori šesti u osam godina otkad sam se našao u politici - i dalje tvrdim da nisam političar. Na četiri od njih smo pobijedili, a na jednima sam izgubio. I za to samo ja snosim krivnju. Naime, nakon pobjede PS-a na izborima 2011. nisam uspio formirati vladu, Gregor Virant, bratić moje žene, u četiri sata je parafirao sa mnom sporazum o koaliciji, a zatim otrčao Janezu Janši i s njim nakon pola sata potpisao sporazum. Ove godine u srpnju na izbore smo izašli s istim programom koji je prije tri godine bio pobjednički. No, sada nas građani nisu prihvatili, ali treba reći i da se u kampanji uopće nije govorilo o gospodarskim temama. Na sučeljavanjima smo o tome govorili trojica: Franc Bogovič (Slovenska pučka stranka), Bojan Starman iz Građanske liste i ja, a niti jedan od nas nije se uspio probiti u parlament. Nije se govorilo ni o stranačkim programima. I jednim mi je dijelom drago što nismo ušli u DZ s nekih četiri, pet zastupnika. Ostat ćemo izvan DZ-a. Stoga sam na ove lokalne izbore izašao opet s Listom Zorana Jankovića, iz koje je zapravo nastala Pozitivna Slovenija. Upravo je Lista, osim mojih suradnika, najzaslužnija za procvat Ljubljane. Nakon ove nedjelje na temelju rezultata krenut ćemo u obnovu PS-a za sljedeće izbore.

Vjerojatno je određenu štetu nanijela i odluka Protukorupcijske komisije koja je ustvrdila da u vašem djelovanju ima naznaka korupcije?

- Posebno mi je zasmetalo to što sam bio obznanjen zajedno s Janezom Janšom koji je nakon dolaska na vlast 2004. godine dogovorio prodaju dionica Mercatora Istrabenzu i Pivovarni Laško, koji su me nakon toga smijenili. Jasno, to je naškodilo, a Janez Janša i ja po političkom smo uvjerenju na potpuno suprotnim polovima. Nakon objave mene su mediji ne samo osudili, nego i već strpali u zatvor. A u mojem je slučaju bila riječ samo o tome da nisam izvještavao o promjenama u imovinskom stanju koje su se ticale vraćanja kredita, premda sam već 2006. godine, kada sam postao gradonačelnik, prijavio Protukorupcijskoj komisiji da će sredstva postupno stizati na moj račun. Inače, prije dvije godine bila je provedena i pretraga moje kuće, tadašnji su policijski čelnici tvrdili da će optužnica biti donesena u roku od tjedan dana, a i dalje je nema. Tada su me pozivali da odstupim s mjesta gradonačelnika i nije mi bilo lako, razmišljao sam o tome. Ali, odlučio sam sve postupke riješiti na sudu i usporedo nastaviti s radom. Tu je i priča o primanju mita, koje nisam dobio ja, nego je Ljubljanski grad dobio 250.000 eura. Sasvim je jasno da od tvrtki koje rade u gradu očekujem da nešto doniraju za sport, kulturu, obrazovanje... Tako je i Mercator u moje vrijeme Beogradu donirao vrtić kada smo tamo gradili centar. I sad je to u gradu sporno, a takvih je donacija svih ovih godina bilo oko 3000. Tu je i slučaj iz 2005. godine o zemljištu u Nišu gdje je plaćeno 100.000 eura za prenamjenu zemljišta za gradnju Mercatora. Taj sporazum nisam potpisao ja, nego potpredsjednik Mercatora, i tvrdim da je bio sklopljen u korist tvrtke. A prodajni centar u Nišu je sagrađen i radi. Najveći je problem u tome što su informacije curile u javnost, mediji su me o tome ispitivali, a ja nisam niti znao o čemu se radi. To se ne bi smjelo dogoditi. Sve je to negativno djelovalo i na moju obitelj i na suradnike. Ali, ne dam se. Meni ne treba puno više od ovoga što imam. Moja je plaća 2600 eura neto, nemam jahte, ne putujem, ne igram golf. Žena i ja smo suvlasnici kuće i imam 11 godina star automobil.

Ne igrate golf?

- Ne, u doba kad sam bio u Mercatoru, direktorima nisam odobravao igranje golfa jer iziskuje puno slobodnog vremena. Nije mi jasno kako netko može otići na šest sati s radnog mjesta. Igranje golfa dopuštali smo samo onima pred mirovinom. Pravi direktori moraju biti sa svojim kupcima, suradnicima, s tvrtkom cijeli dan. Isti je sustav i ovdje u Ljubljani - rezultati su se vidjeli prije, u Mercatoru, a vide se i sada, u gradu.

Veliki ste kritičar najavljene privatizacije velikih slovenskih tvrtki, a prošla, kao i nova vlada brani se da je tako naložio Bruxelles.

- Taj je projekt počeo još tijekom vlade Janeza Janše koju je formirao 2012. godine nakon što je zakulisnim igrama meni to onemogućeno. No, njegov je program išao izravno protiv interesa Slovenije. Poslije je taj projekt, na žalost, prihvatila i vlada koju je formirala Alenka Bratušek. Dok smo bili u opoziciji, oštro smo kritizirali gospodarski program Janeza Janše, a onda ga je vlada Alenke Bratušek provodila. Tome sam se odlučno protivio. Eto, nije mi jasno kako to da smo ljubljanski aerodrom morali prodati njemačkoj tvrtki. Naime, tvrdilo se da država ne treba biti vlasnik, a sada će taj posao raditi njemačka tvrtka koja je u vlasništvu njemačke vlade. Ne moramo slušati sve što kažu u Bruxellesu. Država se ne smije riješiti nacionalnih dragulja, tvrtki koje predstavljaju nacionalni interes. Jer, one će biti mamac mladim ljudima da se ondje zaposle i ostanu u zemlji. Sva poduzeća koja se nalaze u holdingu glavnoga grada ove su godine poslovala pozitivno, kao i svi zavodi. Onda se pojavila ideja ograničavanja plaća direktora u javnim poduzećima koja je neprihvatljiva - osim u slučaju ako je riječ o monopolistu. Ako je poduzeće na tržištu, mora se ponašati tržišno. Kad je, pak, vlada Alenke Bratušek krenula u tom smjeru, nisam više mogao šutjeti i gledati kamo sve to vodi, nego sam jasno rekao što mislim. Slijedio je stranački kongres, koji sam nisam sazvao, ali sam istaknuo da se vlada koju vodi PS mora vratiti temeljnom programu na kojem smo ostvarili izbornu pobjedu. I kad sam pobijedio na kongresu, pozvao sam Alenku Bratušek da ostane na čelu vlade, s time da provodi program stranke u gospodarskom dijelu jer ga je i sama pomagala pisati. Rekao sam da ću ja i dalje biti gradonačelnik, ali ona i krug ljudi oko nje u tadašnjoj koaliciji to nije prihvatio pa su donijeli odluku o prijevremenim izborima. To je bila loša odluka.

Vaša je prva ljubav bio i ostao Mercator. Kako ste doživjeli njegovu prodaju hrvatskom koncernu Agrokor?

- Da, Mercator je moja prva ljubav, ali sada mi je već i grad jako prirastao srcu, teško mi je reći tko mi je draži. Povezivanje Konzuma i Mercatora je dobro za oba poduzeća. Još 2005. godine smo Ivica Todorić, Miroslav Mišković i ja razmišljali o povezivanju, no tada su se mnogi tome protivili. Bilo bi puno bolje da je Mercator ostao u vlasništvu slovenske države i da se nakon toga povezao s Konzumom. Kad je Atlantic kupovao Drogu Kolinsku, podržavao sam taj posao jer je Atlantic trgovac koji je kupio proizvodnju i sviđa mi se poslovna filozofija Emila Tedeschija koji nije otpuštao zaposlenike.

Todorić je napravio sjajan posao koji će puno pomoći koncernu Agrokor. To je posao stoljeća. Jer, Mercator je vrlo poznata robna marka na prostoru bivše Jugoslavije. Na kraju krajeva, i ja sam na tom poslu, kao dioničar, puno izgubio. A zbog ljubavi prema Mercatoru svoje dionice jednostavno prije nisam mogao prodati.