Joe Pass na hrvatskom naručivao piće u - Beču

ZAGREB - Krug Boškovih prijatelja iz elite svjetskog jazza doista je impresivan. John Lewis, Art Farmer, Joe Pass, Stan Getz, Johnny Griffin, Georgie Fame, Michel Legrand, Niels H.Q. Pedersen, Toots Thielemans, Big Joe Turner, Buck Clayton... samo su neki od njih, a o mnogima Boško prijateljima i kolegama rado priča anegdote.

Evo po jedne takve “cvebe” o možda najbližim Boškovim prijateljima iz te elite.

“Alvina Queena čistačica je u minhenskom klubu Domicile de Jazz često znala zateći kako spava ispod klavira. No, jednom su ga dečki iz benda ostavili, pa je morao prodati bubnjeve kako bi iz Münchena stigao u Švicarsku. Odonda više nije popio ni kap alkohola, a od toga je prošlo skoro četrdeset godina.”

“Joe Pass, pak, nikada nije kužio zašto u Beču ne može plaćati večeru u dolarima ili u Müchenu u levima ili u Italiji u dinarima. Nije mu bilo ni jasno zašto od zemlje do zemlje u Europi ljude govore različtim jezicima, pa je znao u Beču naručivati kavu na hrvatskom i čuditi se zašto ga konobar ne razumije kao u Zagrebu. Na konto toga uveli smo cijeli sistem zafrkavanja oko valuta, a sve to potječe od njegova teškog djetinjstva. Nije bio škrt, ali je jako cijenio svaki dolar ili dinar koji je zaradio jer je rano otišao od kuće. Baka mu je bila Ličanka i znao je nešto hrvatskog jezika.”

“Georgie Fame je imao sastav Blue Flames i u klub u kojem je svirao u Londonu, mislim da se zvao Flamingo, dolazili su 60-ih američki blues pjevači i gitaristi na čije su nastupe dolazili i Stonesi kao veliki poklonici bluesa. Onda ga je Van Morrison zvao da kod njega svira orgulje i pjeva prateće vokale. Već je bio ikona blues-rock scene u Britaniji i imao svake godine jedan ili dva pop-hita, ali on je čovjek kojeg nikada nije zanimao ulazak u visoko društvo i ostanak u njemu. Eric Clapton i drugi su došli iza Famea, ali njemu je ljepše sa mnom u Grožnjanu, nego na velikim pozornicama. Nemam potencijal koji je on imao, iako su mi John Lewis i Joe Pass govrili da bih mogao biti najveći jazz vibrafonist na svijetu. No, ja sam oduvijek volio organizirati binu da bude po mom ukusu i da sam okružen s glazbenicima s kojima mi je ugodno družiti se. A i vibrafon je veliki instrument koji ne možeš vježbati svagdje i u svako doba. Vratimo se na Georgieja, on je postao domaća ptica, sto puta smo svirali i još više puta pili i družili se. Krasan čovjek s kojim moje prijateljstvo nadilazi profesiju. Zanimljivo, nikada nismo objavili zajednički album, iako navodno postoje snimke s jazz festivala u Corku, kad se pridružio mom triju nakon svirke sa svojim sinovima. To je bila baš inspirativna snimka i volio bih je čuti.”