JOSIPOVIĆEV SURADNIK OTKRIVA ZA JUTARNJI: Nitko ne vjeruje da će do izbora rušiti Milanovića, on će se sam urušiti

Dva tjedna nakon predsjedničkih izbora, na kojima je, u napetoj političkoj utrci, pobijedila kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović, novinar Nedjeljnoga Jutarnjeg razgovarao je s najbližim suradnicima Ive Josipovića i doznao kako je predsjednik intimno, u krugu svojih najpovjerljivijih ljudi, doživio šokantni trenutak poraza, u čemu vidi razloge neočekivanog neuspjeha i kako gleda na cijeli svoj mandat što ga je počeo programom Nove pravednosti, a završio kampanjom Pravoga puta

Na Pantovčaku je ovih dana mirnije nego inače. Predsjednik Ivo Josipović i njegovi suradnici spremaju se za odlazak, a glavna tema svih razgovora izborni je poraz. “Što će predsjednik dalje, zasad nam nije rekao”, kažu svi njegovi bliski suradnici. Međutim, svakodnevno Ured i dalje pohode važni ljudi iz svijeta politike, gospodarstva, kulture i očito se Josipović ne sprema u političku mirovinu. Dojam mi je kako je odluku da ostaje u politici već donio, ali će je javno priopćiti javnosti tek kada preda dužnost Kolindi Grabar Kitarović. Svojim savjetnicima na sastanku održanom prije dan-dva zahvalio je na suradnji i za sve je imao lijepu riječ. “Građani su željeli promjene, možda i da kao predsjednik budem oporba Vladi. Ali, da sam ponovo bio izabran, bio bih isti. Smatram da je dužnost predsjednika prije svega da okuplja, da pomaže, i Vladi i oporbi, a ne da samo bude oporba.” A suradnike je okupio odmah nakon izbornog poraza, došao je ležerno obučen, bez kravate. “Zašto ste tako tužni, nisu karmine? To je demokracija.” Oni koji ga dobro poznaju tvrde da je ipak i sam pokazivao razočaranje, kao da poraz nije očekivao. “Osjetili smo da sve vrti u glavi i da kao stabilan i razuman čovjek tek treba donijeti odluke što i kako dalje”, kažu njegovi savjetnici koji su pet godina s Josipovićem proveli na Pantovčaku. Rekao im je: “Hvala svima na suradnji, a vas koji ostajete molim da budete lojalni suradnici novoj predsjednici. Samo to tražim od vas”.

I prije, kada su mu diskretno zamjerali da je previše pomirljiv, pogotovo “prema svojima”, očito misleći na Milanovića, Josipović je odgovarao: “Znam često stvari omekšati, ne zato što nemam jasan stav. Ne volim ‘špičiti’. Sukob je karakteristika odnosa Vlade i oporbe. Predsjednik mora miriti, spuštati tenzije”. Kažu, živio je u uvjerenju da je u dobrim odnosima i s Tomislavom Karamarkom. U svih pet godina mandata najbliži su ga suradnici vidjeli samo jedanput strašno ljutitog, kada je Glavašev HDSSB lansirao neistinitu priču da se “uselio u židovski stan”. Nakon gubitka izbora Josipović nije bio nimalo ljutit. “Ne krivim nikoga, sve odluke bile su moje. Ja sam ih osobno donosio.”

Na Pantovčaku, ali ne u predsjednikovoj sobi, glavna je tema ovih dana tko je kriv za poraz, jer svi jednodušno konstatiraju da je kampanja bila loša. Mnogi sada već glasno upiru prst u izborni stožer. Ukazuju na to da PR agencije koje su trebale sve pripremiti nisu u dobrim odnosima i da je sve više sličilo raštimanom orkestru. Tek u samom finišu angažirani su “stari” kadrovi, ali je bilo prekasno. Većina je sigurna da će njihov šef ostati u politici. “Umjereni političar kakav je Josipović treba Hrvatskoj. Ne smije samo previše čekati, već u ožujku, najkasnije travnju, treba javnosti dati jasni signal da je budući lider ljevice i centra.”

Nitko, barem na Pantovčaku, ne vjeruje da će Josipović do izbora rušiti Zorana Milanovića i većina smatra da će se premijer i predsjednik SDP-a sam urušiti. “Svi ovdje vjerujemo da će Josipović nastaviti s politikom i da je odlazak na Pravni fakultet samo međustanica”, kažu na Pantovčaku, uz dodatak da su mu prije izbora savjetovali da bude nezavisni kandidat, koji bi zastupao ideju socijaldemokracije, koja očito već dulje ne stanuje u SDP-u, i da će mu teret neuspješne Vlade biti pretežak.

Noćni mailovi

Radni dan dr. Ive Josipovića i sada izgleda gotovo isto kao i prijašnjih pet godina. Iz svog stana u Palmotićevoj ulici predsjednik dolazi na radno mjesto oko devet sati, nakon samo nekoliko sati sna. Naime, oni koji znaju Josipovićev ritam dobro su upoznati da intenzivno radi noću, pa na mailove najčešće odgovara u tri ili četiri sata ujutro. Odgovore često dobivaju i građani, koji su posve iznenađeni kada vide Josipovićev mail i ono uobičajeno - “srdačno, Ivo Josipović”. “To da radi noću ostalo mu je još iz profesorskih dana. Pred njim su na radnom stolu tri ekrana i kompjutor, a, iskreno, nikada nam nije bilo jasno zašto koristi toliko ekrana”, kaže nam jedna od njegovih najbližih suradnica. Često su u šali znali i navijati budilice i slati poruke Josipoviću u četiri ujutro, a odgovor bi došao gotovo istovremeno. “Nedostatak sna znao je nadoknaditi dok se vozio automobilom. U početku smo mislili da je najbolje vrijeme kada se s njim može razgovarati o poslu baš u automobilu, ali to se pokazalo pogrešnim”.

U javnosti je dr. Josipović najčešće pružao dojam ozbiljnog sveučilišnog profesora, uvijek staloženog čovjeka koji može kontrolirati svoje emocije. Ali oni koji ga znaju tvrde da je i vrlo duhovit, da se zna našaliti i na vlastiti račun. Kada su ga politički oponenti nazivali “lignjom” ili “kuhanom nogom”, često je znao “izvaliti” kakvu šalu. Kada je jednom pošteno oprao tadašnjeg ministra Jandrokovića, jednom je novinaru, koji je to prenio kao naslov, rekao: “Kuhana noga se ritnula!”. Svih pet godina Josipović se izuzetno trudio, barem u javnosti, pokazati da je sa svim političarima, od ljevice do desnice, u korektnim odnosima. Otvorena svađa s Pupovcem na kraju je ispeglana. Mediji su ga svađali s mnogima. Nije bio sretan kada je u novinama čitao sve te konstrukcije. Pa tako i o navodnim svađama sa Stipom Mesićem, s kojim je ipak uvijek bio u korektnim odnosima. “Očito je nekom ‘od njegovih’, s ljevice, odgovaralo proturiti spinove da su posvađani. Često smo mu znali reći ‘to ti rade tvoji’, kažu njegovi suradnici. Ali, najčešće se pokazalo da nepogrešivo prepoznaje izvor intrige, ma odakle ona dolazila.”

Tijekom predsjedničkog mandata Josipović je surađivao s dva premijera, Jadrankom Kosor i Zoranom Milanovićem. Kosor ga je znala površno, tu i tamo su se viđali u Saboru, a bio je i među onima koji su glasali protiv arbitražnog sporazuma sa Slovencima, koji je kasnije proslavio premijerku. “Poslije sam mu i direktno rekla da ne bismo završili pregovore da su svi zastupnici glasali kao on”, rekla mi je jednom Jadranka Kosor. A Josipović joj je odgovorio kako bi neki bolji pregovarač u sporazumu izbjegao nezgodnu riječ “junction” koja otvara mogućnost nepovoljnog rješenja spora za Hrvatsku u kojem bi izgubila dio svog teritorija. Zato je bio protiv i predlagao nastavak pregovora o boljem sporazumu. Tek će se vidjeti je li sporazum bio dobar ili ne. Svakako, iznimno je rizičan. Ali, suglasni su, dobro su surađivali u uvjeravanju EU da joj pripadamo i zajedno su potpisali pristupni ugovor.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg