Mađarski politički pejzaž ogoljen je do bizarnih granica. Desničarski Fidesz ima gotovo potpunu hegemoniju, kontrolira vladu, parlament, većinu lokalnih vlasti, većinu državnih institucija, javne medije, ali i veliki dio privatnih, motri sudove i tu ne staje socijalna patologija te politički i ini kriminal što ju osigurava i sokoli, jer najpopularnija oporbena stranka u ovoj zemlji krajnje je desni Jobbik, mrzitelji Roma i Židova. Liberalne stranke, koje Mađari vole zvati ljevicom, makar one to nisu, usitnjene su, slabe, bezizražajne, pogubljene. Pa ne čudi stoga kad u tom sumornom javnom prostoru skupina šaljivdžija iz budimpeštanskog predgrađa rugajući se prvo premijeru i Fideszovim pulenima i biračima, ali zapravo i svima ostalima koji se politikom u ovoj zemlji bave, može uskovitlati prašinu. “ Orban trguje strahom, a mi smijehom”, govori Gergely Kovács (35), grafičar i nesvršeni student sociologije, dugogodišnji vođa skupine aktivista i satiričara, registriranih u političku stranku Magyar Ketfarku Kutya Part (”Mađarska stranka dvorepog psa”). Kovács i grupa oko njega godinama sporadično u javnost plasiraju političke gegove, satiričnu sprdnju ovdašnje političke svakodnevice, no sve do prije par mjeseci njihovo djelovanje nije imalo značajniji utjecaj, niti su oni pokazivali stvarne političke ambicije.
Glas otpora
Kad je lanjskog rujna Orban zatvorio granice i dao podići ogradu, prvo prema Srbiji, a onda i prema Hrvatskoj, u trenutku kad je izgledalo da je zemlja pala u ksenofobnu histeriju, najupečatljiviji glas otpora stigao je upravo od Stranke dvorepog psa. Pomoću internetskog portala Vastagbőr lansirali su crowdfunding kampanju apelirajući na građane da im pomognu skupiti tri milijuna forinti (oko 10.000 eura) ne bi li na mjesec dana zakupili 50 billboard plakata i poslali poruku suprotnu Orbanovoj. “Možda zvuči smiješno, ali činilo nam se tad da je tri milijuna forinti golema suma za prikupiti od donacija građana u tu svrhu, jer u ovoj zemlji otpor Orbanu i njegovoj antiimigrantskoj politici u to je doba bio slabašan, bar je tako izgledalo. Svaki od nas imao je prijatelje ili rođake s kojima se tih dana rastao pitajući se kako li su preko noći počeli upijati i zdušno vjerovati u tu Orbanovu antiimigrantsku retoriku, bili smo gadno poljuljani.” Inaugurirali su kampanju, sjedili su tako za kompjutorom, dobacivali se limenkama piva i začuđeno gledali kako svake dvije minute stiže nova uplata. U roku samo nekoliko sati, brže no što im je trebalo da čikovima ispune nekoliko velikih pepeljara, skupili su sumu koju su tražili. Nakon dva tjedna i prikupljenih 100.000 eura zaustaviti su prikupljanje novca. “Da smo makar i slutili koliki će biti odjek, drugačije bismo formulirali molbu. Tražili smo novac za plakate i ne bi bilo pošteno potrošiti ga na nešto drugo, iako se nama činilo dosta blesavim 100.000 eura ulupati isključivo na plakate. Recimo, mogli smo dio dati udrugama koje su pomagale izbjeglicama...” Uglavnom, Mađarsku je tako uz notorne vladine antiimigrantske plakate preplavilo 900 plakata s kojih su dobro osmišljenim porukama ljudi iz Dvorepog psa poslali promišljen satirički osvrt na mađarsko društvo, poput onog “Dođite u Mađarsku, Mađari rade u Londonu!” Od Fidesza sponzorirana tzv. nevladina organizacija Civil Összefogás Fórum prozvala je satiričare da su strani plaćenici, na što su im odvratili da je to donekle i istina - jer od 7000 donacija barem ih je 1000 stiglo iz inozemstva, od iseljenih Mađara. Akademik György Schöpflin, jedan od Fideszovih zastupnika u Europskom parlamentu, upitan što misli o Dvorepom psu, oklijevajući je odgovorio da ih ne drži ozbiljnom političkom strankom, izbjegavajući komentirati njihove akcije.
Bešćutna sablazan
Zadnjeg dana lanjskog listopada nemali broj čitatelja vladi vrlo bliskog dnevnika Magyar Hírlap, čije su naslovnice obično ispunjavale vijesti poput “Imigranti postaju sve agresivniji i opasniji”, “Teroristi koji masovno ulaze kao imigranti, tzv. izbjeglice, prijete Europi”, neugodno se iznenadio kad je u ruke uzeo omiljene im novine. Iza poznata prijeloma i grafičkog ‘rukopisa’, pod identičnim nazivom i logom, plasiran je sadržaj koji se kosio sa svijetom i vrijednostima na koje su ti ljudi navikli. Taj je dan Dvorepi pas uz pomoć stotinjak volontera podijelio 10.000 primjeraka lažnog izdanja Magyar Hírlapa, kojeg su uz Kovácsa osmislili dugogodišnji aktivisti Dvorepog psa, grafički dizajner Tibor Árki i glazbenik Ferenc Sebő. Među ostalim pisalo je da je zaustavljen projekt izgradnje kontroverzne nuklearke te da solarna energija postaje vladin energetski prioritet, sve popraćeno Orbanovom ‘izjavom’: “Najvažnija je budućnost naše djece.” Turska je pristala platiti reparaciju za stoljeće i pol okupacije Mađarske za doba Otomanskog Carstva, piše dalje Magyar Hírlap, a “više od četvoro Mađara” vratilo se u domovinu u sklopu vladine aktualne kampanje privlačenja dijaspore kući. Udarna vijest iz vanjske politike bila je da je nepoznati dobročinitelj isplatio grčki nacionalni dug.Uz Dunav će, najavljuju, u Budimpešti niknuti velika pješačka zona, a promet se odvijati podzemnim cestama, Magyar Hírplap donio je tog dana i dobitnu kombinaciju lota za sljedeći tjedan, tik uz reklamu za luksuzne satove koji su krasili - četiri konjske noge: “Zlatni satovi. Za konje. Iz Belgije.” Ljudi su se ljutito vraćali do kolportera, zapravo volontera Dvorepog psa, turajući im to lažno izdanje novina u kojima su im inače tako jasno prikazivana država i život u njoj odjednom neugodno ironizirani. Vlasnik dnevnika, Gábor Széles, u svega sat-dva od raspačavanja prvih kopija zaprijetio je tužbom, poručio je da štetu ne trpe samo on i uredništvo već i ‘vjerni čitatelji’, koje je Dvorepi pas bešćutno sablaznuo.
Strani interesi
“Dvorepi pas radi za strane interese, nema šanse da mala politička partija ima snage i novca štampati novine u 10.000 primjeraka”, vikali su. “Mi se sprdamo besplatno, nitko tko je radio na tom izdanju nije dobio niti forintu, sve je bilo volonterski. Ostalo nam je bilo milijun od 33 milijuna forinti što smo ih dobili za plakate, i to smo potrošili na štampanje naše verzije Magyar Hírlapa”, zadovoljno će Kovács.
Razmišljali su, priča Zsolt Victora, fotograf i trgovac umjetninama, neformalni potpredsjednik stranke, organizirati festival, bolje rečeno ‘fence-tival’ (fence - ograda), na mađarskim granicama i u susjednim zemljama od kojih su se Mađari ogradili žicom. “Mislili smo dovesti dobre DJ-e i preko žičane ograde igrati odbojkaške utakmice.” Odustali su kad je Orban proglasio da je 60 m od žice ničija zemlja. Prekida ga ozbiljan, svečan ton Kovácsa, patetičnog izraza lica govori: “Mi smo Mađari zaljubljeni u žicu. Jako nam je nedostajala. Sad se ponovno osjećamo sigurni, svoji na svome. Dobro izolirani od svih pogubnih stranih utjecaja”, o potkoljenicu mu se očeše stariji od njegove dvojice labradora. “Što im znači to da smo lažna stranka? Pa u Mađarskoj imamo lažne nevladine organizacije, lažne novinare, lažne novine, sve je lažno. Upregnuta je cijela mašinerija koja konstruira zbilju u koju vjeruju glasači Fidesza, Jobbika... Po čemu sam ja onda manje ozbiljan negoli Orban?”, retorički će Kovács svako malo prekidajući razgovor s “Kicsikutya! Kicsikutya!”, u pokušaju da umiri mlađeg labradora. Na moje pitanje ima li sličnosti između Dvorepog psa i njemačke satiričke stranke Die Partei, čiji se vođa Martin Sonneborg proslavio pokušajem ‘podmićivanja’ kad je 2000. članovima FIFE nudio malene poklone ne bi li dali svoj glas Njemačkoj za organizaciju Svjetskog nogometnog prvenstva. Nastavio se tako šaliti, 2014. na izborima za Europski parlament osvojio 180.000 glasova pa danas, eno ga, sjedi i glasuje na sjednicama u Strasbourgu i Bruxellesu, kaže: “Čak ni ne znam tko je taj tip! Mi bi”, pogleda me ozbiljno, “bili najsretniji kad nitko ne bi glasovao za nas, jer bi to onda značilo da Orban ima jaku opoziciju koja ljudima nudi neke smislene i realne ideje i programe, svaki glas koji eventualno ode nama samo pokazuje na što liči politika u Mađarskoj, u što se pretvorila ova zemlja.”
‘Zbilja po našem’
U veljači izlaze na kioske s mjesečnim satiričkim magazinom “Központi Újság” (Središnje novine). “Gotovo svaka stranka priželjkuje svoje novine koje će pisati baš ono što oni požele, sad ćemo mi građanima ponuditi zbilju po našem!” U Kovácszevoj kući koja ponešto zapuštenim interijerom i oskudnim namještajem podsjeća na kakvo studentsko okupljalište, makar je većina aktivista odavno prevalila 30., pa i 40., rađaju se nove ideje. Među njihovim volonterima danas ima ljudi svih dobi, javljaju im se sad i umirovljenici. U rano prijepodne Viktora i Kovácsz, zalijepljeni uz golemi kompjutorski ekran, komentiraju tekstove što manje-više spremni čekaju na prijelom za prvi broj. Većinom parodije mađarske političke i društvene stvarnosti. Jedna od udarnih vijesti je posjet visokog izaslanstva Mađarske Pjongjangu. ‘Novinar’ se domogao i precizna rasporeda što su ga diktatorovi pobočnici složili za drage im mađarske goste. U devet ujutro s domaćinima su otkrili spomenik Kim Jong-ilu, sat vremena kasnije proglasili koaliciju protiv Amerike... Uz autentične fotografije plemena iz brazilske Amazone koje gotovo da i nije imalo kontakata s ljudima naše civilizacije stoji vijest da su - upravo odlučili primiti 4000 sirijskih izbjeglica. Nisu li im šale ponešto predvidljive? “Nikako. To vam je ovdašnji život, njegova tek blaga satira”, kaže Victora. “Koliko je Orban sveprisutan ilustriraju i reakcije na video koji smo napravili. Simulirali smo da je premijeru postavljen ogromni spomenik na Gellert hegy (brdu ponad Dunava i Lánchída. Bilo je onih koji su bijesno reagirali povjerovavši da si je Orban stvarno dao isklesati monumentalni spomenik.”
Slika sa psom
Naziv Stranka dvorepog psa izabrali su slučajno, u to doba nisu ni znali za englesku izreku “like a dog with two tails”. “Da, tek sam kasnije čuo za taj idiom, sretan pas miče repom tako brzo da izgleda kao da ima barem dva”, smije se Kovács. Nerado se pristaje slikati sa svoja dva labradora: “Pretvaram se u tipičnog političara, oni se obično slikaju ili s djecom ili sa psima.” Koncem 2014., kad su premijer i njegova stranka počeli gubiti na popularnosti, njihovi se glasači priklanjati Jobbiku, Orban je počeo govoriti o migrantima, raspirivati strah od njih. “Viktor Orban je jedan od vrlo rijetkih europskih političara kojem je ovaj val izbjeglica sjajno, savršeno došao, točno u pravi čas, kad je polako već bio iscrpio listu domaćih neprijatelja, raznih manjinskih skupina prema kojima je izrežirano usmjeravao pažnju svojih birača. Napadao je tako redom beskućnike, ovisnike o drogama, homoseksualce... Na toj strategiji Fidesz bazira svoj politički uspjeh - nađi skupinu koju će ljudi mrziti, o kojoj će razmišljati, umjesto da razmišljaju i prate kako vlada vlada. Orban i Fidesz zapravo su bili jako sretni kad su izbjeglice nahrupile u tolikom broju, jer ovaj put nisu morali sami izmišljati ‘neprijatelja’ u toj politici permanentnog kreiranja ugroze. Ovaj ‘neprijatelj’ je stigao sam. Fidesz pazi da je u ovoj zemlji uvijek dovoljno straha od drugih. Poslužili su mu za još jednu kampanju mržnje, a uz to nisu nikada bili ozbiljna prijetnja Mađarskoj jer ti ljudi ionako nisu bili zainteresirani ostati ovdje. Dakle, savršeno. Da izbjeglica nema Orban bi ih morao izmisliti!”, sumira. I dok se rukujemo za oproštaj, namješteno ozbiljna lica poručuje: “I... ne šalite se s nama!”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....