Kad bi Hrvatska bila Grčka počeo bi diplomatski rat s Vatikanom

Porez na bogate, porez crkvi na nekretnine, rezanje plaća u javnim poduzećima i rezanje mirovina, povećanje PDV-a za dva postotna poena, povećanje trošarina na gorivo, cigareta i alkohol, uvođenje trošarina na struju... Sve su te mjere uvedene zbog golemog vanjskog duga koji prijeti bankrotom države.

Neupućeni bi čitatelj sada sigurno odahnuo: Ah, napokon je hrvatska Vlada donijela neke konkretne mjere za izlazak iz krize. Prezaduženi smo, prihodi proračuna su sve manji, masovno se dijele otkazi, firme propadaju, ljudi ne dobivaju plaće i svako malo pokreću se nekakvi štrajkovi.

Vlada bez hrabrosti

Krivo! Ništa od tih mjera ne dolazi s Markova trga, nego su ih smislili grčki premijer George Papandreou i njegov kabinet. Posljedica je poznata: prosvjedi na atenskim ulicama i žestoki sukobi prosvjednika s policijom.

Može li se Hrvatskoj dogoditi Grčka, i to istim tim redoslijedom: oštre mjere pa žestoki prosvjedi ? Ne, i to iz dva razloga. Prvo, hrvatska vlada ne bi nikad imala političke hrabrosti uvesti tako drastične mjere, a pogotovo ne bi bila u stanjuplatiti visoku političku cijenu, izborni poraz, kao što je to učinio Papandreou. Hrvatska vlada priprema se za izbore 2011. godine i udvarat će se glasačima koliko god može.

Drugo, čak i da vlada uvede neke od tih drastičnih i nepopularnih mjera, ne treba se bojati burnih, masovnih i vatrenih protesta jer su hrvatski građani duboko razjedinjeni i nepovezani, štoviše suprotstavljeni. U Hrvatskoj su sve velike interesne skupine nešto dobile pa nemaju razloga organizirati prosvjede.

Crkvena imovina

A sada špekulirajmo: što bi se dogodilo da su Hrvatskoj Papandreou i njegova politička hrabrost, kojom uvodi mjere za koje je svjestan da će ga koštati vlasti. Bili to bilo korisno ili štetno za Hrvatsku?

Za početak, dogodio bi se vjerojatno najveći diplomatski rat s Vatikanom u povijesti jer grčka vlada svojoj crkvi uvodi porez na imovinu od 20 posto! Koliko je točno vrijedna imovina najveće, Katoličke crkve u Hrvatskoj, još nije izračunato, no jasno je da se može mjeriti u milijardama eura. Riječ je o oko tri tisuće nekretnina, među kojima su crkve, župni uredi, samostani, prostori Caritasa, stanovi te brojna zemljišta. Prema nekim računicama, samo je u Zagrebu Crkvi katastarski pripadalo oko 25 posto zemljišta. U Hrvatskoj je istodobno nezamislivo revidirati ugovor s Vatikanom prema kojem će crkva ove godine iz proračuna dobiti oko 250 milijuna kuna (nešto manje nego lani), lokalnoj se upravi sugerira da također bude darežljiva prema crkvi na prijedlog biskupa i nalaže joj se da u urbanističkim planovima predvide mjesta za gradnju crkava, crkva ne plaća porez na svoje prihode...

Crkva je izdvojena iz hrvatske gospodarske stvarnosti, ali je niti ova kriza ne može vratiti u tu stvarnost. Premijerka je nedavno Papi u Vatikanu obećala da neće dirati u prihode Crkve, a Papa njoj neizravno da će 2011., u izbornoj godini, doći u Hrvatsku. Pretpostavlja se i da bi uvođenje poreza na imovinu crkve u Hrvatskoj izazvalo žestoke proteste dobrog dijela javnosti.

S druge strane, rezanje 13. i 14. plaće javnim službama i poduzećima ne bi u Hrvatskoj izazvalo nikakve reakcije jer te plaće ionako ne primaju. No, Grci uz tu mjeru štednje uvode i 7-postotno smanjenje redovnih plaća u javnim poduzećima, 2 posto će smanjiti dodatke, smanjit će i mirovine iz javnih fondova, a sve zajedno donijet će dvanaestpostotno smanjenje troškova ili, u eurima, uštedu od 1,7 milijardi.

Takve bi mjere već mogle izazvati žestoku reakciju hrvatskih sindikata javnih službi. Dovoljno su se naoštrili na vladu već zbog činjenice da im ove godine plaće nisu povećane u skladu s kolektivnim ugovorom i da im se sada smanjuju i ukidaju božićnice, uskrsnice, regresi...

Ne dirajte plaće!

No, do samog smanjenja plaća neće doći jer im je vlada obećala da ih neće dirati. Osim toga, niti hrvatski ekonomisti koje smo pitali što bi bilo da su Hrvatskoj grčke mjere ne vjeruju da bi rezanje plaća u javnom sektoru ovoga trenutka donijelo nešto dobro. To bi rezanje plaća, kažu, dodatno smanjilo potrošnju koja je ionako u drastičnom padu. To se pokazalo kroz pad trgovine na malo, koja je lani bila 15,3 posto manja nego 2008., a slični su trendovi nastavljeni i ove godine. Pad potrošnje državnom je proračunu lani donio 11,1 posto manje prihoda od PDV-a nego 2008., a trošarine na automobile i druga prijevozna sredstva su mu se prepolovile.

Isto je i sa rezanjem mirovina koje, ma kako malene bile, ipak drže na životu hrvatsku trgovinu jer se od 34,7 milijardi kuna, koliko iznosi ovogodišnja masa mirovina, sve slije natrag u potrošnju.

Dr. Branko Grčić, dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu i SDP-ov gospodarski strateg, smatra da za hrvatski slučaj rezanje plaća i mirovina sada nije najbolje rješenje. Umjesto rezanja plaća u javnom sektoru, treba provesti njegovu temeljitu reformu, što bi u konačnici dovelo do smanjenja mase plaća, kaže Grčić. Umjesto smanjenja plaća, Grčić se zalaže za rasterećenje cijene rada. Za njega je neprirodno da je na plaće ogromno opterećenje dok se istodobno porez kod menadžerskih zarada izbjegava kroz opcijske dionice, te da je porezni klin za najveće plaće 56 do 57 posto, dok je porez na dobit 25 posto. Rad i kapital ne snose jednaki teret, zaključuje Grčić.

S rezanjem plaća ne slaže se ni konzultant Ante Babić, jer bi to dodatno srušilo potrošnju i pokrenulo novi val stečajeva i otkaza.

Rezanje socijale

Dr. Josip Tica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, pak, razmišlja ovako:

- Rezanje plaća i rast poreza bi u kratkom roku dodatno srušili osobnu potrošnju, no ona bi zbog jeftinijih kredita, koje bismo dobili kad bismo smanjili deficit jer bi nam pao rizik zemlje, dobila priliku i za rast. Što bi u kratkom roku prevladalo, ovisi najviše o tome što bi se dogodilo s izvozom - bi li mjere rasteretile izvoznike i učinile ih konkurentnijima ili bi im bile dodatni teret.

No, dok svaki od njih smatra da pojedinačna primanja ne treba dalje rušiti, svi su za to da se smanji masa državnih plaća otpuštanjem prekobrojnih u državnim poduzećima. To bi, kaže Babić, spriječilo povećanje poreza i zaključuje: da se PDV vrati na 22 posto, da se ukine harač i da se smanje doprinosi na plaće, hrvatsko bi se gospodarstvo moglo početi oporavljati.

Osim toga, dodaje, da u bilo kojem trenutku zatražimo pomoć MMF-a, prvo što bi on tražio je upravo smanjenje troškova za plaće i mirovine. Nakon toga slijedila bi revizija socijalnih davanja, koja su u Hrvatskoj netransparentna i neusporediva s principima zapadnoga svijeta. Tamo je apsolutno nemoguće da netko tko ima imovinu dobiva bilo kakav vid socijalne pomoći, dok je u Hrvatskoj normalno da ljudi žive u lijepoj i skupoj nekretnini i istodobno imaju pravo na socijalnu naknadu, kao što je normalno da snalažljivi nanižu razne vrste socijalnih naknada i u konačnici ostvare prihod veći od prosječnih primanja zaposlene obitelji.

U domaću bi stvarnost naši ekonomisti odmah prepisali porez na luksuz, kakav uvodi Papandreou. Dodatno će oporezovati prihode onih koji školuju djecu u privatnim školama, vlasnike luksuznih jahti, kuća s bazenima i dragog kamenja, a građane će poticati da prijavljuju bogataše tako što će im davati porezne olakšice za prijavu.

S oporezivanjem luksuza domaći se stručnjaci slažu, samo pri tome upozoravaju da se ne smiju dogoditi pogreške kao u slučaju trošarina na plovila, koje su gotovo upropastile proizvođače malih brodica. Ako je plovilo luksuz, porez na njega treba platiti vlasnik, a ne proizvođač, i treba ga platiti na jahtu koja je uistinu luksuz, a ne na barku od nekoliko metara.

Najveći luksuz koji hrvatski građani posjeduju su nekretnine i tu je SDP, podsjeća Branko Grčić, jasan: porez na imovinu treba bazirati na višku imovine, a ne na stanovima u kojima ljudi žive. Naravno, taj porez nema smisla uvesti ako se paralelno ne provede značajnije porezno rasterećenje gospodarstva.

Novo povećanje PDV-a

Mjera koju na domaći teren ekonomisti nikako ne bi prepisali, povećanje je PDV-a. Naime, Grci su svoje tri stope PDV-a povećali od 0,5 do 2 postotna poena, pa im je najveća porasla sa 19 na 21 posto. Od toga planiraju prikupiti 1,3 milijarde novih eura u proračun. Daljnjih 1,1 milijardu eura planiraju dobiti povećanjem trošarina na gorivo, cigarete i alkohol te uvođenjem novih trošarina na struju i luksuz.

U Hrvatskoj je PDV već sada 23 posto. Premda nam, po svemu sudeći, ove godine slijedi još jedno povećanje PDV-a ako se proračun nastavi slabo puniti kao do sada, to je ekonomski najgore što se može učiniti, tvrde naši sugovornici. Veći PDV dodatno će smanjiti ionako zamrlu potrošnju. Uz to, rast cijena i povećanje PDV-a psihološki je razorno upravo za stvaranje bilo kakvog povjerenja potrošača, a s njim će država i jasno priznati da jednostavno nema drugih izvora prihoda.

U sigurnoj zoni

Dok mjere grčke vlade ne bi doslovce prepisali, njezin cilj, a to je smanjenje deficita, svakako bi. Smanjenje deficita Hrvatskoj bi, kažu, odmah donijelo i pad premije rizika zemlje što bi usporilo rast vanjskoga duga, koji je za 2009. dosegao sto posto BDP-a, a ove će godine, predviđa se, omjer biti još gori. Manji vanjski dug smanjio bi trošak zaduživanja Hrvatske u inozemstvu pa indirektno i kamate u domaćim bankama. Bili bi nam jeftiniji stambeni krediti, krediti poduzećima, plasmani obveznica velikih tvrtki i tako dalje. Taj pad premije rizika stabilizirao bi i tečaj kune, što bi znatno olakšalo teret otplate svima zaduženima.

Za sada domaći analitičari ne očekuju u Hrvatskoj 'grčki sindrom' jer smo, kažu, još uvijek u 'sigurnoj zoni', no priželjkuju da vlada hitno svlada 'grčku školu' i u njoj nauči što učiniti prije nego se grčki problemi presele u hrvatsku stvarnost. Ne mora prepisati grčke mjere, ali bi definitivno trebala prepisati malo grčke političke hrabrosti.