KAKVA GREŠKA NOKIJE

Kada su vidjeli iPhone rekli su: Ljudi to ne vole! Danas propadaju

ZAGREB - Sve sretne kompanije nalik su jedna na drugu, a svaka nesretna kompanija nesretna je na svoj način. Parafraziranje Tolstoja možda i nije toliko udaljeno od teme koliko se čini; poput Ane Karenjine i kompanija - junakinja ove priče, čini se, na pragu je suicida.

Da Nokia ne stoji najboje i nije neka novost. Od pojave Blackberryja i iPhonea, rješenja iz finske kompanije, koja je godinama bila sinonim za mobitel, više ne zadovoljavaju razmaženo svjetsko tržište. No, tek kada je ovoga ljeta Stephen Elop, novi čelni čovjek Nokije, pred lice svjetske javnosti izašao s podacima o stvarnosti njegova tehnološkog diva, postalo je jasno da možda svjedočimo Nokijinom kraju. Njegova kompanija nalazi se na “gorućoj platformi”, slikovito je opisao Elop.

Zatvaranje tvornice u Rumunjskoj (u koju je samo tri godine ranije uloženo 60 milijuna dolara) uz 3500 otkaza i dodatnih 4000 najavljenih otkaza do 2012., samo su početak.

Još prije pet godina Nokia je nosila epitet Kraljice mobilnih telefona. Tada je 49% smartphonea dolazilo iz Nokije. Postotak je početkom 2011. iznosio 25%. Dionice su pale 19%. “Jedino što nam preostaje jest pronaći novi hit koji bi pomeo Apple i Android!”, zaključio je Elop. Među onima koji prate tehnologiju zavladala je tišina. Nokia je zakasnila.

Kuda vode promjene?

Zakasnila je pola desetljeća, procjenjuju analitičari. I Elop tvrdi da je sve što je u njegovoj kompaniji poduzimano od 2007. bilo pogrešno. Za početak, operativni sustav Symbion iz kućne radionice 11.500 inženjera Nokije jednostavno nije funkcionirao. Kada ga je Elop izbacio, sklopivši partnerstvo s Microsoftom, za zaposlenike Nokije to je bio osobni poraz, poniženje.

Ipak, tim je potezom uštedio 1,4 milijardi dolara. Symbion, operativni sustav koji nikada nije bio omiljen kod korisnika, činio se posebno zastarjelim kao da je Nokia pokušala “deset godina staroga psa naučiti trikove iPhonea”, kako je opisao Bloomberg. Dok su se Apple i Google usredotočili na jedinstveni operativni sustav koji bi hranio čitav niz proizvoda, u Nokiji su na softver gledali samo kao na komponentu koja bi bila u službi njihovih novih modela. Fokus je, naime, bio na onome u čemu je Nokia bila najbolja, proizvodnji telefona.

Dok ovo čitate, zbivaju se dva fenomena: usporedo sa stvaranjem novog modela smartphonea s Microsoftovim Windows Phone 7 softerom, koji se očekuje krajem godine, Nokia tone. “Jasno je da je Nokia u tranziciji, ali prema čemu?”, pita se analitičar poslovne televizijske mreže Bloomberg.

Argument koji ljubitelji Nokije koriste kako bi stali u obranu finskog diva jest to da i dalje proizvode najviše “običnih” mobilnih telefona. Sjećate li se onih telefona kojima upravljate tipkama, u nedostatku ekrana koji reagiraju na dodir i ne prihvaćaju aplikacije, već žive životom kojim su izašli iz tvornice?

Upravo u proizvodnji takvih telefona Nokia i dalje prednjači. Vodeći se parafraziranom mišlju Franka Sinatre - Ako možeš uspjeti u Šangaju, možeš uspjeti i u New Delhiju - Nokia je svoj status najboljeg u branši uspijevala zadržavati upravo zahvaljujući takvim brzo rastućim tržištima u nastajanju. Samo Indija ima 500 milijuna korisnika mobilnih telefona. To je stotinu puta više nego što Finska ima stanovnika. No, ta tržišta danas toliko brzo rastu da im Nokia više nije dovoljna. Apple je prodao 142% više telefona u odnosu na prošlu godinu, Nokia 34% manje. Indijci i Kinezi otkrili su iPhone.

Odgovore na pitanja koliko je izgledna propast Nokije, i što bi ona mogla značiti za Finsku, Jutarnji list je pokušao pronaći među Fincima. Upravo iz ove zemlje, sa stanovništvom tek nešto brojnijim od Hrvatske, došla je Nokia i zavladala svjetskim tržištem mobilnih telefona. Kada je za mobilnu telefoniju postala ekvivalent Coca-Cole na tržištu bezalkoholnih pića, američki analitičari to su prozvali “uspjehom preko noći.”

Bili su u krivu, baš kao što su bili u krivu uspoređujući Nokiju s Coca-Colom. Naime, za razliku od gaziranog napitka, Nokia dolazi iz vrlo malog tržišta, čiji se prosperitet nikada nije mogao mjeriti s američkim. Niti lokacija tvornice nije sjajna: gradić Salo, nedaleko od Helsinkija, u ravnini je s jednom od najizoliranijih saveznih država SAD-a - Aljaskom.

No, ono u čemu je Nokia bila jedinstvena jest vjerovanje da mobilni telefoni nisu rezervirani samo za yuppije i poslovnjake u limuzinama. Slogan kompanije - Connecting people (Povezivanje ljudi nap.a.) - odnosio se na sve, a ne samo na neke. Tako je kompanija stvorena prije 150 godina kao šumarska tvrtka, koja se poslije prebacila na proizvodnju guma, postala hit na Wall Streetu i prva kompanija kojoj je uspjelo prodati jednu milijardu telefona. Krajem devedesetih Nokia je bila na svom vrhuncu. 2000. činila je 4% BDP-a Finske. Danas, iako je i dalje najveći izvoznik, taj je udio tek nešto veći od 1%.

“Ne postoji samo jedan razlog za Nokijinu propast, radi se o kombinaciji razloga”, za Jutarnji list komentira Sixten Sorkman, predsjednik Insitituta za istraživanje finske ekonomije ETLA.

‘Kompanija voća’

“Ono što je zanimljivo jest to da situacija u kojoj se našla Nokia nema veze s recesijom. Svi su problemi došli iznutra”, tvrdi Sorkman. Bivši zaposlenici govore o tome da je dizajn u Nokiji uvijek dolazio na drugo mjesto, na prvom su bila dostignuća inženjera. Tržište “pametnih telefona” promaknulo im je. Priča se da su na Apple godinama odmahivali rukom, nazivajući ih “kalifornijskom kompanijom voća.” Ipak, “jabuke iz Kalifornije” toliko su ih zasule da je pitanje hoče li se ikada izvući.

“Nokia je devedesetih bila najbolja priča o uspjehu, ali posljedinjih deset godina je priča o najvećoj globalnoj propasti u tehnološkom sektoru”, kaže Sari Sarkamies, financijski analitičar vodeće finske banke Nordea.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 21:07