POSAO IZ SNOVA

KAKO JE IVAN MARUNICA DOBIO POSAO U IKEI 'Bojao sam se samo jedne stvari: priznati da nikad u životu nisam ušao u IKEU'

Idem kupiti traperice i starke, bila je prva misao Ivana Marunice nakon što je 6. prosinca prošle godine, točno 55 dana nakon što se prijavio na natječaj za radno mjesto u hrvatskoj Ikei, dobio posao.

Simbolično je u tom trenutku odbacio odijelo, u kojem je posljednjih sedam godina dolazio na siguran i dobro plaćen posao u velikoj banci, i zamijenio ga trapericama i starkama kao sasvim prihvatljivim i uobičajenim outfitom u Ikeinom uredu.

Što zbog sumorne situacije na hrvatskom tržištu rada, što zbog imidža popularnog švedskog proizvođača namještaja, svi njihovi dosadašnji natječaji za posao izazvali su golemi interes. Isto se dogodilo i lanjskog listopada. Vijest da zapošljavaju 22 radnika na 11 pozicija bila je odlično medijski popraćena. Primijetio ju je i Ivan Marunica, 36-godišnji inženjer strojarstva iz Zagreba.

Jednostavni kviz

Otvorio je natječaj na internetu i pronašao radno mjesto na kojem je isti tren vidio svoju profesionalnu budućnost. Jedno od 11 oglašenih pozicija bila je i ona voditelja odjela održavanja i upravljanja objektom. Osoba koje je dobije bit će zadužena da prva hrvatska Ikeina robna kuća od čak 38 tisuća kvadrata u Rugvici kod Ivanje Reke funkcionira besprijekorno. Riječ je o zahtjevnom objektu, u koji će svakodnevno ulaziti 300 zaposlenih te još tri milijuna kupaca koji se očekuju u prvoj godini poslovanja. Ukupna investicija premašit će 100 milijuna eura.

Ivan se prijavio posljednji dan prije isteka roka natječaja, koji je trajao do 13. listopada u ponoć. Sa suprugom je stavio na spavanje troje djece i negdje oko ponoći našao malo mira.

- Prijavio sam se na stranici www.ikea.hr. i u tom je trenutku sve krenulo - priča Ivan.

Prvi je korak bio jednostavan kviz od 10 pitanja. Svakim novim odgovorom u kutu ekrana Ikeinim namještajem ispunjavala se prazna bijela soba koju je Ivan sukladno svojim preferencijama u odgovorima određivao. Taj je korak, otkriva Ana Josipović, voditeljica ljudskih resursa u hrvatskoj Ikei, zamišljen kao upoznavanje s vrijednostima kompanije. Kandidati na tom dijelu ne mogu “pasti”, ali među četiri ponuđena odgovora na svako od 10 pitanja kriju se, doznajemo, po dva poželjna i dva manje poželjna odgovora. Pitanja su jednostavna, poput onih “Kako volite provoditi svoju večer?” ili pak “Što ti je važno kod kupnje automobila”, ali svaki odgovor specijalistima za ljudske resurse kasnije gradi cijelu sliku kandidata.

- Očekivao sam da će cijeli selekcijski postupak biti drugačiji od uobičajenih i već je prvi korak to potvrdio. Nakon kviza ispunio sam i upitnik koji je ustvari CV u elektronskom obliku, s tridesetak sasvim konkretnih i specifičnih pitanja o struci i iskustvu potrebnom za konkretno radno mjesto. Budući da je moja pozicija specifična, takva su bila i pitanja, poput onih kolika je veličina objekata kojima ste dosad upravljali, potrošnja električne energije i slično. Tu sam osjetio da će selekcija biti vrlo ozbiljna i da će se u svemu izgubiti svi oni koji nemaju adekvatno znanje i iskustvo. Nisam previše razmišljao, već sve riješio u 45 minuta i otišao spavati - otkriva Ivan.

Već za koji dan znalo se da je interes za natječaje ponovno ogroman. U prvom krugu natječaja za voditeljski tim robne kuće 2011. godine za osam pozicija pristiglo je gotovo 2500 prijava iz 23 zemlje. Ovaj je put samo u prvih pet dana od objave natječaja stiglo 900 prijava. Na idući natječaj u studenome za 29 zaposlenih stiglo je 2600 prijava, i to čak i iz Kanade, Velike Britanije, Indije, Katra i Filipina.

Za Ivanovo radno mjesto prijavilo se 139 kandidata. Od prvog koraka, kada je ispunio elektronski CV, znao je da su 10 godina radnog iskustva i znanje na njegovoj strani. Još kada je pisao diplomski rad na zagrebačkom Studiju strojarstva imao je nekoliko ponuda za posao. Prvu godinu pripravničkog staža odradio je u naftnoj industriji, zatim još godinu dana u drugoj kompaniji, a 2006. godine javio se na natječaj u financijskoj industriji. Prošao je natječaj i počeo stepenicu po stepenicu. Od referenta je u sedam godina napredovao do upravitelja objektima. Riječ je o poziciji srednjeg menadžmenta koja nosi iznadprosječnu plaću i dobre beneficije.

Dobar posao u banci

- Imao sam dobar i siguran posao u banci. Nisam bio nezadovoljan, već sam jednostavno osjetio da moram ići dalje. Kod Ikee me privuklo to što se cijeli sustav gradi od nule, a uvijek je uzbudljivo biti dio ekipe koja se tek stvara - priča Ivan Marunica.

Nekoliko dana nakon što je ispunio online prijavu, zazvonio mu je telefon. Stigla je dobra vijest.

Prošao je prvu stepenicu natječaja i mailom dobio kalendar sa slobodnim terminima u kojima može odabrati telefonski razgovor.

Za nekoliko dana, točno u 16 sati, prema dogovoru, zove ga regionalni menadžer Zoran Bogdanović. S jedne strane Ivan. Istrčao je s posla i na parkiralištu u svom automobilu čeka ga važan razgovor. S druge strane regionalni menadžer koji ispred sebe ima propisanu proceduru razgovora s nizom potencijalnih pitanja. Razgovaraju na engleskom jeziku, što je još jedan od važnih uvjeta za dobivanje posla.

- Razgovarali smo petnaestak minuta, uglavnom o konkretnim tehničkim stvarima nužnim za moje radno mjesto kao što su standardi održavanja objekta od 40.000 kvadrata. Riječ je o menadžeru koji radi posao za koji sam se prijavio i koji je blic pitanjima sasvim konkretno provjerio ono što sam naveo u CV-u - otkriva Ivan.

Prvi dio kandidata već je otpao i selekcijski postupak u studenome Ivan nastavlja još jednim online upitnikom sa 50-ak pitanja koja mora riješiti u 20 minuta. Ponovno ista procedura.

Djeca na spavanje, a Ivan u miru za svoj kompjuter.

Isteklo mu je vrijeme od 20 minuta, a riješio je tek polovicu pitanja. Prvi put osjeća da to nije baš najbolje odradio.

Prvi razgovor

Iako u ljudskim resursima hrvatske Ikee nerado otkrivaju detalje testa, riječ je o standardnom upitniku koji, između ostalog, sadrži i niz pitanja u kojima treba završiti logičan niz, a koji koriste velike kompanije u svojim selekcijskim postupcima. Ponovno je prošlo nekoliko dana i krajem studenog Ivanu zvoni telefon. Prošao je i četvrtu stepenicu. Sa 15-ak kandidata ušao je predzadnji krug natječaja. Nakon brojnih mailova i telefonskih poziva, očekuje ga razgovor uživo.

U zagrebačkom Ikeinom uredu dočekali su ga Zoran Bogdanović, s kojim je već obavio telefonski razgovor, i šefica ljudskih resursa Ana Josipović. Razgovor su odradili u malom, tipično uređenom Ikeinom uredu, s isključivo njihovim namještajem: četiri sive fotelje sa šarenim jastucima i jednostavnim stolom boje drveta. Trenutno je u uredima, u kojima valjda samo kompjuteri nisu Ikeini, na Radničkoj cesti ekipa od 42 zaposlenih. Samo u siječnju primili su ih osmero.

- Dogovor je bio da dođem u 16 sati i razgovor je trajao oko sat vremena. Pozitivno su me šokirali pristupom. Odmah smo prešli na ti, i svi smo se jedni drugima kratko predstavili. Kad sam razmišljao kakav dojam želim ostaviti, odlučio sam poentirati na znanje i odgovornost. Jedina nedoumica koju sam imao jest to otkriti ili ne da nikada nisam bio ni u jednoj Ikeinoj trgovini. Kako sam cijelo vrijeme selekcijskog postupka bio iskren, na kraju sam i to iskreno priznao i eto, taj detalj očito nije bio presudan. Mislim da je uvijek u priči i određeni faktor sreće koji također presuđuje - dodaje Ivan.

Ne smije otkrivati sve detalje testa, ali i to je jedna od stepenica na kojoj ima svega pomalo. Od osobnih pitanja poput onih koje vrijednosti bi htio usaditi svojoj djeci, do uobičajenih pitanja o očekivanjima oko plaće.

- Kandidati dođu nervozni i zato ih nastojimo opustiti tako što se svi predstavimo. Titule su nam nevažne pa odmah prelazimo na ti. Iskreno, vrlo brzo mogu procijeniti odgovara li nam neki kandidat. Ključno je da se, osim znanja i poslovnih vještina za određenu poziciju, kandidat i s osobnim vrijednostima uklopi u naš tim. Vrijednosti na kojima Ikea temelji svoje poslovanje u cijelom svijetu su prije svega zajedništvo - priča Ana Josipović, koja je i sama prošla sličan selekcijski postupak. Ona je kao peti član hrvatskog Ikeinog tima počela raditi još 1. siječnja 2009. godine.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 14:57