Kako su ludo hrabri norveški diverzanti na -20˚C uništili Hitlerov san o atomskoj bombi

Bila je to jedna od najuspješnijih sabotaža u Drugom svjetskom ratu koja je presudno utjecala na Hitlerov neuspjeh u stvaranju atomske bombe. Skupina norveških komandosa u veljači 1943. godine uništila je postrojenje za proizvodnju teške vode u hidroelektrani Norsk Hydro, smještenu blizu Rjukana u norveškoj regiji Telemark.

Iako je o toj izvanrednoj akciji norveških specijalaca 1956. godine u Hollywoodu snimljen film “Heroji Telemarka” s Kirkom Douglasom, ta je priča iz Drugoga svjetskog rata slabo poznata široj javnosti ne samo kod nas, nego i na Zapadu. No, nakon što je početkom ove godine u Norveškoj doživjela golem uspjeh, ovih su dana i danski i britanski gledatelji ostali opčinjeni tom mini-serijom u šest epizoda naslovljenom “The Saboteurs” (ili u alternativnom naslovu “The Heavy Water Wars”)

Kao što je poznato, tijekom Drugoga svjetskog rata između SAD-a i nacističke Njemačke vodila se neizvjesna utrka za stvaranje atomskog naoružanja. Iako je Njemačka prije rata dominirala svjetskom fizikom i tehnologijom, dolaskom nacista situacija se promijenila. Vodeći njemački i europski fizičari, mahom Židovi, pobjegli su u SAD, gdje su se priključili tajnom projektu Manhattan - stvaranju atomske bombe.

Za razliku od saveznika, nacistička Njemačka nije imala veliki industrijski nuklearni program, nego su se aktivnosti oko razvoja atomske bombe odvijale putem tzv. Uranverein ili Uranijskog kluba čiji je najpoznatiji član bio nobelovac Werner Heisenberg (kad smo već kod televizije, isti onaj čije je ime za svoj alias odabrao Walter White iz briljantne serije “Breaking Bad”).

Norveški pokret otpora

Njemačkim je fizičarima za stvaranje atomske bombe bila nužna teška voda (voda u kojoj je umjesto vodika zastupljen njegov deuterij), a jedina tvornica teške vode bila je Norsk Hydro. Kada je 1940. godine Hitler okupirao Norvešku, to je postrojenje palo u ruke nacista.

Zabrinuti saveznici počeli su raditi planove za sabotažu hidroelektrane, pri čemu su ključnu ulogu imali mladi norveški pripadnici pokreta otpora. Među njima je bio i Joachim Ronneberg, danas jedini preživjeli od deset heroja koji su spriječili nacističke planove o korištenju teške vode za razvoj atomskog naoružanja.

- Nisam ja bio željan avanture, nego sam gledao što se događa oko mene. Nacisti su ljude uhićivali, mučili i ubijali. Najvažnija odluka u mom životu bila je da se uključim u borbu protiv nacista - izjavio je nedavno 96-godišnji Ronneberg.

Kad je Hitler osvojio Norvešku, Ronneberg je bio 21-godišnji mladić koji je živio u roditeljskom domu u gradu Alesundu na sjeverozapadu zemlje i radio za kompaniju izvoznicu ribe. Ne mireći se s nacističkom okupacijom svoje domovine, Ronneberg je 1941. godine sa skupinom prijatelja ribarskim brodom pobjegao u Veliku Britaniju gdje je u izbjeglištvu bila i norveška vlada. Mladi Joachim odlučio je odmah uključiti se u ratne operacije pa je potražio prijatelja iz Norveške koji je regrutirao ljude za SOE (Special Operations Executive). Pripadnici te tajne organizacije, koju je utemeljio britanski premijer Winston Churchill, bili su obučavani za rizične misije i sabotaže iza neprijateljskih linija.

Pucanje i granatiranje

Nakon što je prošao rigoroznu selekcijsku proceduru, Joachim Ronneberg prošao je obuku te naučio pucati, postavljati eksploziv i bacati granate. Također je obučen za neposrednu borbu i preživljenje u surovim uvjetima. Nakon godinu dana obuke u prosincu 1942. pozvan je na brifing u London gdje je saznao da će voditi delikatni napad na postrojenje Norsk Hydro. Rečeno mu je također da sam izabere pet ljudi za svoj tim. Plan je bio da se šestorica norveških komandosa noću padobranima spuste u planine regije Telemark gdje se nalazilo postrojenje za proizvodnju teške vode. Ronnebergova skupina zatim bi se skijama spustila do mjesta gdje bi se sastali s “odborom za dobrodošlicu” - četvoricom lokalnih ljudi koji dobro poznaju teren i koji bi diverzante odveli do hidroelektrane Norsk Hydro. Diverzanti bi zatim postavili eksploziv u cilindre za tešku vodu i pobjegli. - Nismo mislili o tome je li to opasno ili ne. Bili smo koncentrirani na naš posao, a ne na opasnosti - rekao je Ronneberg u razgovoru za britanski dnevnik Telegraph prije nekoliko godina.

Operacije izviđanja

Diverzija na Norsk Hydro odvijala se u nekoliko etapa. Najprije se u listopadu 1942. godine u sklopu operacije Grouse šest norveških specijalaca padobranima spustilo na plato Hardanger, iznad tvornice teške vode. Informacije skupljene u sklopu te operacije izviđanja poslane su u SOE kako bi se koristile za novu fazu, tzv. operaciju Freshman čiji su tim činila 24 britanska komandosa koji su Veliku Britaniju napustili u noći 19. studenoga 1942. godine. Britanski i norveški tim trebali su se sastati u planinama, a zatim zajednički napasti Norsk Hydro. No, zbog loših vremenskih uvjeta došlo je do nesreće u kojoj je poginulo nekoliko komandosa, a nekoliko su ih Nijemci našli i ubili. Neuspješna operacija Freshman bila je upozorenje nacistima koji su spoznali da je Norsk Hydro predmet savezničkog interesa, stoga su mjere opreza podigli na najvišu razinu: postavili su mine u polja oko tvornice te višestruko pojačali broj njemačkih vojnika na straži.

No, ni to nije zastrašilo Joachima Ronneberga koji je u noći sa 16. na 17. veljače 1943. godine svojih pet specijalaca poveo u operaciju kodnog imena Gunnerside. Neustrašivi Norvežani spustili su se padobranima na plato prekriven snijegom i ledom, tridesetak kilometara udaljen od postrojenja Norsk Hydro. Našli su se usred snježne oluje na temperaturi od minus 20 Celzijevih stupnjeva. Hraneći se lišajevima i mahovinom, Ronnebergov tim je nakon pet dana stupio u vezu s “odborom za dobrodošlicu”, četiri komandosa koji su se u sklopu operacije Grouse u listopadu 1942. godine uspješno spustili u blizini tvornice teške vode.

U surovim uvjetima norveške zime deset je norveških specijalaca isplaniralo napad na Norsk Hydro u noći s 27. na 28. veljače. Bio je to i fizički zahtjevan zadatak jer su se komandosi trebali spustiti do postrojenja koje je sa svih strana bilo okruženo 200 metara visokim liticama.

Jedan od specijalaca ostao je uz radioprijemnik a ostalih devet spustilo se niz litice te prešlo ledenu rijeku Manu. Kad su stigli do ograde postrojenja, podijelili su se u dvije grupe: četiri komandosa ostala su čuvati stražu, a ostali su preskočili ogradu kako bi postavili eksploziv. Diverzanti su imali dobar uvid u unutrašnjost postrojenja zahvaljujući informacijama prof. Leifa Tronstada koji je nekad ondje radio, ali je pobjegao u Veliku Britaniju.

Ipak, nije sve išlo prema planu jer su vrata, koja su trebala biti otvorena, bila zaključana pa su brzo morali pronaći drugi izlaz. Tada su se podijelili u dvije grupe i jedna je brzo našla ulaz u postrojenje te odmah postavila eksploziv. No, nekoliko minuta kasnije dvojica komandosa, koji su postavili eksploziv, čuli su lomljavu stakla. Uplašeni, bili su spremni pucati, no spoznali su da je riječ o ostatku njihova tima.

Čudesan izlazak sunca

- Ne znam koliko smo bili tamo, ali sve je bilo jako brzo - prisjetio se Ronneberg. Odjeknula je eksplozija, ali zbog buke u elektrani i jakog vjetra njemački je čuvari nisu čuli. Kad su Nijemci spoznali da su cilindri u elektrani teško oštećeni, Ronneberg i njegovi momci već su im bili izvan dohvata.

Joachim Ronneberg i danas se sjeća trenutka kad se 18. veljače 1943. godine u 6 sati ujutro na nebu pojavilo sunce.

- Bio je to čudesan izlazak sunca. Sjedili smo vrlo umorni, ali i sretni. Nitko nije ništa rekao. Bio je to poseban trenutak - ispričao se Ronneberg.

Deset norveških komandosa zatim se razbježalo: neki od njih su otišli prema Oslu, dio ih je ostao na području Telemarka, a treća je skupina, u kojoj je bio Ronneberg, na skijama za skijaško trčanje pobjegla u neutralnu Švedsku.

- Spoznao sam važnost naše akcije tek kad je atomska bomba bačena na Hiroshimu - priznao je Ronneberg novinarima BBC-ja 2013. godine kad je kao posljednji preživjeli junak Telemarka boravio u Londonu prilikom obilježavanja 70. godišnjice jedne od najuspješnijih diverzija u Drugom svjetskom ratu.