Kako žive mladi u Hrvatskoj: Do 35. s roditeljima, s 40 godina stupaju u brak. Svoj stan? Tko zna kad!

ZAGREB - Sa stopom od 30,7 posto nezaposlenih među mlađima od 25 godina, Hrvatska se svrstala među sedam europskih zemalja s najvišom stopom nezaposlenosti mladih - među one sa stopom većom od 30 posto. Nezaposlenost mladih djevojaka još je veća od ukupne nezaposlenosti - sa stopom većom od 35 posto Hrvatska je zauzela treće mjesto, iza Grčke i Španjolske.

Riječ je o oko 60.000 mladih - uglavnom sa srednjoškolskim obrazovanjem jer rijetki uspiju diplomirati do 25. godine - koje stručnjaci s pravom nazivaju izgubljenom generacijom.

Statistički, oni nakon lošeg strukovnog obrazovanja nemaju dovoljno vještina za pronalaženje dobrog posla, svaštarit će desetak godina, neće postati stručnjaci ni u čemu, vrlo će kasno, tek u mlađoj srednjoj dobi, dobiti stalan posao, i to s početničkom plaćom, te će do kraja radnog vijeka kaskati u napredovanjima i povećanju plaće. U mirovinu će odlaziti s vrlo kratkim stažem i, naravno, niskom mirovinom.

Porezni klin

To će se odraziti i na njihov privatni život - do srednjih 30-ih živjet će s roditeljima, odgađat će brak i obaveze, neće moći riješiti stambeno pitanje, vrlo će kasno dobiti djecu i rijetko se odlučivati na više od jednog djeteta.

To je hrvatska stvarnost. Dok je u većini europskih zemalja izrazito visoka nezaposlenost mladih ponajprije posljedica krize, Hrvatska se već godinama bori s istim problemom. Primjerice, Španjolska, koja je 2010. godine imala stopu nezaposlenosti mladih od gotovo 42 posto, tijekom 2005. godine imala je stopu od 19 posto, i to je bilo daleko od najniže europske stope. Hrvatska je već tada imala stopu veću od 32 posto. Razlozi za takvu poraznu sliku nezaposlenosti mladih višestruki su, međusobno povezani i, kako tvrde stručnjaci, teško rješivi.

Jedan je od glavnih razloga u činjenici da se u Hrvatskoj vrlo teško otvaraju nova radna mjesta. To se uvelike može pripisati radnom zakonodavstvu, koje u visokoj mjeri štiti postojeća radna mjesta i propisuje stroge uvjete za davanje otkaza, kao i vrlo visokom poreznom klinu, odnosno razlici između bruto i neto plaće.

Prvi ugovori pripravnički

Stoga poslodavci traže - i pronalaze - načine kako bi što manje platili mlade radnike i kako bi si osigurali mogućnost da ih se riješe o potrebi.

U prošlogodišnjem istraživanju “Nezaposlenost mladih - glasovi protagonista” poslodavci su istaknuli da su mlade radnike spremni plaćati minimalno 20 posto manje od prosječne plaće s obzirom na njihovo obrazovanje, a ispitani poslodavci iz sjeverozapadne Hrvatske istaknuli su da bi visokoobrazovanom mladom radniku ponudili čak 42 posto manju plaću od prosječne plaće visokoobrazovanih u tom dijelu zemlje.

Konkretno, početniku s diplomom spremni su ponuditi maksimalno 4000 kuna.

Osim toga, 80 posto mladih radnika prvi posao dobiva s ugovorom na određeno vrijeme, a velik broj njih radi i na druge, za poslodavce još jeftinije i manje obvezujuće načine.

- Proveo sam malu anketu među svojim studentima završnih godina. Više od polovice njih već radi, na radnim mjestima koja zahtijevaju visoke vještine i znanja, i to preko Student servisa.

Samo će manji dio njih dobiti stalan posao nakon što diplomiraju. Upravo suprotno, mnogi od njih namjerno ne žele diplomirati jer će ih se poslodavci nakon toga riješiti. Ne žele za njih plaćati tolike poreze i doprinose, kakve ne plaćaju preko Student servisa - kaže dr. Anđelko Akrap, demograf sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, i dodaje kako je zbog takve zloupotrebe susjedna Slovenija potpuno ukinula mogućnost zapošljavanja preko posrednika poput Student servisa.

‘Bezbolni’ otkazi

To je glavni razlog zbog kojeg se Hrvatska konstantno bori s visokom nezaposlenošću mladih, kao što je i glavni razlog zbog kojeg su početkom krize upravo mladi dodatno nagrabusili. Zahvaljujući izrazito lošim ugovorima, poslodavci su se upravo njih prvo riješili. Ne zato što su oni bili najlošiji radnici, nego zato što su njih mogli otpustiti najbezbolnije - bez otkaznih rokova i otpremnina. Ionako visoka stopa nezaposlenosti mladih od 25 posto, koliko je iznosila 2009. godine, podigla se opet iznad 30 posto u 2010. godini.

Druga “kvaka 22” zapošljavanja mladih je radno iskustvo, koje traži većina poslodavaca. Mlad, obrazovan, s diplomom, do 30 godina i s najmanje pet godina iskustva - paradoksalni su, ali tipični uvjeti natječaja za zapošljavanje. Istodobno, prema istraživanju, samo 30 posto poslodavaca nudi nekakve programe stjecanja pripravničkog ili vježbeničkog iskustva.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA