Kakvu ćemo sliku dobiti kad se na jednoj izložbi nađu velika umjetnost i Cola bolja od američke

Ne očekujte remek-djela. Mi se remek-djelima ne bavimo. Bavimo se time kako je modernizam u razdoblju socijalizma utjecao na naše živote i na svakodnevicu. Kako je ideja modernizma obilježila kulturu, način na koji se živjelo. Da napokon vidimo što nam danas znači ovo razdoblje, što nam je ostalo, i dobro loše”, kaže teoretičarka umjetnosti Ljiljana Kolešnik, jedna od autorica megaizložbe “Socijalizam i modernost 1950.-1974”, koja se dva dana prije izbora, 2. prosinca, otvara u Muzeju suvremene umjetnosti.

“Model nostalgije je prošao, vrijeme je za drugačije poglede. Trenutak je da se vratimo i pogledamo što je bilo kvalitetno u modernizmu”, tvrdi Dejan Kršić, dizajner i teoretičar dizajna.

Razgovaramo na Institutu za povijest umjetnosti, odakle je inicijalno krenula ideja za izložbu, prije četiri godine.

Na izložbi radi petero autora: uz Ljiljanu Kolešnik i Dejana Kršića, Sandra Križić Roban (arhitektura), Tvrtko Jakovina (povijest), Dean Duda (kultura svakodnevice). Izložba je prvotno zamišljena da bude na dvije lokacije, i u Muzeju za umjetnost i obrt, ali se zbog financijskih razloga odustalo.

Poslijeratni dolce vita

U Muzeju će pokazati oko 300 umjetnina i predmeta, završno s prijelomnom, 1974. godinom. “Predmete koji govore o arhitekturi, dizajnu, urbanizmu, visokoj umjetnosti, sučeljavamo i dovest ćemo ih u nove i neistražene odnose s predmetima iz popularne kulture”, pojašnjava Kolešnik.

Tito je s jedne strane tolerantan prema suvremenoj umjetnosti, s druge su strane ostali zabilježeni njegovi oštri govori protiv apstrakcije. Na VII. kongresu Saveza socijalističke omladine u Sarajevu, 1962. godine, tako je rekao: “Novac zajednice ne bi se trebao izdvajati za neka modernistička djela koja nemaju nikakve veze s umjetničkim stvaralaštvom, a kamoli s našom stvarnošću”. Poslije je rekao kako su ga Miroslav Krleža i Ljubo Babić nagovorili na obračun s apstrakcijom, i da se više “neće petljati u stvari koje ne razumije”. Nešto kasnije sam je otvorio apstraktni spomenik Vojinu Bakiću u selu Kamenska.

Jugoslavija u to vrijeme osjeća i globalni poslijeratni optimizam, vjeru u znanost i tehnologiju koja će rezultirati boljim sutra... Hladni rat dizajn koristi kao jednu od svojih važnijih točaka, odvija se tzv. Kuhinjska debata Nixona i Hruščova, ekonomije se orijentiraju prema intenzivnoj proizvodnji predmeta široke potrošnje i politici podizanja osobnog standarda preko dizajna, odnosno natjecanju tko će imati veći frižider. Amerika i Rusija natječu se dizajnom i na prvoj poslijeratnoj svjetskoj izložbi, EXPO-u u Bruxellesu, 1958. godine, koju je vidjelo 42 milijuna ljudi. Pobijedio je neformalno SSSR jer je izložio Sputnik.

Dizajn je, dakle, važan dio poslijeratne obnove, a Tito je toga svjestan, tako da su zemlje bivše Jugoslavije imale istaknuto mjesto na izložbi “Hladni moderni rat” u Victoria i Albert muzeju. No, unatoč tome, povijest dizajna ovog razdoblja na našem je području neispisana.

“Želimo pokazati kako je društveno politička situacija utjecala na dizajn. Plakati su dominantna izložbena forma u tom razdoblju, najbliži su likovnosti pa se čuvaju u muzejima. No, najveći je problem s predmetima industrijskog dizajna. Tvrtke su uglavnom propale, nestale, malo je arhiva, nema konkretnih predmeta...”, kaže Kršić. U tom razdoblju postoji kolektivna želja za modernošću, seli se sa sela u grad, živi se u novosagrađenom naselju s dovoljno zelenih površina i obećanjem o gradnji javnih servisa.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista