KARAMARKOV DNEVNIK Šef HDZ otkriva što se zapravo događalo u manje od stotinjak sati koliko je proveo u Kanadi!

Trodnevni boravak predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka prošlog vikenda u Kanadi izazvao je u Hrvatskoj buru reakcija. Ponavlja li se povijest pa Karamarko, poput Tuđmana, iz mitskog Norvala kreće u pobjedu na predstojećim izborima ili se, kako neki tvrde, “išlo opet po novce”.

Dok neki zamjeraju Karamarku da je i na svojem prvom velikom međunarodnom putu, tik do izbora, prisvojio ekskluzivu za domoljublje, drugi kažu da je u Hrvatskoj posve prešućeno da se šef HDZ-a sastao s trojicom ministara iz kanadske vlade koji su redom ishvalili doprinos Hrvata u Kanadi, u koju se samo tijekom posljednjih godinu dana uselilo 5000 mladih ljudi. Ostaje i pitanje je li u Hrvatskom franjevačkom središtu “Kraljica Mira” u Norvalu ponovljen scenarij iz vremena Tuđmana ili su točne informacije da su kanadski Hrvati Karamarka dočekali bez mnogo euforije, a ostali iznenađeni spremnošću da lider opozicije razgovara o svemu, samo ne o novcu.

Nedjeljni Jutarnji odlučio je, zbog svih prijepora koji su se javili zadnjih dana, objaviti detalje iz svojevrsnog dnevnika četveročlanog HDZ-ova izaslanstva u Kanadi, koje je predvodio Karamarko, uz kojeg su iz Zagreba, preko Frankfurta, do Toronta putovali Milijan Brkić, glavni tajnik stranke, dr. Miro Kovač, međunarodni tajnik i Margareta Mađerić, tajnica za iseljeništvo. Prije svega kako bi se vidjelo što se zapravo događalo u manje od stotinjak sati koliko su proveli u Kanadi, a što je ostavilo trag u zaoštrenim političkim utakmicama u Hrvatskoj.

‘Znamo za svaki dolar’

“Kazao sam u Kanadi da želimo da Hrvati pomognu jednim novim zanosom, novim duhom domoljublja, jer je Hrvatska ugrožena i moramo biti jedinstveni. Svjesni smo da samo jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske može donijeti uspjeh. Aktualna vlast je uspjela u tri godine napraviti da se iz Hrvatske iseli 100 tisuća ljudi. Ovaj put ne idu ljudi koji kopaju kanale, odlaze mladi ljudi, od 25 do 40 godina, informatičari, inženjeri, liječnici”, kaže za Nedjeljni Jutarnji Tomislav Karamarko.

“U mom govoru”, naglašava Karamarko, “istaknuo sam ulogu dr. Tuđmana, najvećeg Hrvata 20. stoljeća koji je uz HDZ pokrenuo proces kojem su Hrvati vjekovima težili da se dođe do slobode, nezavisnosti i neovisnosti. Tuđman je ono što je Englezima bio Churchill, Nijemcima Adenauer, Francuzima De Gaulle, Česima Vaclav Havel. A posebno sam istaknuo da su neki, očito, zaboravili da se ‘90. godine u Hrvatskoj nešto važno dogodilo. Da je izgrađen jedan zid slobode koji priječi da bilo koji totalitarizam ima utjecaja na hrvatskog čovjeka. Bilo nacistički, bilo fašistički.” Karamarko kaže da je u svom govoru istaknuo i da mi volimo reći da smo antifašisti. “Ali, isto tako, zbog krvavog i crnog iskustva koje imamo s komunizmom, mi smo i antikomunisti. Želimo biti antitotalitaristi onog tipa i one vrste koju je već davno Europska unija i Europa formulirala kroz neke svoje rezolucije i deklaracije.”

Istodobno s reakcijama u Hrvatskoj, stižu ovih dana i reakcije iz Kanade, ali i krugova kanadskih Hrvata koji danas žive u Hrvatskoj. “Stvaranje mita o Norvalu, da je na zabitoj farmi iskovana zavjera o stvaranju Hrvatske, kao i sadašnje priče da su na večeri za Karamarkova boravka prikupljani novci za HDZ, krajnji je politički primitivizam. Mene, kao jednog od onih koji je 1987. godine organizirao dolazak Franje Tuđmana u Kanadu i koji je i sada u stalnom kontaktu s brojnim Hrvatima u toj zemlji, to vrijeđa”, kategoričan je dr. Marin Sopta, koji je velik dio života proveo u Kanadi i svog vjenčanog kuma Gojka Šuška povezao s Tuđmanom. “Većina onog što je kod nas objavljeno o Karamarkovu boravku u Kanadi nije točno i precizno prikazano. Kao što nije točno da se ne zna put novca koji su kanadski Hrvati devedesetih dali za Hrvatsku. Znamo za svaki dolar, od 30 milijuna kanadskih dolara izravnih donacija i 120 milijuna u humanitarne svrhe”, tvrdi dr. Sopta.

Fešta na Sv. Antu

Želja da Tomislav Karamarko dođe u Kanadu “na Svetog Antu”, svetkovinu koja tradicionalno okuplja velik broj Hrvata, bila je iskazana još prošle godine, kada je u Kanadi bio dr. Miro Kovač. “Hrvati iz Toronta dva su puta zvali Tomislava Karamarka da ih posjeti. To nije bilo moguće prethodnih godina, ali je Karamarko obećao da će ove godine, na Svetog Antu, doći u Norval i to je obećanje izvršio.”

Hrvata u Kanadi ima više od 100.000, a samo u predjelu gdje je Norval gotovo 50.000. Najviše je Hrvata u provincijama Ontario, British Columbia, Alberta, Quebec i Manitoba, a u gradovima Hrvata je najviše u Torontu, Mississaugi, Vancouveru, Montrealu, Winnipegu i Calgaryju. Prva generacija hrvatskih iseljenika, njih između 6000 i 10.000, stigla je u Kanadu u razdoblju od 1890. do 1914. godine, a još 15.000 između dva svjetska rata. Ova druga generacija sačuvala je hrvatski identitet osnivanjem hrvatskih narodnih domova, od kojih je prvi sagrađen i otvoren 1929. godine u Hamiltonu. Sljedeće generacije, prije svega oni koji su došli u vrijeme Jugoslavije a njih je više od 70.000, najviše su afirmirali hrvatski identitet, iako su nakon tri godine boravka u toj zemlji imali mogućnost stjecanja kanadskog državljanstva.

U Kanadi djeluje 19 hrvatskih katoličkih župa i misija, a mnoge od njih imaju zgrade kupljene novcem iseljenika. Na Sveučilištu u Waterloou podučava se hrvatski jezik, povijest i kultura, a lektorati za hrvatski jezik postoje i na drugim visokim učilištima. Kada je riječ o Hrvatima koji žive u Kanadi, zanimljivo je da djeluje čak 60 društava koja sustavno njeguju hrvatske običaje i folklor.

Fokus na budućnost

“Prvog dana boravka u Kanadi, nakon leta koji je trajao osam i pol sati, u petak 12. lipnja gledali smo u Torontu utakmicu Hrvatska-Italija koja se igrala u Splitu. Nakon što su predsjednika Karamarka dočekali predstavnici HDZ-a Kanade i hrvatskih udruga koje tamo djeluju, išli smo u sportski bar u Torontu, gdje se na tridesetak velikih ekrana prikazuju razne sportske priredbe diljem svijeta, od bejzbola i američkog nogometa do onog europskog. Utakmicu smo gledali u društvu pedesetak mladih kanadskih Hrvata, u tom ogromnom baru. Na najvećem ekranu bio je upravo prijenos utakmice iz Splita. Po kanadskom vremenu je to bilo 14.45 sati, kada su još mnogi radili, ali je ipak došlo mnogo mladih ljudi. Iscrtani kukasti križ na terenu nitko nije vidio tijekom prijenosa, niti je to kanadski reporter koji je komentirao utakmicu spomenuo. Tek kasnije, kada smo iz Hrvatske čuli što se dogodilo, reagirali smo.”

Izaslanstvo HDZ-a na večeru je prvog dana njihova boravka u Kanadi pozvao Ivica Zdunić, jedan od najbogatijih Hrvata u Kanadi, koji je davnih osamdesetih u svom domu ugostio i Franju Tuđmana. U Toronto je došao iz Lovinca u Lici, a u Kanadi je pokrenuo niz poslova koji su mu donijeli bogatstvo. Kaže, u četrdeset i pet godina nije imao nikakvih problema s ulaganjem, kao investitor uspio je svagdje osim u Hrvatskoj. “Nigdje nisam bio prevaren, osim u svojoj domovini”, rekao je u jednom intervjuu.

“Priredio je za nas prekrasnu večeru u svom domu, na kojoj je bilo i nekoliko istaknutih i uspješnih poduzetnika hrvatskog podrijetla koji žive u Kanadi. Gospodin Zdunić i sada odlično govori hrvatski jezik i atmosfera na večeri je bila izuzetno ugodna. Govorili smo prije svega o hrvatskoj budućnosti i tema je bila kako preporoditi Hrvatsku. Nevjerojatno je koliko su ljudi u Kanadi obaviješteni o prilikama kod nas. Prate portale, hrvatske medije, znaju sve što se događa. Nismo im se zato morali ni posebno predstavljati”, stoji u dnevničkim zapisima HDZ-ova izaslanstva.

U dogovorima pred Karamarkovo putovanje u Kanadu predstavnicima HDZ-a i hrvatskih udruga jasno je poručeno da se ne dolazi ni po kakav novac. “Mi nismo došli uzeti novac, nama ne treba novac kanadskih Hrvata. Nama je potrebno izgraditi ponovno povjerenje s našim ljudima u Kanadi i iseljeništvu općenito. Prije svega kako bi vjerovali da je moguće stvoriti uvjete da Hrvati koji žive izvan zemlje mogu biti i kod nas uspješni poduzetnici. To je bila naša prva i najvažnija poruka Hrvatima u Kanadi za vrijeme trodnevnog putovanja”.

Na toj prvoj večeri s Karamarkom nije bilo mnogo pitanja, nego su svi koji su se našli u Zdunićevoj kući slušali goste. “Osjećalo se da su povrijeđeni što se njih na neki način zaboravilo. A upravo su oni bili nukleus priče o samostalnoj Hrvatskoj, kada su prihvatili Franju Tuđmana sa svom njegovom partizanskom i generalskom prošlošću. Igrali su važnu ulogu krajem osamdesetih, a sada imaju osjećaj da se zaboravilo na Hrvate u Kanadi, ali i šire.”

Na toj se večeri razgovaralo i o vremenu kada je Franjo Tuđman prvi put došao među kanadske Hrvate i ostao desetak dana. “Tomislav Karamarko je prvi nakon Franje Tuđmana koji je Hrvate posjetio na Svetog Antu, kada ih se gotovo 25.000 okupi u Norvalu. Nama je to bilo fascinantno vidjeti, jer se posve promijeni često isfabricirana slika o Hrvatima u dijaspori, pa tako i ona koja se stvarala o Hrvatima u Kanadi.”

Tri kanadska ministra

Drugog dana Karamarkova boravka izaslanstvo je posjetilo tvrtku Joa Pavičića, a među zaposlenicima ima i Hrvata. “Svi ti ljudi s kojima smo se susretali već imaju u Hrvatskoj određene poslove, ali bi željeli biti puno prisutniji. Najviše ih ometa birokracija i svi se žale da im treba previše vremena da bi dobili neku dozvolu. To ih najviše muči.”

Večera u franjevačkom središtu u Norvalu izazvala je i najviše reakcija u Hrvatskoj, pogotovo Karamarkov govor u kojem je rekao da ga prilike u današnjoj Hrvatskoj podsjećaju na one iz devedesetih godina. Gala večera za koju je trebalo izdvojiti sto dolara izazvala je reakcije da se ponovno prikuplja novac za HDZ. “Na toj večeri, koja je počela izvođenjem kanadske i hrvatske himne, bilo je oko tri stotine ljudi, a govor Tomislava Karamarka po našem je mišljenju na razne načine krivo interpretiran i prikazivan u Hrvatskoj. To je bio prije svega govor namijenjen našim iseljenicima u Kanadi, koji je jako lijepo primljen. Poslije je Tomislav Karamarko obišao sve stolove, slikao se s ljudima. Njihov je model da ljudi uvijek na sličnim skupovima plate sudjelovanje na večeri. Na kraju, svi se tako najbolje osjećaju kada sami plate, a takav model nije samo u Kanadi, nego i u SAD-u, Njemačkoj. Naši ljudi, kada žive vani, jednostavno poprime i neke uzuse većinskog stanovništva, a u Kanadi i Americi je to posve normalna stvar.”

HDZ-ovo izaslanstvo ističe da je većina onog što je Karamarko na toj večeri rekao bilo u našim medijima izvučeno iz konteksta. “Išlo se namjerno krivo interpretirati. Taj naš posjet nije bio po volji ljudima iz vladajuće opcije, jer pokazuje da tamo gdje je sve počelo, u Kanadi, ljudi nisu okrenuli leđa HDZ-u i od njega očekuju promjene, prije svega u gospodarstvu.”

Posljednjeg dana kanadske turneje Karamarko je bio na misi u Norvalu. Na tradicionalnu misu došle su i dvije kanadske ministrice, Lisa Raitt, ministrica prometa, i Lyn Yelich, ministrica vanjskih i konzularnih poslova. Kasnije im se na ručku pridružio i ministar za multikulturalizam i nacionalnu obranu Jason Kenney, koji je došao izravno nakon zasjedanja G7 i kasnije posjeta Londonu i premijeru Cameronu. “Gospodin Kenney se na pikniku obratio i Hrvatima, zajedno s gospodinom Karamarkom. Govorio je o doprinosu kanadskih Hrvata, ističući koliko ih se tamo cijeni.” Kenney zna i malo hrvatskog, a jedan je od najzaslužnijih što je Kanada ukinula vize za hrvatske građane. Nakon Britanije Kanada je i jedina zemlja anglo-saksonskog kruga koja je to učinila, a još se čekaju SAD, Novi Zeland i Australija.

Krivo prikazuju dijasporu

“Imamo jako puno uspješnih ljudi u Kanadi, a mnogo onih koji krivo prikazuju našu dijasporu to jednostavno ne razumiju. Zato smo i išli u Kanadu, da im otvorimo nadu i put da investiraju u Hrvatsku. Nikakvih drugih motiva nije bilo u ta tri intenzivna dana.” Tako kaže vrh HDZ-a, a u predizbornoj godini sve se napuhava do besvijesti.

“Ali ne samo tada, sve oko Norvala se godinama napuhava bez osnova. Sjećam se kako je bilo i za vrijeme posjeta Franje Tuđmana kada me nazvao Zlatko Čaldarević najavljujući da će doći. ‘Nemoj nikome govoriti i možeš li organizirati plaćanje avionskih karata’, pitao me, a ja sam se obratio Ivici Zduniću, koji je platio karte. Nakon toga je Tuđman održao nekoliko predavanja, a spavao je i u Šuškovoj kući”, prisjeća se Marin Sopta, danas predavač na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Sopta kaže da su Hrvati kupili u Norvalu, tridesetak kilometara od Toronta, zemlju i osnovali hrvatski kulturno-socijalni centar. U početko je bila samo jedna stara baraka gdje se služila misa, a kasnije su sagrađeni bazen, nogometna igrališta, asfaltirano veliko parkiralište, kupljena je kuća u koju su smještene časne sestre, napravljen je natkriveni paviljon, igralište za djecu. Prije 16 godina isplaćen je sav dug za zemljište, a kamen temeljac za novu crkvu postavljen je 2003. godine. “Norval je središte okupljanja Hrvata, ali od njega stvarati mit, pogotovo onaj o zavjeri, nema nikakvih osnova. A ove priče o novcu prikupljenom sada na večeri u Norvalu vrijeđaju kanadske Hrvate. Nema tu nikakve mistifikacije, a još manje mutnih poslova”, kategoričan je dr. Marin Sopta.