Kardinal Puljić: 'Benedikt XVI. dao je sve od sebe. Žao mi je što odlazi, ali sam uzbuđen što ćemo uskoro birati novog papu'

Kardinal Vinko Puljić (67), nadbiskup vrhbosanski, jedan je od 177 kardinala iz cijeloga svijeta mlađih od 80 godina, koji će negdje u drugoj polovici ožujka u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu izabrati novoga Papu.

Puljić je svojedobno bio najmlađi biskup Katoličke crkve, a Sveti Otac Ivan Pavao II ga je 30. listopada 1994., u njegovoj 49. godini proglasio kardinalom.

Monsinjor Vinko Puljić rođen je 8. rujna 1945. u Priječanima, u obitelji Ivana i Kaje Puljić. Bio je njihovo dvanaesto dijete. U Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu došao je 1961. U Đakovu je nastavio studij teologije, a 29. lipnja 1970. đakovački biskup msgr. Antun Bajerlajn zaredio ga je u svećenika. Prva dužnost bila mu je u Banjoj Luci, gdje je tri godine bio kapelan. Zatim je od 1973. do 1978. bio župnik u Ravskoj kod rudnika Ljubija. Potom je postavljen za duhovnika Dječačkog sjemeništa u Zadru gdje je proveo punih deset godina. Župu je ponovno dobio 1988. u Novoj Gradiški. Nepune dvije godine kasnije poslan je u Sarajevo na mjesto vicerektora Vrhbosanske bogoslovije. U Rimu je 6. siječnja 1991. zaređen u nadbiskupa.

Kardinal Puljić spremno se odazvao na razgovor za Nedjeljni Jutarnji o ostavci Pape Benedikta XVI., te o izboru novog Svetog Oca i potpuno otvoreno odgovarao je baš na sva pitanja. No, zamolio je da ne razgovaramo o politici.

Je li i Vas zaprepastila odluka o povlačenju Pape Benedikta XVI.?

- Ne bih rekao da me zaprepastila, ali me istinski iznenadila. Bio sam u malom šoku od iznenađenja, dok se nisam u duhu vjere pribrao. Kada su mi donijeli vijest tijekom svećeničkog susreta, vijest sam u prvi mah primio s nevjericom. Mislio sam - opet neke medijske makinacije.

Što ste u tom trenutku, nakon prvotnog šoka, osjećali?

- Kada sam ipak saznao da je istina, pomolio sam se i vratio k svijesti. Crkva ne ovisi o ljudima. Da ovisi od nas, krhkih ljudi, davno bi bila uništena. Crkvu vodi Božji Duh. Vratio sam vjeru u Isusovo jamstvo da je ni vrata paklena neće nadvladati (usp. Mt 16, 18).

Kako sada komentirate odricanje Benedikta XVI. od papinske službe?

- Tko poznaje duh i stil ovoga pape, razumjet će tu njegovu gestu i odluku. Znam sigurno da je promislio i domislio. Sve što radi i govori, izlazi iz jednog vjerničkog srca i dobro promišljene misli.

Neki komentiraju kako je ostavka izuzetno hrabar čin Benedikta XVI., a drugi da je to kukavičluk. Kako vi to doživljavate?

- Znam da ljudi komentiraju ovozemaljski, isključujući duh vjere. Ja ovom činu pristupam s dubokim poštovanjem, niti bih to nazvao herojstvom, niti kukavičlukom, nego promišljenom odlukom čovjeka koji smatra da trebaju doći snage koje se mogu nositi s izazovima vremena i fizički i duhovno. Vjerojatno će mnogima pomoći da uvide svoje granice i da ih prihvate, a i drugi da prihvate granice suradnika.

Poljski biskup Tadeusz Pieronek izjavio je da Papina odluka može biti poruka svjetovnim političarima koji se po svaku cijenu drže vlasti. Slažete li se?

- Poruka i te kako može biti snažna, samo nisam uvjeren da svjetovna vlast želi prihvatiti poruku i pouku korekcije na opće dobro. Previše je osobnih interesa i sebičnih nakana.

Kakve će posljedice Papina ostavka imati na Katoličku crkvu?

- Sigurno da je ovaj potez Svetog Oca dao posla ljudima od prava i drugih razmišljanja, da stvari poslože na ljudskoj razini. A Katolička crkva nije ljudska tvorevina, nju je Krist ustanovio i obećao jamstvo Duha Svetoga u sve dane… Jedino mi u toj Crkvi možemo posustati u osobnoj vjeri i ne biti vjerodostojni svjedoci. Čak smatram da ovaj Papin potez može izazvati ozbiljnu katarzu i otvorenost za Novu evangelizaciju, posebno unutar Crkve.

Možemo li već sada odrediti neke temeljne značajke pontifikata pape Benedikta XVI.?

- Ne bih htio biti pretenciozan pa davati takve ocjene. Možda zato što sam previše okupiran oko opstanka Crkve na prostorima BiH. No, duboko smo zahvalni Bogu da smo mogli živjeti u njegovo vrijeme, dok je on vodio Petrovu lađu u ovom uzburkanom moru života. Osobno sam zahvalan Benediktu XVI. za njegovo teološko učenje u Crkvi, gdje je najdublje tajne vjere tako razlagao da i oni koji nisu studirali teologiju mogu razumjeti. Kad je govorio, imali smo što čuti. Nažalost, mnogo je više bilo onih koji su njega htjeli poučavati, a ne čuti ono što je naučavao.

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg