Majka Afrika: Ludi carevi u leopardovu krznu i zlatnim limuzinama

Predsjednika Južnoafričke republike Jacoba Zumu (68) dočekao je prije koji dan, kad je došao u posjet Britaniji, crveni tepih. No, nakon što se njime prošetao očekujući ozbiljne političke razgovore, suočio se s vrućim naslovnicima novina koje su jedva dočekale podsjetiti na skandale koji ga okružuju, poput optužbi za korupciju, silovanje i seksualno zlostavljanje. Nisu zaboravili ni na kontroverze dugogodišnjeg zimbabveanskog vođe Roberta Mugabea, kad je prošlog mjeseca slavio 86. rođendan u svojoj zemlji, gdje prosječni životni vijek još iznosi samo 45 godina.

Od sjevera do juga

Mnogi su se opet pitali zašto taj starac ne provede vrijeme koje mu je preostalo sa svojom obitelji. No, odgovor je već poznat. U jednoj ga je rečenici sažeo jedan od njegovih bliskih suradnika.

- U zimbabveanskoj kulturi kraljevi se mijenju samo kad umru, a Mugabe je kralj - objasnio je. To, čini se, misli i Mugabe. Iako se zaklinjao da je čovjeku vrijeme da se povuče s vlasti kad izgubi na izborima, Mugabe se predomislio. Samo Bog me može, poručio je, natjerati da odem s vlasti.

Time se Mugabe, koji je sada blijeda sjena nekadašnjeg revolucionarnog junaka, pridružio grupi afričkih vođa koje jedino smrt može prisiliti da odu s trona. Naime, ista praksa kao u sjevernoj Africi, gdje se politički metuzalemi kao Muamar Gadafi u Libiji i Hosni Mubarak u Egiptu, poput ljenjivaca grčevito drže pandžama za drvo moći, vrijedi i u tzv. crnoj Africi gdje Mugabe ni izdaleka nije izuzetak.

Takvi vladaju poput diktatora, a moć akumuliraju neprestanim obračunavanjem s opozicijom i proizvoljnim prekrojavanjima ustava kojim si “sređuju” imunitet, miču ograničenja mandata ili produljuju njihovo trajanje. Na izborima se nerijetko pojavljuju kao jedini kandidati i redovito pobjeđuju s golemim brojem glasova, dok su političke stranke, osim one na vlasti, često tabu-tema. Dok u jednoj ruci drže konce represije, drugom “peglaju” kartice i rastrošno troše nauštrb siromašnog naroda. Pod kontrolom drže i medije, nepotizam i korupcija su im drugo ime, a nerijetko šire glasine da su kanibali kako bi zastrašili protivnike.

‘Vječni’ vladari

Od 1997. kad je svrgnuo prethodnika, vlast u Republici Kongo drži Denis Sassou Nguesso (67). I on se, kao prošle godine umrli gabonski predsjednik Omar Bongo, našao pod istragom Francuza zbog sumnje da je pronevjerenim novcem iz državne riznice kupovao nekretnine u Francuskoj. Yoweri Museveni (66), pak, je tijekom godina na vlasti u Ugandi tek 2005. dopustio da se za predsjednika na izborima natječu i kandidati drugih političkih stranaka. Ne treba zaboraviti ni predsjednika Angole, Eduarda Dos Santosa (68) koji već desetljećima - točnije od 1979. - “ne uspijeva” riješiti korupciju niti smanjiti kontrolu nad medijima.

Ništa bolji nije ni 77-godišnji Paul Biya u Kamerunu (na vlasti od 1982.), kojega krasi epitet jednog od 20 najgorih svjetskih diktatora, kao i Blaise Compaore (59) u Burkini Faso gdje pola stanovnika još sumnja da se u slučaju smrti njegova prethodnika 1987. ipak nije radilo o “nesreći”.

Monarh koji sa 14 supruga ima već 23 djece

MSWATI III. (42) Svaziland

Mswati III. preuzeo je vlast kad mu je bilo samo 18 godina i šest dana te se odmah počeo ponašati u skladu s tradicijom te zemlje, prema kojoj se kralj, kako bi učvrstio odnose sa svim dijelovima države, mora ženiti sa ženama iz svakog klana u zemlji (njegov je otac imao oko 1000 unuka). U skladu s tim, trenutačno ima 14 supruga i 23 djece. Kao pravi kralj se ponaša i u drugim stvarima.

Zbog luksuznog života nekoliko je puta naišao na kritike, i to zbog kupnje ekstremno skupih automobila, što je riješio tako da je zabranio slikanje njegovih limenih ljubimaca, a ljudi nisu bili sretni ni s inozemnim shoppinzima koje je znao priuštiti svom haremu. Na otpor su naišli i njegovi prijedlozi o borbi protiv AIDS-a.

Širenje HIV-a pokušao je zaustaviti stavljanjem na snagu prastarog rituala koji je trebao ohrabriti ljude da se ne seksaju od 2001. do 2005., a zabranio je i spolne odnose mlađima od 18 godina (da bi to odmah prekršio jer se vjenčao sa 17-godišnjom djevojkom pa je morao platiti kaznu u vrijednosti jedne krave). Sporan je bio i njegov prijedlog rasprave o mogućnosti obilježavanja i steriliziranja osoba zaraženih HIV-om.

Optuženik za genocid

Omar Al - BAshir (66) - SUDAN

Al-Bashir je vlast preuzeo pučem 1989., a Sudan je zatekao podijeljen na sjever i jug. Kasnije se zbila i tragedija u Darfuru, a zbog svoje uloge u tom sukobu (tereti ga se da je podržavao arapsku miliciju Janjaweed koja je počinila zvjerstva) optužen za genocid, ratne zločine i zločine protiv humanosti, zbog čega mora pažljivo birati zemlje u koje putuje da ga ne bi izručili međunarodnom sudu. Po dolasku na vlast zabranio je političke stranke, da bi ih poslije ozakonio, a uveo je i islamski zakon. Nije se suzdržavao od obračuna s medijima i političkim suparnicima, a optužuje ga se i za podržavanje terorizma. Nema vlastite djece. Rijetko pristaje dati intervju (navodno nije jako artikuliran).

Zapovjednik djece vojnika

Joseph kabila (36) - Demokratska Republika Kongo

Joseph Kabila je vlast preuzeo 2001., nakon što je ubijen dotadašnji predsjednik - njegov otac Laurent-Désiré Kabila (na izborima je potvrđen pet godina kasnije). Neki sumnjaju u službenu priču da je on Kabilin biološki sin i postoje spekulacije da ga je usvojen. Opozicija je pozivala na DNK testiranje, no bez uspjeha. Kad je njegov otac pokrenuo kampanju u Zairu da bi svrgnuo Mobutuov režim, Joseph Kabila postao je zapovjednik “kadogosa”, djece vojnika, i kao takav je odigrao ključnu ulogu u borbama na cesti za Kinshasu. Neki ga optužuju za kanibalizam. Vjenčao se 2006. s Olive Lembe di Sitau s kojom je 2001. dobio kćer.

Uništio poljoprivredu i cijelo gospodarstvo

Robert Mugabe (86) - Zimbabve

Mugabe je stvorio ime u gerilskom ratu 70-ih i proklamirao se kao borac za slobodu, no taj je imidž s vremenom izblijedio. Čak se počeo odijevati istim stilom koji preferiraju afrički diktatori, pa je odmjerena odijela zamijenio kričavim majicama. Zimbabveom vlada diktatorski, njegovi ljudi kontroliraju sve razine državne uprave, a s protivnicima se obračunava njegova bezobzirna osobna milicija. Dao je ratnim veteranima u svojoj stranci pravo zaposjedati tuđu zemlju, što je pravdao time da je donedavno najveći dio tla u većinski crnačkoj zemlji i dalje bio u vlasništvu bijelaca, no načinom kako je izvedena ta “agrarna reforma” uništena je ekonomija. Mugabe je katolik, a njegovi tjelohranitelji nerijetko tutnjaju crkvom kad on odluči doći na nedjeljnu misu. Ipak, vjera ga nije spriječila da sa sadašnjom suprugom Grace, dok mu je bila tajnica, začne dvoje djece, iako mu je u to vrijeme prva žena Sally umirala od raka.

Na meti kritika se našla i njegova 40 godina mlađa životna družica, i to zbog raskošnog načina života. Kad je i ona dobila zabranu putovanja u Europsku uniju, jedan je europski parlamentarac ustvrdio da će ju “to barem spriječiti da rastrošno shoppingira dok u državi vlada katastrofalna glad”. Jedina njegova nedvojbena zasluga jest ta da je podigao razinu pismenosti u zemlji na 90 posto (najveća u Africi). Time si, tvrde neki, “kopa grob” jer je lakše upravljati neobrazovanom masom, nego školovanim ljudima.

Uzori iz bliske prošlosti: Bokassa, Idi Amin, Bongo, Mobutu

Samoprozvani trinaesti apostol JEAN BEDEL BOKASSA (1921. - 1996.)

Država: Srednjoafrička Republika

Titula: ‘Car Centralne Afrike voljom ljudi Centralne Afrike, ujedinjenih unutar nacionalne političke stranke MESAN’;

Na vlasti: 1966. - 1979.

Broj žena: 17

Broj djece: oko 50

Zanimljivost: Na vlast je došao pučem, a za cara se okrunio na raskošnoj ceremoniji koju je platio 20 milijuna dolara. Uveo je zakon prema kojemu su svi ljudi u dobi od 18 do 55 godina morali predočiti potvrde o zaposlenju, inače bi išli u zatvor. U njegovo su vrijeme “moralne brigade” patrolirale klubovima, a zabranio je i poligamiju (ne i za sebe). Bokassa je bio iznimno raskošan (imao je dijamantnu krunu i zlatni tron), preživio je nekoliko pučeva i atentata i pokazivao veliku okrutnost. Navodno je sudjelovao u egzekucijama te u pokolju u osnovnoj školi gdje su se učenici bunili protiv skupih školskih uniforma. Tad je uhitio oko stotinu djece i dao ih ubiti. To ga je stajalo trona, a na kraju mu se sudilo za izdaju, ubojstvo, kanibalizam (što mu nije dokazano) i pronevjeru, za što je dobio 20 godina zatvora. Umro je od srčanog udara, a pri kraju života se proglasio 13. apostolom.

Na vlasti više od četiri desetljeća - OMAR BONGO (1935. - 2009.)

Država: Gabon

Titula: predsjednik Gabona

Na vlasti: 1967. - 2009.

Broj žena: 3

Broj djece: više od 30

Zanimljivost: Nakon što se Fidel Castro povukao s vlasti, Bongo je postao najdugovječniji državnik na svijetu, koji je Gabonom upravljao 42 godine.

Zamjera mu se luksuzan način života, dok se istodobno, kako su pisali mediji, u Gabonu godišnje gradilo samo pet kilometara ceste. Smatra se da je bio jedan od najbogatijih državnika na svijetu (zbog nafte, ali i korupcije). Znao je zagrabiti i u državnu blagajnu iz koje je navodno uzeo oko 130 milijuna dolara.

Održavao je dobre odnose s Francuskom, a navodno je financirao i predsjedničku kampanju Jacquesa Chiraca. Kad je umro od raka, samo nekoliko mjeseci nakon smrti svoje treće supruge, za njim je “plakao” i sadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy.

Jedna od kontroverzi koja ga je pratila bila je ona oko 22-godišnje natjecateljice za Miss Perua. Bongo je navodno, tad u dobi od 67 godina, poslao po djevojku i doveo je u Gabon da mu bude ljubavnica. Kad je odbila, bacili su

je u pritvor.

‘Ubojica i klaun’ pravdao se Bogom - IDI AMIN DADA

(sredina 1920-ih - 2003.)

Država: Uganda

Titula: ‘Njegova Ekscelencija doživotni predsjednik, feldmaršal Al Hadji doktor, gospodar zvijeri na zemlji i riba u moru, osvajač britanskog carstva u Africi općenito i u Ugandi posebno’

Na vlasti: 1971. - 1979.

Broj žena: najmanje 6

Broj djece: između 30 i 45

Zanimljivost: Idi Amin Dada (“Dada” jer je uvijek kada bi ga zatekli s nekom ženom vikao da mu je to “dada”, to jest sestra) bio je vojni diktator u Ugandi. Njegova je vlast, koju je preuzeo pučem, bila obilježena kršenjima ljudskih prava, etničkim čišćenjem, represijom, nepotizmom, korupcijom i spornim ekonomskim potezima. Tijekom takozvanog ekonomskog rata protjerao je Azijce i Britance iz zemlje. Sve to je radio, objasnio je, jer mu je tako rekao Bog. Broj njegovih žrtava ni danas nije poznat, no vjeruje se da je riječ o 80 do 500 tisuća ljudi. Navodno je imao sifilis, pričalo se da je kanibal. Istaknuo se u sportu i držao je naslov boksačkog prvaka. Kako bi po sebi izvjesio sva odličja, naredio je da mu se produlje tunike, a smatrao je da je Hitler bio u pravu kad je ubijao Židove. Strani mediji nazivali su ga “ubojicom i klaunom”, a njegova je vladavina završila bijegom iz zemlje. Umro je u S. Arabiji.

Prikazivan kao dar narodu s nebesa - MOBUTU SESE SEKO

(1930. - 1997.)

Država: Demokratska Republika Kongo (u njegovo doba Zair)

Titula: ‘Svemogući ratnik, koji zbog svoje izdržljivosti i neslomljive želje za pobjedom ide iz pobjede u pobjedu, ostavljajući vatru u svojim tragovima’ (prijevod duže verzije njegova imena)

Na vlasti: 1965. - 1997.

Broj žena: 2

Broj djece: 17

Zanimljivost: Zloglasna vladavina Mobutu Sese Sekoa trajala je 32 godine tijekom kojih su ga optuživali za represiju, mučenja, javna pogubljenja i kleptokraciju. Zabranio je katolička imena i zapadnjačku odjeću. Večernje vijesti počinjale su prikazivanjem njegova lika kako se spušta s neba kroz oblake, svoju je sliku otisnuo na novčanice, a osmjehivao se i s plakata. Jedno je vrijeme zabranio da se u novinama spominje bilo koje ime osim njegova. Kao mladić pokazivao je interes za novinarstvo. Procjenjuje se da je od naroda ukrao pet milijardi dolara, od kojih je dio potrošio na kupnju Mercedesa. Na zanimljiv je način provodio i izbore. Primjerice, kad je 1970. bio jedini kandidat, glasačima je dao dvije vrste listića: zeleni za nadu i crveni za kaos. Dobio je desetak milijuna glasova, a za kaos je bilo 157 birača. Na kraju je, oslabljen od raka, srušen s vlasti, a 10-ak ga je ljudi ispratilo na vječni počinak.