Mala parcela za velike muljaže: U šest godina 9875 kvadrata u Grabriku promijenilo je pet vlasnika, a cijena se mijenjala od osam do 16 milijuna kuna

Perpetuum mobile je moguć, dokazat će to Nedjeljni Jutarnji na primjeru preprodaje jednog zemljišta. U šest godina parcela u Grabriku, najmnogoljudnijoj karlovačkoj gradskoj četvrti, promijenila je pet vlasnika, a svaki od njih okrenuo je pokoji milijunčić, iako u isto zemljište nije uložio ni kunu.

Da stvar bude bolja, u oglasniku Njuškalo od petka jedna karlovačka agencija prodaje tih zlatnih 9875 kvadrata građevinskog zemljišta gotovo po istoj cijeni po kojoj ju je prodavao Grad, prvi vlasnik, prije šest godina, pa tko god želi nabrzaka okrenuti nekoliko milijuna kuna, trebao bi kupiti tu parcelu iz vrlo jednostavnog razloga: svi prijašnji vlasnici na njoj su se obogatili, pa zašto ne bi i neki novi.

Prvi kupac

Prvi kupac od prvog vlasnika Grada Karlovca bilo je poduzeće Centar gradnja u vlasništvu Vladimira Severa, školskog prijatelja i donedavnog susjeda karlovačkoga gradonačelnika i potpredsjednika HDZ-a Damira Jelića. Kupilo ju je za 8,8 milijuna kuna, a sada je za 9,1 milijun prodaje Vladimir Vuković, nećak još boljeg gradonačelnikova prijatelja Marka Vukovića, suvlasnika HS Produkta, Karlovačke banke i još “pola Karlovca”. Priču zanimljivijom čini to što su Jelićevi bliski suradnici osnovali dva poduzeća s Vladimirom Severom, i to nakon što je Sever na poslu sa zemljištem digao čistih milijun eura. Jedan od njih je i Željko Pakšec, tadašnji gradski pročelnik za imovinske poslove koji je također dao zeleno svjetlo sumnjivoj prodaji. U ovom se poslu Jelićeva administracija proslavila još jednim biserom: dio prodanog zemljišta nije uopće bio gradski, nego od Karlovčanina Ivana Plavetića koji je zbog toga obeštećen tek prije nekoliko mjeseci. Tu prvu transakciju oko zemljišta u Grabriku nevoljko još istražuje USKOK.

Priča počinje 28. veljače 2008. kada je Grad raspisao natječaj za prodaju atraktivne lokacije na kojoj se trebao graditi stambeno-poslovni kompleks koji bi sadržavao dječji vrtić, igraonicu, wellness centar i kino, ukupne vrijednosti 25 milijuna eura. Jelićev prijatelj Vladimir Sever je sedam dana prije objave natječaja - koji je, iako je bio od kapitalne važnosti za Grad, objavljen samo u lokalnom glasilu Karlovački tjednik - s 20.000 kuna osnovao Centar gradnju.

Centar gradnja

Podnositelj ponude morao je platiti jamčevinu u 20-postotnom iznosu od početne cijene zemljišta, koje je bilo procijenjeno na 720 kuna po kvadratu, i dokaz o tome dostaviti Gradu u sljedećih osam dana. Vladimir Sever je s Centar gradnjom bio jedini ponuđač na natječaju. Iako nije uplatio jamčevinu od 1,771.560 kuna, Jelić je s njim, odnosno sa Sinišom Jelovčićem kojega je imenovao direktorom, 2. lipnja te godine sklopio ugovor o kupoprodaji po cijeni od 900 kuna za kvadrat, odnosno za 8,817.300 kuna. Riječ je, dakle, o poduzeću koje postoji tek na papiru, nije aktivno i nema zaposlenika, ali ima plan. Doduše, ne o gradnji koju ugovara s Gradom, već o preprodaji zemljišta, odnosno tvrtke. Tri dana prije kupoprodaje Sever izvodi manevar kojim će preko noći zaraditi milijun eura. Kao jedini vlasnik Centar gradnje, on sklapa ugovor o prijenosu svog poslovnog i vlasničkog udjela na ivanićgradsku tvrtku F.K.T., koju vodi Tomo Tadić, za vrtoglavih 16 milijuna kuna. Jednostavnije rečeno, Sever je preprodao gradsko zemljište i prije nego što ga je kupio, i to za gotovo dvostruku cijenu. Odnosno, 20.000 kuna uloženih u poduzeće u veljači, samo je četiri mjeseca kasnije oplodio jednim poslovnim potezom i zaradio točno 7,182.700 kuna, što mu je u ratama isplaćeno na privatni račun u Splitskoj banci, dok je F.K.T. preuzeo obveze o gradnji koju je s Gradom ugovorila Centar gradnja.

Međutim, tu se priča počinje komplicirati jer F.K.T. ne plaća redovite ugovorene tranše pa Grad, nakon što im je sjelo samo 3,5 milijuna kuna do 1. listopada dokad je trebao biti uplaćen cijeli iznos, s njima raskida ugovor. No, slijedi nagodba u kojoj Grad Centar gradnju oslobađa gradnje dječjeg vrtića.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg