Mi hotelijeri imamo genijalan posao - bavimo se ljudskom srećom, a ne tuđim problemima

Ja ne znam ništa drugo raditi, ja sam ugostitelj i hotelijer. To je posao koji radim. Vi se ne bavite tuđim problemima, bavite se tuđom srećom. Dolaze ljudi s dobrom vibrom, a na vama je samo da je uhvatite i učinite još boljom. Ta je energija zarazna. Hotelijerstvo je prekrasan posao, ono je način života. Ne mogu zamisliti ništa drugo čime bih se bavio u životu - tim riječima Kruno Kapetanović, vlasnik hotela Navis smještenog na Preluku, točno na granici između Opatije i Rijeke, opisuje filozofiju svojeg životnog poziva u koji se zaljubio 2003., kada je otvorio prvi pansion.

Teško je vjerovati da je sredina prosinca na Kvarneru. Primorci već više od mjesec dana praktički nisu ni vidjeli kišu. Temperatura je 14 stupnjeva, a na suncu je toliko ugodno da se na terasi hotela može sjediti samo u košulji. Gostiju ima dosta s obzirom da smo na pragu zime, a u izvansezonskim mjesecima radi se uglavnom o poslovnjacima koji ovdje dolaze na konferencije, team buildinge ili jednostavno provesti vikend dalje od gradske vreve.

Lebdi iznad stijene

Hotel Navis kategoriziran s pet zvjezdica unikatno je, originalno arhitektonsko dostignuće koje doista unapređuje vizuru zaljeva Preluk, odnosno opatijske i riječke rivijere. Građevinu je projektirao poznati i priznati riječki arhitekt osebujnog stila, Idis Turato. Objekt je stasao na mjestu svojevremeno legendarnog disko kluba Milde Sorte, dobro poznatog svim Riječanima i Opatijcima koji su izlazili sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih. Arhitektonski, prema Turatovoj zamisli, predstavlja kombinaciju kruzera i razlomljene kuće.

Hotel je dio stijene i ima samo jedno pročelje, a svaka od soba, njih ukupno 40 plus četiri apartmana, ima pogled na more. Gostima se kao na dlanu otvara čitav kvarnerski zaljev, s obalama Krka i Cresa u pozadini. Iz daljine izgleda kao da su sobe, pravokutni blokovi u bijeloj i tamnosivoj boji zakrivljeni po nekoj vlastitoj logici, doslovno uklesani u stijenu. Primjer je to landform buildinga, kuće kao topografije, kao terena, a čitav objekt ostavlja dojam kao da iznad stijene lebdi.

Osim po pristupnom obalnom putu, u hotel se može ući i s krova. Navis je u isto vrijeme avangardan i predstavlja, na neki način, autorov hommage projektima arhitektonski iznimno vrijednih jadranskih hotela iz sedamdesetih ili s kraja šezdesetih koje potpisuju veliki arhitekti kao što su Andrija Čičin Šain, Boris Magaš ili Igor Emili.

- Turato je umjetnik, on je znanstvenik. Jednako tako, on je šljaker koji će cijeli dan provesti na gradilištu. Raditi s njime bilo je nezaboravno iskustvo. Radili smo ne da se svidi nekome drugome, nego da se svidi nama. Samo tako mogli smo biti sigurni da smo napravili pravu stvar. Bez kompromisa - priča Kruno Kapetanović.

Brod kao nit vodilja

Navis, naravno, zaziva brod (to je njegovo latinsko ime) koji je bio nit vodilja i inspiracija za čitav projekt. Iz broda proizlaze mnogi detalji u dizajnu - balkonske ograde su mreže, rasvjetna tijela u restoranu su ribarske svićarice, hodnici su potpalublje, sve numeričke oznake su iz navigacijske nomenklature, podovi su od tikovine... Također, Turato je odabrao neka za domaće hotelijerstvo prilično radikalna rješenja - zidovi su goli beton, prekriven tek bojom, bez ikakvih oplata. Bazen je prepolovljen, odnosno ima unutarnji i vanjski dio, što je posebna atrakcija. Unutra je 29 stupnjeva, a kada je vrijeme ovakvo kakvo na Kvarneru trenutno jest, gost bez problema može “prijeći crtu”.

- Ova lokacija je izvanredna. To je mjesto na kojem završava tramuntana, zato je Preluk izuzetno popularan kod surfera. S obzirom na otvorenost hotela prema moru, ovdje je i jugo prava atrakcija - veli vlasnik.

U najvećem dijelu namještaj potpisuju hrvatski dizajneri i proizvođači.

- To je dio naše filozofije. Vrhunske stolice, vrhunski namještaj, rasvjetna tijela, vinski ormar, sve su to domaći proizvodi. Kod ove investicije na domaće materijale i proizvode otpada 80 posto. Iz inozemstva je samo ono što se kod nas ne proizvodi, kao što su keramika i kupaonička garnitura i, naravno, televizori - kaže Kapetanović.

Na objektu u koji je ugrađeno dvije i pol tisuće kubika betona i 300 tona armature radilo se doslovno danonoćno, u tri smjene, tako da je bio dovršen u rekordnom roku, za svega osam mjeseci, kako bi dočekao sezonu koja je sada iza nas. Investicija je to od nezanemarivih šest milijuna eura, što je doista impresivno kada se uzme u obzir da se radi o “običnom” poduzetniku iza kojeg je organski rast, a ne o hotelskoj grupaciji ili nečemu sličnome.

- Planirani povrat investicije je 17 godina, a sve što bude ispod toga bit će pokazatelj koliko je projekt dobar. Hotelijerstvo je niskoakomulirajuća djelatnost, ovdje ništa ne ide na brzinu. Zato to doista jest način života - veli vlasnik Navisa.

Kruno Kapetanović rodom je iz Fojnice, a u Opatiju je stigao 1990., na studij hotelijerstva, kojeg je dovršio 1996. godine. Specijalizirao se za food & beverages domenu, radio je u restoranima a la carte, bio je direktor hrane i pića u jednom poznatom opatijskom hotelu, a 2003. otvorio je pansion s deset soba, malim wellnessom i vrhunskim restoranom Laurus.

- Identitet smo gradili od tada do današnjeg dana - prisjeća se.

Iako se u Hrvatskoj dogodila kriza, Kapetanović nije odustajao od daljnjeg ulaganja u razvoj. S vremenom, pansion je prerastao u obiteljski hotel s četiri zvjezdice, Vilu Kapetanović, koji je otvoren 2010. godine i ima 24 komforne sobe, spa centar, dvije konferencijske dvorane i vanjski bazen. Bio je to, kako se govorilo, hrabar potez u recesijsko vrijeme, no hotelijer je dobro znao što radi i posao se i dalje razvijao. Kupivši Milde Sorte i krenuvši krajem 2014. u gradnju novog hotela, povukao je još hrabriji.

- Tri su osnovne karakteristike koje Navis čine jedinstvenim - spoj vrhunskog dizajna i arhitekture, eno-gastro ponuda i lokacija. Naš restoran a la carte nije klasični hotelski restoran, on funkcionira neovisno o hotelskom dijelu i to je bila jedna od osnovnih ideja, da se profilira kao mjesto gdje se kvalitetno i fino jede. Menu je postavio chef Nenad Posavac, bazira se na mediteranskoj kuhinji, a 80 posto otpada na ribu. Dvije su odrednice u našoj kuhinji, sezona plus lokalno i autentično - priča Kapetanović.

‘Fine tuning’

Hotel Navis se kao projekt savršeno uklopio u priču koju Opatija gura u posljednje vrijeme, a to je dozivanje novih slavnih vremena “Stare dame hrvatskog turizma” kroz profiliranje u luksuznu destinaciju. Kapetanović, naravno, podržava ono što se trenutno radi u Opatiji, gradnju novih i renoviranje starih hotela visoke kategorije, renoviranje opatijskih plaža.

- Prva pretpostavka od koje smo krenuli je da mali luksuzni hotel ima svoje tržište i to se pokazalo točnim već prvo ljeto. Pokrenuti ovakvo nešto u Opatiji svakako je lakše nego u nekim manje poznatim destinacijama. Imamo u isto vrijeme i Opatiju i Istru, a svaka je za sebe brend. Izvan grada smo, gosti ovdje imaju mir. S jedne strane im je riječka, s druge opatijska šetnica. Ljeto je bilo odlično, iznad očekivanja. Popunjenost u osmom mjesecu bila je gotovo sto posto kapaciteta, ali pravi lakmus papir bio je rujan u kojem smo zadržali popunjenost iz kolovoza. Radimo cijelu godinu i želimo imati proizvod koji će privlačiti goste i po zimi. Sada nam dolaze konferencijski gosti, puno poslovnjaka. Hotel je idealan za manje grupe, team buildinge, poslovne susrete - govori vlasnik.

Kapetanović veli da promocija nije bila nikakav problem. S obzirom da su na tržištu godinama, iskoristili su svoje kanale prodaje za novi projekt. Naravno, prisutnost na webu, na društvenim mrežama i slično, vrlo je važna i u Navisu dobro iskorištavaju platforme koje su im na raspolaganju.

- Kada se pojavi tuna od 150 kilograma, naši restoranski gosti to doznaju za pet minuta. Formula za povezivanje svojeg proizvoda s tržištem je splet svega pomalo, puno ‘fine tuninga’ - veli Kapetanović.

Vlasnik Navisa član je Izvršnog odbora hrvatske Udruge malih obiteljskih hotela koji predstavlja regiju Kvarner. U toj je kategoriji posljednjih godina sve više hotelijera i danas ih je 300-tinjak, no to je, kako kaže Kapetanović, tek početak priče koja će u budućnosti samo rasti. Small and friendly, odnosno malo i prijateljski, nit je vodilja u ovoj branši, neovisno da li hotel ima 6 ili 66 soba. No, iza cijele priče uvijek stoji pojedinac i njegova obitelj, a ne korporacija, grupacija i slično.

Cijela obitelj u hotelu

Iako na hrvatskom hotelijerskom tržištu mali obiteljski hoteli tijekom sezone zahvaćaju 15-ak posto udjela, izvan sezone se ta brojka penje na 85 posto. Tako je zato što većina malih hotela radi cijelu godinu, a iako izvansezonski mjeseci nisu posebno profitabilni, osim kontinuiteta i povezivanja s vjernim gostima nude još jednu prednost, vrlo bitnu u hotelijerstvu - zadržavanje stalnih, kvalitetnih i motiviranih zaposlenika.

Obitelj Kapetanović savršeno se uklapa u kategoriju. I Krunina supruga završila je hotelijerstvo, jedan mu sin hotelijerstvo studira, drugi pohađa hotelijersku srednju školu. U svoja dva hotela imaju trenutno 41 zaposlenog.

- To što smo obiteljski hotel ne znači da jedan čovjek radi sve, trči u kuhinju, trči u sobe. Mi smo moderno organizirana tvrtka s posloženom strukturom upravljanja - objašnjava Kapetanović.

Pitamo ga, na kraju, kakav je tipičan gost hotela Navis.

- To je realiziran čovjek bez obzira na dob, kojemu je potreban kvalitetan odmor, bez fascinacije tehnologijom. Gost koji cijeni kulturu stola, eno-gastro ponudu. I, naravno, koji ima dobar standard. Preko 90 posto dosadašnjih gostiju bili su stranci, većinom iz zemalja EU, ali i iz SAD-a, Južne Amerike, Australije. Kapacitet nam je 80-ak gostiju, a takva veličina hotela omogućuje osobni pristup svakome gostu - zaključuje Kapetanović.