Mika Hakkinen: Juri na trkalištu, na cesti nikad ne divljaj

ZAGREB - Akcija “Never Drink and Drive” jedna je od onih koja je u posljednje vrijeme izazvala nevjerojatnu pažnju javnosti. Što zbog ogromne aktivnosti društvenih organizacija, država i FIA-e, što zbog medijske potpore, a ponešto i zbog naoko nemogućeg braka između čuvenog britanskog proizvođača whiskeyja Johnnie Walkera i ove akcije. Mangup s početka priče sve do proljeća bio je glavni protagonist ove kampanje pod nazivom “Join the Pact”. Da kojim slučajem nije tako jako zabrljao u Melbourneu, sasvim je izvjesno kako bi olakšao posao Miki Hakkinenu, koji je silom prilika morao preuzeti posao lidera u ovom društveno korisnom poslu.

Kad sam proteklog tjedna upitao dvostrukog svjetskog prvaka u Formuli 1 na mađarskoj rezervnoj stazi Euro Ring što misli o Hamiltonovoj australskoj nepodopštini, diplomatski je odgovorio:

- Svi smo mi od krvi i mesa. Iako je Louisa najlakše razapeti na stup srama, moram priznati kako nisam očekivao takav linč. Britanac je još mlad, neiživljen i očigledno bi mu bilo puno pametnije da još više boravi na stazi. Trkališta su mjesta na kojima najbolje možete pokazati što i koliko možete i, što je najvažnije, pritom nikoga ne dovodite u opasnost.

• Kako vi upravljate automobilom u normalnim uvjetima i na običnim cestama?

- Ako mislite da ne volim potegnuti, varate se, no valja imati na umu da zajedno s vama na istoj cesti voze i mladi i stari, i bolesni i iznervirani. Upravo o tome mislim kad sjedam za upravljač. Zar nije bolje ležerno uživati u vožnji, upaliti klimu, muziku, slušati čavrljanje djece iza vas? U takvim je uvjetima naprosto ludo srljati.

• Jeste li ikada učinili neku nepodopštinu? Jeste li vozili u alkoholiziranom stanju?

- Kad ste u utrkama od pete godine života, shvatite da i ceste, jednako kao i piste, imaju pravila. Ja sam volio juriti i zato sam svu svoju energiju i želju za brzinama ostvarivao na trkalištima.

• Postoje li dobri i loši vozači? Jesu li muškarci superiorniji?

- Da me krivo ne shvatite, ne želim nikoga diskriminirati, ali činjenica je kako, baš kao i u običnom životu, postoje i oni koji znaju, jednako kao i oni koji imaju nešto manje znanja. U normalnom prometu žene se odlično snalaze, no na trkalištima mi smo glavni.

• Zar Janica Patrick, višestruka pobjednica Indyja, Jutta Kleinschmidt, pobjednica relija Pariz - Dakar, Michele Mouton, bivša vrhunska relijašica, ne govore suprotno?

- Prolistajte malo bolje po povijesnim knjigama i sve će vam biti jasno. Prvih sedam godina moje karijere bilo je usko vezano uz vršnjakinju iz Vantaa, nedaleko od Helsinkija. Vozila je i utrkivala se čak i bolje od mene, no onda je došao pubertet. Ja sam ojačao i očeličio, a ona je ponajprije zbog fizičke konstitucije počela kasniti. Tek tada sam je počeo pobjeđivati!

• Razmišljate li i vi o povratku u Formulu 1? Tek vam je 41.

- Razmišljam slično kao i kad je riječ o ženama. Mladi su okretniji, srčaniji, željniji trijumfa.

• Što pod time mislite?

- Mogu vam samo ponoviti ono što sam rekao supruzi Ajri kad je bila trudna. Znao sam da je zabrinuta jer čekati prinovu čiji tata juri u bolidu nije bilo lako. Rekao sam joj: ‘Ajra, već sad sam sekundu sporiji po krugu, a kad se rodi Hugo, vjerojatno ću biti i još jednu dodatnu.’

• Jeste li se i zbog toga povukli iz velikog cirkusa i nedostaje li vam sve to?

- Jednim dobrim dijelom da. Formula 1 mi ne nedostaje jer zahvaljujući upravo kampanji Johnnieja Walkera ‘Never Drink and Drive’ gotovo sam svakodnevno u bolidu.

• Nije li vam zamorno u tandem bolidu iz dana u dan navažati novinare, gospodarstvenike, političare, kuharice...?

- Eto, danas sam s vama odvozio 30 krugova po Euro Ringu, gotovo polovicu jedne utrke, i uživao.