MLADI I SOLIDNO OBRAZOVANI, POSVEĆENI VJERNICI I USPJEŠNI BIZNISMENI Tko su ljudi na čelu neokonzervativne revolucije u Hrvatskoj

Neki novi dečki i cure došli su u grad. Ovo je jako dobro za demokraciju - izjavio je ovih dana za Večernji list australski Hrvat iz dijaspore Vice Batarelo, jedan od ključnih aktera u lancu događaja koje se u medijima običava nazivati “neokonzervativnom revolucijom”.

Riječ je o događajima poput dovođenja Judith Reisman u Hrvatsku, objave “znanstvenih” istraživanja o labilnosti osoba čiji su roditelji imali homoseksualne veze, ustavnog osporavanja zdravstvenog odgoja i prikupljanju potpisa za održavanje referenduma o promjeni ustavne definicije braka. Batarelo, koji je predstojnik Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije, predsjednik udruge Vigilare i vanjski član saborskog Odbora za dijasporu, istome je listu naglasio da je Vigilare isključivo građanska udruga.

Vojska volontera

Batarela i ostale ključne figure neokonzervativne revolucije u Hrvatskoj ovih se dana u medijima često portretiralo: mladi, obrazovani, s fakultetskim diplomama, nerijetko i doktoratima, urednog bračnog statusa, nisu odgađali majčinstvo i očinstvo, imaju troje ili više djece i nadasve su posvećeni vjernici. Upadljivo često naglašavaju da su “građanski” aktivisti kao da svoje akcije i inicijative žele što više distancirati od uštogljenih, staromodnih, javnom komuniciranju nevičnih i široj publici stranih hrvatskih biskupa koji personificiraju ovdašnju Katoličku crkvu. Zahvaljujući njima, Hrvatska je posljednjih mjeseci suočena s posve novim vidom konzervativnog društvenog angažmana, usmjerenog na borbu oko “društvenih vrijednosti” ili na bitku za duše mladih. Da je riječ o ozbiljnoj, dobro organiziranoj i solidno financiranoj mreži, postalo je jasno tijekom akcije prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o ustavnoj definiciji braka: postavljanje oko 2200 štandova diljem Hrvatske, angažiranje vojske od oko 6000 volontera, tiskanje i podjela letaka te zakup billboarda neizvedivi su bez ozbiljne ljudske i novčane infrastrukture. Zanimalo nas je stoga je li riječ o nizu autentičnih građanskih inicijativa, proisteklih iz samoorganiziranih vrijednosno ili interesno povezanih skupina, kako se perjanice neokonzervativnog pokreta predstavljaju, ili, pak, o nečemu drugom. U traganju za odgovorom služili smo se javno dostupnim izvorima, onim što se može pročitati na službenim stranicama tih udruga. Ono što upada u oči jest činjenica da se u nizu konzervativnih udruga, koje posljednjih nekoliko godina niču poput gljive poslije kiše, uvijek pojavljuju jedna te ista lica.

Počnimo od udruge Grozd koja je školske 2007./2008., u mandatu ministra Dragana Primorca, dobila priliku u 15 osnovnih i srednjih škola provesti eksperimentalni program zdravstvenog odgoja. Iako su ga nadležne stručne institucije nakon eksperimentalne provedbe 2008. ocijenile nekvalitetnim, nije tajna kako Grozd želi da njihov eksperimentalni program uđe u obavezni zdravstveni odgoj. Udruga Grozd je osnovana 2006. godine, otprilike istodobno kad je u Hrvatsku uveden program za edukaciju obitelji koji je osmislila međunarodna udruga Federation for Family Development (IFFD), odnosno Savez za obiteljski razvoj. IFFD-ov program namijenjen obiteljima sastoji se od šest modula, tj. odvojenih edukativnih tematskih cjelina. Program sadrži poduku kako odgajati djecu do četvrte godine, kako od četvrte do desete, kako adolescente, kako produbiti ljubav među bračnim partnerima i prebroditi teške godine te kako se odnositi prema bakama i djedovima.

Stroga načela vjere

IFFD je organizacija koja je rasprostranjena diljem svijeta, stekla je čak i savjetodavni status pri UN-u, a tijesno je povezana s prelaturom Katoličke crkve Opus Dei. Program za edukaciju obitelji, čiji je IFFD svojevrsni globalni distributer, izravno je inspiriran tekstovima i naukom Španjolca Josemarije Escrive (1902. - 1975.) utemeljitelja Opusa Dei, kojega je papa Ivan Pavao II. proglasio svetim 2002. godine. Da je obiteljski program IFFD-a potekao iz Opusa Dei, vidljivo je iz intervjua jednog od utemeljitelja te međunarodne organizacije i kreatora njezina obiteljskog programa Rafaela Pich-Aquilere, objavljenoga u lipnju 2008. na službenim internetskim stranicama prelature Opusa Dei. Rafael Pich-Aguilera u tom intervjuu kaže da je obiteljski program, koji svijetom već pola stoljeća širi IFFD, izravno inspiriran djelima Josemarie Escrive, utemeljitelja Opusa Dei. Važno je istaknuti da u Opusu Dei samo dva posto članova čine svećenici. Ostatak te organizacije čine laici - žene i muškarci koji se dijele na numerarije laike, koji obavljaju svoje redovne poslove, ali žive u posebnim centrima u askezi i celibatu, te supernumerarije - bračne parove koji u profesionalnom i svakodnevnom životu prakticiraju stroga načela vjere. Glavno načelo Opusa Dei je traženje svetosti u svakodnevnom životu.

Siva eminencija

Zbog tajnovitosti - većina članova te prelature u pravilu javno ne deklarira pripadnost Opusu Dei, a i financije su im tajne - i tvrdog konzervativizma čak je i dio svećenstva Katoličke crkve dugo gajio otpor prema toj organizaciji, pa je Sveta Stolica priznala Opus Dei kao posebnu prelaturu tek 1947. Opus Dei u Hrvatskoj formalno postoji od 2003. godine kad je u Zagreb stigao regionalni vikar te prelature Jorge Ramos. U desetljeću formalnog postojanja te prelature u Hrvatskoj uz vikara Ramosa samo je još jedna osoba javno deklarirala pripadnost Opusu Dei - hrvatski fizičar angažiran u istraživačkom centru u CERN-u, Vuko Brigljević, koji za sebe kaže da je član numerarij, što znači da kao vjernik laik živi u askezi i celibatu. Koliko stvarnih članova Opusa Dei ima u Hrvatskoj, možemo samo nagađati. U deset godina postojanja ta je prelatura u Zagrebu kupila najmanje tri nekretnine: ženski studentski dom u Kamaufovoj ulici, vilu u podsljemenskoj zoni te muški studentski dom i kulturni centar u Držićevoj ulici. U ovom posljednjem za studente se održavaju i predavanja na kojima su, kao što se može vidjeti na službenim stranicama tog doma, česti gosti Vuko Brigljević i Željka Markić.

Preklapanje članova

Osnovano je, dakle, pretpostaviti da se Grozd i udruga Obiteljsko obogaćivanje, koja je hrvatska filijala IFFD-a, preklapaju ne samo u članstvu (i jednu i drugu je utemeljila Željka Markić), nego i u programu. Sadržaj koji je Grozd predstavio kao eksperimentalni zdravstveni odgoj izvedenica je jednog od modula obiteljskog programa IFFD-a, inspiriranog naukom utemeljitelja Opusa Dei. Međutim, Obiteljsko obogaćivanje, Grozd te nedavno pokrenuta inicijativa U ime obitelji, koja je sredinom svibnja također registrirana kao udruga, nisu jedine udruge koje je utemeljio bračni par Markić. Željka Markić je 2009. osnovala i dobrotvornu udrugu Marijini obroci čije je sjedište na istoj adresi na kojoj su prijavljene i njezine privatne tvrtke. Na službenim stranicama te udruge stoji da joj je svrha prikupljanje priloga za gladnu djecu Afrike, ali i siromašnih država s drugih kontinenata te da su Marijini obroci sastavni dio međunarodne humanitarne organizacije Mary’s meals.

Uznemirujuće poruke

Osim obitelji Markić-Živković te predstojnika za pastoral obitelji pri Zagrebačkoj nadbiskupiji i voditelja udruge Vigilare Vice Batarela, važna figura neokonzervativnog pokreta je Hrvat povratnik iz SAD-a Stjepan Bartulica, aktualni povjerenik za vjerska pitanja u Uredu predsjednika Ive Josipovića i utemeljitelj konzervativne udruge Centar za obnovu kulture (COK). Upravo su COK Stjepana Bartulice i Vigilare Vice Batarela zaslužni za organiziranje višednevnog dojmljivog boravka američke konzervativne publicistkinje Judith Reisman u Hrvatskoj, koja je dovedena s jasnom zadaćom da hrvatskoj javnosti pošalje uznemirujuće poruke o pogubnosti seksualnog odgoja u školama. Na stranicama Centra za obnovu kulture može se pročitati da hrvatsko društvo, jednako kao i Europa, prolazi kroz krizu vrijednosti koja se ne može riješiti samo političkim putem te da će težište rada te udruge biti na odgoju i obrazovanju mladih.

U Upravnom odboru Bartuličina Centra za obnovu kulture su, uz ostale, voditeljica Katedre za obiteljsko pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu dr. Dubravka Hrabar, kojoj se pripisuje značajna uloga u pravnom savjetovanju konzervativnog pokreta, te britanski povjesničar i publicist dr. Robin Harris, nekadašnji pisac govora i savjetnik Margaret Thatcher. Bartulica je u lipnju 2008. godine kao član američko-europske pro life delegacije putovao i na Kosovo kako bi kod tadašnjeg kosovskog predsjednika Fatmira Sejdiua i predsjednika kosovskog parlamenta Jakupa Krasniqija prosvjedovao zbog odredbe novodonesenog kosovskog Ustava koji je zajamčio posebna prava pripadnicima manjinske seksualne orijentacije. Kosovski predstavnici rekli su im da ni dio Kosovara nije sretan s tim odredbama, ali su one ušle u kosovski Ustav na zahtjev eksperata UN-a i Vijeća Europe, koji su inzistirali da Ustav najmlađe europske države bude usklađen s ustavima država članica EU.

Osim mreže nevladinih konzervativnih udruga koje čine jedni te isti ljudi okupljeni oko programa za obitelj Opusa Dei, neki od aktera konzervativnog pokreta imaju uspješne poslove. Primjerice, Željka Markić (djevojački Živković) i njezin brat Mario Živković, istaknuti aktivist inicijative U ime obitelji, prema javno dostupnim podacima imaju niz tvrtki. U službenoj biografiji Željke Markić, koja je do 2004. radila u medijima (HRT, Nova TV, suradnja s inozemnim TV kućama), stoji da se još od 1998. bavila i istraživanjem i testiranjem lijekova. Već je objavljeno da njezina tvrtka Sermon d.o.o., čija je osnovna djelatnost prevođenje, godišnje nakon oporezivanja zarađuje nešto više od šest milijuna kuna. Manje je poznato, međutim, da je Željka Markić i vlasnica tvrtke SerMon Cro koja se bavi kliničkim ispitivanjem lijekova, i to ne samo na području Hrvatske, nego cijele bivše Jugoslavije, te da je njezin glavni business kliničko ispitivanje lijekova. Godišnji prihodi tvrtke koja se bavi tom djelatnošću nisu javno dostupni. Međutim, prije dvije godine SerMon Cro je postao sastavni dio Neox Europe, kompanije koja se bavi kliničkim ispitivanjem lijekova u zemljama srednje i jugoistočne Europe, a Željka Markić je ušla u sastav deveteročane Uprave te rastuće tvrtke. Nakon udruživanja s Neoxom, u veljači 2012. na Trgovačkom sudu u Zagrebu registrirala je i tvrtku Neox klinička ispitivanja d.o.o.

Njezin suprug Tihomir Markić urolog je u Općoj bolnici Pakrac, no posljednjih desetak mjeseci na porodiljnom je dopustu. Prema podacima iz sudskog registra, od 2011. vlasnik je i privatne poliklinike Victus u Zagrebu.

Brat Željke Markić, Mario Živković, po obrazovanju također liječnik, kao i sestra je u farmaceutskom poslu. Živković vodi hrvatsku podružnicu njemačke farmaceutske tvrtke Stada d.o.o.

Prema podacima Fine, hrvatska podružnica Stade je 2011. ostvarila bruto dobit od 1,484.600 kuna. Iako bi nakon plaćanja 20 posto poreza čista dobit trebala iznositi oko 1,200.000 kuna, tvrtka je za 2011. prikazala znatno manju dobit - samo 438.500 kuna. Moguće je da je razlika donirana.

Osim franšize njemačke tvrtke Stada d.o.o., Mario Živković je suvlasnik dviju tvrtki: Magla projekt d.o.o., registrirane za trgovanje nekretninama, koja ne ostvaruje dobit, te tvrtke Kapetan Nemo d.o.o., registrirane za iznajmljivanje i davanje u zakup plovila (2011. dobit je iznosila 98.500 kuna). I Živkovićeva supruga Kristijana Gavran-Živković vlasnica je dviju tvrtki: Sampiko d.o.o. sa sjedištem u Budačkoj Rijeci, registrirane za uzgoj povrća, sadnog i ukrasnog bilja, te tvrtke Gea-com d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu. Obje tvrtke imaju skroman promet i posluju bez dobiti, a Živkovićeva je supruga ujedno i direktorica u Kapetanu Nemu d.o.o. čiji je suvlasnik njezin suprug.

Tajni podaci

Vodi li svjetonazorsko umrežavanje konzervativnih hrvatskih katoličkih obitelji, okupljenih oko obiteljskog programa IFFD-a, i poslovnom umrežavanju te financiraju li se brojne konzervativne udruge i iz prihoda njihovih tvrtki, pitanja su koja nadilaze moći ove vrste istraživanja. Ministarstvo financija negativno je odgovorilo na zahtjev da nam dostavi financijska izvješća udruga spomenutih u ovom tekstu. Podaci o financiranju nevladinih udruga, kažu u Ministarstvu, prema važećim propisima nisu javni.

Jesu li brojne “građanske” udruge, čiji su osnivači i lideri u pravilu jedni te isti ljudi, mimikrirani Opus Dei? Jesu li rušenje zdravstvenog odgoja i prikupljanje referendumskih potpisa za izmjenu Ustava tek demonstracija snage nakon koje će slijediti inicijative poput zabrane pobačaja, umjetne oplodnje ili nečega trećeg - pitanja su na koja je u ovom trenutku teško ponuditi konačne odgovore.