Mogiljevič nikad nije zatražio ispis iz državljanstva?!

Semjon Teleš, Semjon Jutkovič, Teleš Jutkovič, Semjon Mogiljevič. Ovaj posljednji ujedno je i pravi identitet 63-godišnjeg Semjona Mogiljeviča, “zaslužnog hrvatskog državljanina”. Čovjek koji je dobio hrvatsku putovnicu po članku 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu ovaj je tjedan opet stavljen na visoko treće mjesto FBI-eva popisa deset najtraženijih svjetskih kriminalaca.

O tome kako je taj Ukrajinac rođen 1946. u Kijevu, koji je na glasu kao istinski šef ruske mafije, upisan u knjigu hrvatskih državljana, postoji nekoliko verzija.

Činjenica da hrvatsku putovnicu posjeduje čovjek kojega mnoge vlade smatraju najopasnijim kriminalcem na svijetu koristila se i u razračunavanju političkih neistomišljenika unutar HDZ-a. O tome je progovorio i Šime Lučin, SDP-ov ministar unutarnjih poslova.

Još uvijek otvorena pitanja

Kad je riječ o tome kako se našao na listi zaslužnih građana, još uvijek nedostaje nekoliko kamenčića u mozaiku jer dokumenti o tome još nose oznaku državne tajne.

Prema poznatim i objavljenim informacijama pokušali smo rekonstruirati kako je i zašto Kijevljanin, koji je dosad nekoliko puta uhićen pa pušten, upisan u knjigu hrvatskih državljana.

Prateći njegovo kretanje, FBI je otkrio da navraća u Hrvatsku gdje je predstavljen kao “ugledni međunarodni biznismen”. U tom je svojstvu navodno preko jedne od svojih brojnih tvrtki, kako je objavljivano u medijima, počeo trgovati s velikom domaćom farmaceutskom tvrtkom te planirao kupnju vile u Opatiji. Mogiljevič je tada još stalno boravio u Budimpešti gdje je upravljao korporacijom koja se bavila trgovinom oružja i energenata te investicijama.

Mogiljevičev status hrvatskog državljanina otkriven je 1998., tijekom jedne od brojnih istraga o pranju novca. On je bio samo jedan od 253 kriminalca koja su između 1996. i 2000. godine stekli domovnice, hrvatske osobne iskaznice i neutvrđen broj originalnih putovnica na fiktivna imena.

Mogiljevič, pak, nikada nije zatražio ispis iz hrvatskog državljanstva.

- Kada sam postao ministar unutarnjih poslova, pokušali smo utvrditi koliko je stranaca dobilo domovnice po članku 12. Zakona o državljanstvu, koji govori o zaslužnim strancima za Hrvatsku. Utvrdili smo da je više od 6000 osoba po toj osnovi steklo hrvatsko državljanstvo, uključujući poveću skupinu s kriminalnim dosjeima. Što se Mogiljeviča tiče, ne znam da je njemu državljanstvo oduzeto, a ne znam ni da je zatražio ispis - izjavio je prije nekoliko godina Lučin.

SZUP-ov dopis UNS-u

I dok Lučin nije htio imenovati nikoga iz bivše vlasti tko je “kumovao” hrvatskom identitetu Tate i Strika Seve, kako su ga zvali ruski kriminalci, SZUP, tajna policija koja je to istraživala, označila je Franju Gregorića i Hrvoja Šarinića kao osobe koje su bile najzaslužnije za hrvatski identitet trećeg čovjeka s FBI-eve liste najtraženijih sumnjivaca.

No, kako je tada na čelu SZUP-a bio Ivan Brzović, koji je bio poznat kao čovjek blizak Iviću Pašaliću, protivniku tehnomenadžerske struje unutar HDZ-a kojoj su pripadali Gregurić i Šarinić, mnogi su to uzimali s rezervom. Činjenica je da je SZUP 9. srpnja 1997. Uredu za nacionalnu sigurnost (UNS) uputio posebno izvješće u kojemu se, među ostalim, navodi:

“U veljači ove godine predstojnik Ureda predsjednika Republike, g. Hrvoje Šarinić, zamolio je primitak Semena Moguilevitcha u državljanstvo RH po članku 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ministarstvo unutarnjih poslova postupilo je po ovoj zamolbi, a dokumenti (domovnica i rješenje) upućeni su g. Hrvoju Šariniću. Za istu osobu zatražena je u srpnju ove godine promjena očeva prezimena Moguilevitch u majčino Teleš, što je i učinjeno. Gospodin Hrvoje Šarinić potvrdio je u razgovoru od 8. srpnja 1997. godine da ga je za tu uslugu zamolio dr. Franjo Gregurić.”

Ako su mu sve isprave izdane te godine na rok od deset godina, na koliko se u pravilu izdaju putovnice, može se pretpostaviti da nijedna od hrvatskih putovnica Semjona Mogiljeviča više nije važeća. To proizlazi i iz podataka s FBI-eve tjeralice na kojoj se navodi da, prema njihovim saznanjima, posjeduje rusku, izraelsku, ukrajinsku i grčku putnu ispravu.

Sugovornici koji su nam pokušali pomoći u slaganju mozaika o Mogiljevičevim hrvatskim ispravama nedvojbeno se slažu da ih je dobio vjerojatno zbog zasluga početkom 90-ih u nabavi oružja koje Hrvatska nije mogla legalno nabaviti za obranu.

Tada ga je bila primorana kupovati na crno, a stizalo je, među ostalim, i iz skladišta vojarni bivših zemalja Varšavskog pakta - Mađarske, Ukrajine i Rusije. Budimpešta je bilo jedno od mjesta gdje se ugovarala kupnja oružja, a grad na Dunavu Mogiljevičevo sjedište. Poslije je upravo zbog te činjenice i FBI ondje locirao Međunarodnu policijsku akademiju kako bi mogao još bolje nadgledati njegove poslove.

Za Hrvatsku je Semjon Mogiljevič, dobavljač oružja i nesuđeni poslovni partner, krajem 90-ih postao olovni uteg.

Uhićen zbog prijevare

Je li on to još uvijek, teško je reći, no izvjesno je da se hrvatskim ispravama izdanim krajem 90-ih više ne može služiti, osim ako u međuvremenu nije nabavio nove.

Dodjeljivanje državljanstva svojedobno su nam spočitavali i Amerikanci. Hoće li uspjeti strpati iza rešetaka Pametnog Dona, teško je reći jer Rusija i SAD nemaju ugovor o izručenju.

Posljednji put iza rešetaka su ga strpali Rusi 25. siječnja prošle godine kad je u akciji sudjelovalo 50-ak specijalaca. Lisice su mu stavili na ulici.

Bio je u društvu Vladimira Nekrasova, većinskog vlasnika Arbat Prestigea, lanca parfumerija. Pružio im je ispravu na ime Sergej Scheider, što je bilo samo jedno od 17 imena kojima se služio Don Semjon. Uhićeni su u sklopu istrage o poreznoj prijevari vlasnika tog lanca parfumerija, koja je navodno “teška” dva milijuna dolara. Pušten je krajem srpnja ove godine. Ruska tajna služba FSB sumnjala je da je povezan s Osamom Bin Ladenom, odnosno da je nudio obogaćeni uran iz zemalja bivšeg SSSR-a. Jedan od najvećih njegovih poslova je pranje deset milijardi dolara preko Bank of New York, a radilo se o novcu koji je sa Zapada stizao 90-ih godina kao financijska pomoć Rusiji.

Sada ga sumnjiče da je kanadske i američke investitore prevario za 150 milijuna američkih dolara.

Mađarska je jedna od zemalja iz kojih je početkom 90-ih Strika Seva, koji je diplomirao u Lvovu, kapitalom koji je stekao sitnim prijevarama i organiziranjem prostitucije naveliko ušao u kriminal “bijelih ovratnika”.

No, tih je godina bio i na meti konkurentskih klanova. U knjizi “Mc Mafija” Misha Glenny opisuje događaj iz svibnja 1995. kada se u poznatom praškom restoranu U Holubu (Kod Goluba) trebala održati proslava Mogiljevičeva rođendana.

Nadmudrio i Carlu Del Ponte

No, policija je imala informacije da pripadnici ruskog mafijaškog klana Bratstvo Solnetsevo planira ubiti Semjona jer su se čelni ljudi dvaju klanova, Mogiljevič i Sergej Mihajlov, posvađali oko isplate pola milijuna dolara.

Češka je policija sredinom 1995. godine upala i uhitila ruske mafijaše, a FBI je prvi put dobio fotografije članova Bratstva Solnetsevo. Semjon Mogiljevič nije se pojavio u najavljeno vrijeme.

- Otišao sam u susjedni hotel i tamo odsjedio u baru do 5 ili 6 ujutro - ispričao je poslije Mogiljevič.

Pametnom Donu, koji je već slovio kao kriminalac najvećeg kalibra i kojega je tada glavna švicarska tužiteljica Carla Del Ponte istraživala zbog pranja novca, hrvatske vlasti nisu uskratile molbu za prijam u državljanstvo, iako mu je 1997. britanska vlada uskratila ulazak u zemlju jer ga je smatrala jednim od najopasnijih ljudi na svijetu.

Veza s naftom

- Mogu vam reći da je Semjon Mogiljevič najozbiljniji organizirani kriminalac - opisao ga je Mishi Glennyju Jon Winner, veteran Clintonove administracije u borbi protiv organiziranog kriminala.

- On je vrlo moćan čovjek. Mislim da je moćniji nego što je bio John Gotti, kum njujorške mafije, jer ima sposobnost utjecati na cijele nacije. Gotti nikad nije došao do toga - opisao ga je za CNN Mike Dixon, specijalni agent FBI-a.

Osim u Češkoj i Mađarskoj, živio je i u Izraelu. Otkad je za njim, zbog niza prijevara, SAD raspisao tjeralicu, skrivao se u Rusiji koja ga je odbila izručiti SAD-u.

Početkom 2005. tadašnji šef ukrajinske protuobavještajne službe Oleksandr Turčinov izjavio je kako ima dokaze da je Mogiljevič vlasnik kompanije RosUkrEnergo, a moskovski dnevnik Komersant tvrdio je da je Don Semjon osobno pregovarao o cijenama plina za 2006. godinu.

Navodno je tijekom istrage u Mađarskoj 2000. godine FBI utvrdio povezanost vlasničkog kapitala MOL-a s Mogiljevičem.

Je li nakon priče s oružjem iz 90-ih čovjek koji je, prema pisanju svjetskih medija, izazvao i prošlogodišnju plinsku krizu, koji može uzdrmati i svjetsku ekonomiju, preko naftnog biznisa opet ušao u Hrvatsku?

Možda ga zbog toga istražuju, iako nikad nije bilo dokaza koji bi šefa ruske mafije na dulje spremili iza rešetaka. FBI je pokrenuo još jednu potjeru, no Mogiljevič im je dosad izmicao. Pametni Don samo je jedan od njegovih nadimaka. Ne bez razloga.