202 POVIJESNA LIKA

Montefioreov kompendij: Srbi i Hrvati samo na listi čudovišta

Britanski povjesničar S. S. Montefiore portretira 101 osobu kojima su zajednički brutalna orgija neograničene moći i nanošenja patnje žrtvama. S ovih prostora na listi svjetskih monstruma su Slobodan Milošević i Ante Pavelić

U kompendiju “Čudovišta - zlo i zločinci u svjetskoj povijesti” britanski povjesničar S. S. Montefiore portretira 101 osobu kojima su zajednički brutalna orgija neograničene moći i nanošenja patnje žrtvama. S ovih prostora na listi svjetskih monstruma su Slobodan Milošević i Ante Pavelić. Uz “101 čudovište” EPH/Liber objavio je i knjigu “101 junak svjetske povijesti”. - Priznajem da sam se za neke odlučio jer se nisam mogao oduprijeti njihovu duhu i genijalnosti. Da sam birao samo svece, ova bi knjiga bila dosadna - ističe Montefiore.

Leopold II. (1835. - 1909.)

Belgijanac koji je htio istrijebiti Kongoance

“Ne želim propustiti priliku da za nas uzmem krišku ukusne afričke torte”, povjerio se belgijski kralj Leopold II. svom veleposlaniku u Londonu 1876. Okrutni kralj usmjerio se na Kongo, koji čak nije bio ni belgijska kolonija, nego njegov osobni posjed iz kojeg je cijedio zaradu pljačkajući prirodne resurse. Red je u Kongu održavala plaćenička vojska Force Publique zadužena za prikupljanje “poreza u kaučuku”, a čiji je posao zapravo bio mučenje i ubijanje nesretnih ljudi. Od posljedica divljih hordi, gladi i siromaštva stradalo je 10-20 milijuna ljudi, između polovice i dvije trećine stanovništva Konga. Cijelo to vrijeme Leopold se predstavljao kao veliki humanist. Izvještaji o stravičnom izrabljivanju počeli su stizati u Europu, u prosvjedne kampanje uključili su se pisci i političari, pa je belgijski parlament 1908. godine oduzeo Kongo kralju i pripojio ga drćavi Belgiji. Prekasno.

Elizabeta Báthory (1560. - 1614.)

Grofica koja je voljela kupke od krvi žrtava

Krvava dama iz Čachtica, mađarska grofica sadistički je mučila i ubila stotine žena i djevojaka. Odrasla u jednoj od tada najbogatijih i najmoćnijih obitelji u zemlji, imala je tek 11 godina kad su je zaručili za pet godina starijeg Ferenca Nadadyja. On je često izbivao zbog ratova, a ona se dosađivala. Vrijeme je počela kratiti premlaćivanjem sluškinja, prvo zbog sitnih pogrešaka, a uskoro ih je počela ne samo mučiti nego i ubijati. Razvila se i legenda da ljepotu čuva kupajući se u njihovoj krvi. Nakon smrti muža 1604., okomila se i na kćeri nižih lokalnih plemića, ne zamarajući se skrivanjem dokaza. Zbog sve težih i brojnih glasina, kralj Matija naredio je 1610. da se provede istraga. Elizabeta je, za razliku od nekih njenih pomagača, i tada uspjela izbjeći pravo suđenje, ali su je zatočili u sobi u dvorcu, gdje je umrla u 54. godini.

François ‘Papa Doc’ Duvalier (1907. - 1971.)

Na vlasti ga održali sadisti i vudu obredi

Četrnaest godina vladao je Haitijem. Na vlast je došao kao ugledni liječnik uz potporu naroda, ali uskoro je idilu zamijenio užas. Vlast je čuvao uz pomoć postrojbi smrti Tanton Macoutea. Duvalierovi vojnici nisu primali plaću, ali su imali odriješene ruke da se sami namire kako im padne na pamet. Za njegove vladavine ubijeno je oko 30 tisuća ljudi. Najveći dio bio ih je mučen prije smrti. Seoskom stanovništu se pokušavao nametnuti glumeći Barona Samedija, zlokobnog vudu svećenika. Naime, ubrzo nakon dolaska na vlast okrenuo se vudu misticizmu, a ujedno se identificirao s Kristom. Vatikan ga je zbog mučenja svećenika izopćio 1964. Duvalierov odgovor bio je plakat na kojem mu Isus drži ruku na ramenu s natpisom: “Izabrao sam ga”. Nakon smrti naslijedio ga je 19-godišnji sin kojeg je vojska svrgnula 1986. godine.

Francisco Macias Nguema (1924. - 1979.)

Volio javna mučenja uz glazbenu pratnju

Jedan od najstrašnijih vladara na afričkom kontinentu, predsjednik Ekvatorijalne Gvineje postao je 1968., a doživotni predsjednik četiri godine poslije. Osim što je mučio i ubijao protivnike, te naređivao zatvaranje knjižnica, kao i ukidanje svih medija, sve su strane valute u zemlji morale proći kroz njegove ruke, što je prouzročilo kolaps gotovo svih gospodarskih aktivnosti. Volio je i javna kažnjavanja, te je tako s užitkom naredio policijskim specijalcima da do smrti na stadionu tuku i zlostavljaju ljude koje bi ocijenio nepoćudnima, i to dok je službeni orkestar svirao omiljenu mu melodiju “Those were the days, my friend”. Hobi mu je, uz prikupljanje novca, bilo skupljanje lubanja. Svrgnut je tek u kolovozu 1979. u vojnom prevratu. Zaključali su ga u kavez, optužili za 80.000 ubojstava i osudili na smrt.

Pol Pot (1925. - 1998.)

Osobe s naočalama dao je ubiti, a i ostale

Njegovi su Crveni Kmeri samo četiri godine vladali Kambodžom, od 1975. do 1979., ali im je to bilo dovoljno da ubiju milijune stanovnika te zemlje. Godinu svog dolaska na vlast Pol Pot je proglasio nultom godinom, izgnao je sve strance, zabranio medije i počeo s ubijanjima. Nepoćudni su bili gotovo svi, primjerice oni koji su nosili naočale - znak “intelektualnog buržujstva”. Pol Pot, poznat i kao Brat Broj Jedan, pokušao je Kambodžu pretvoriti u agrarnu utopiju, pa je ispraznio gradove i prisilio stanovnike da žive u “agrikulturnim komunama”. U stravičnim uvjetima te su komune postale “polja smrti” u kojima je život izgubilo od dva do, prema nekim izvorima, čak pet milijuna ljudi. S vlasti je svrgnut tek vojnom intervencijom susjednog Vijetnama. No, u zatvor je dospio tek 1997., gdje je 1998. umro od infarkta.

Galileo Galilei (1564. - 1642.)

Znanstvenik kojeg ni Crkva nije zaustavila

Fizičar, astronom i matematičar koji je usavršivši teleskop došao do čudesnih spoznaja. Rezultat tih istraživanja je knjiga “Dijalog o dva glavna svjetska sustava” u kojoj je, pristavši uz Nikolu Kopernika, iznio zaključke o prirodi svemira. Protagonist znanstvene revolucije u 16. i 17. stoljeću, ustrajno je tvrdio da se svijet treba analizirati na temelju razuma i dokaza. To je razbjesnilo Crkvu. Osuđen je na doživotni zatvor i izgnan u Toskanu. Nastavio je neumorno i diskretno raditi i otvorio je prostor za dolazak jednog od najvećih znanstvenih umova - Isaaca Newtona.

Voltaire (1694. - 1778.)

Oštri polemičar, ali i umni čovjekoljubac

Pisac, filozof i povjesničar - pravim imenom François Marie Arouet - iza kojeg je ostalo više od 350 djela, bio je književna zvijezda prosvjetiteljstva. Zajedljivi erudit, ismijavanjem užasa i besmislica tadašnje Europe, oštrim i strastvenim zalaganjem za građanska prava i vjerske slobode te za uzimanje razuma u obzir, utjecao je na nastanak suvremenog svijeta. U pariškom su Pantheonu njemu u čast revolucionari stavili natpis “Naučio nas je kako biti slobodni”. Za sebe je skromno tvrdio da je poput “gorskog potoka: bistar, ali plitak”. Bistar je bio, ali plitak nipošto.

Charles Darwin (1809. - 1882.)

Genij koji je čovjeka spustio na Zemlju

U epohalnom djelu “Podrijetlo vrsta” - objavljenom 1859. - Darwin tvrdi da je čovjek krajnja karika u dugom nizu životinja od kojih se razdvojio kroz prirodnu selekciju. Teorija evolucije izazvala je znanstvenu revoluciju nalik Kopernikovoj. Kao što je Kopernikovo učenje pokazalo da Zemlja nije centar svemira, tako je i Darwinovo učenje pokazalo da čovjek nije iznad prirode. U godini u kojoj se slavi 200. godišnjica Darwinova rođenja i 150. obljetnica njegova djela čak je i Vatikan poručio da se Darwinova teorija evolucije može pomiriti s Knjigom postanka.

Odette Brailly Sansom (1912. - 1995.)

Nesebična junakinja rata protiv nacizma

Iako je sebe u leksikonu “Tko je tko” opisala kao domaćicu, neizmjerna joj je hrabrost i požrtvovnost koju je iskazala u Francuskoj pod okupacijom nacista donijela najviše britansko i francusko odličje. U rodnu Francusku vratila se kao britanska obavještajka. Izdao ju je višestruki agent, na kojeg je dotad bila bezuspješno upozoravala, uhvaćena je i okrutno mučena, no nikoga nije odala. Tri mjeseca su je držali u logoru u tami, osudili je na smrt, ali i držali živu kao taokinju. Nikada se poslije rata nije hvalila zaslugama, tvrdeći da ni po čemu nije vrjednija od mnogih drugih.

Čovjek pred tenkom na Trgu nebeskog mira 1989. godine

Svjetski znamenit, a ni ime mu se ne zna

Neznani mladi Kinez je 5. lipnja 1989., kad su krvavo gušeni prosvjedi na trgu Tienanmen u Pekingu, stao pred kolonu tenkova. Prvi tenk pokušao je više puta skrenuti, a mladić mu je svaki put onemogućio daljnje napredovanje, sve dok vozači nisu ugasili motore. Te su snimke obišle svijet. Časopis Time proglasio ga je simbolom junaštva običnih ljudi i jednom od najutjecajnijih osoba 20. stoljeća. Navodno je to bio Wang Weilin, tada 19-godišnjak, koji je prema tadašnjim glasinama bio uhićen i smaknut, što se poslije poricalo, te se tvrdi da on već dulje živi na Tajvanu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 14:03