Može li Milanović dobiti izgubljenu bitku?

Mi se borimo iz dana u dan. Provodimo teške reforme, programe i promjene i razumijem da su ljudi nezadovoljni, nervozni i da im mnogo toga smeta. Upornim radom, vjerujem u ljudski razum, ljudi će prepoznati one koji pošteno i predano rade svoj posao od onih koji to nikada nisu radili i nikad neće - tako je prije nešto manje od godinu dana zborio predsjednik Vlade i SDP-a Zoran Milanović. Bilo je to 28. ožujka 2014., tri dana nakon što je stranka koju vodi posljednjih osam godina skinuta s trona najpopularnije. Za njihova najvećeg političkog konkurenta HDZ prošlo je proljeće donijelo sunce - prvi put nakon 2008. godine prestigli su SDP.

Razlika je bila samo 0,1 posto.

Mala, ali itekako znakovita.

Trend se preokrenuo u korist Karamarkove stranke i posljednjih deset mjeseci i dalje je na njihovoj strani. A već smo debelo zagazili u izbornu godinu.

Mjesec preokreta dogodio se nakon niza loših vijesti za Kukuriku koaliciju predvođenu SDP-om: pao je Linićev pomoćnik Branko Šegon zbog povlaštenog kredita HBOR-a, otvorene su korupcijske afere nedodirljive SDP-ove županice Marine Lovrić Merzel, a Milanović je uoči borbe za svaku proračunsku kunu zbog deficita koji je otišao u nebo, također odletio - na skupo putovanje u Australiju. Time su izgubili ono što ih je dotad tako jasno dijelilo od HDZ-a - da su pošteni.

Nova lica na ljevici

- Možda su ti događaji bili okidač za promjenu trenda. Ali, do toga nije došlo odjednom, nego je riječ o kumulaciji: neuspjeha, promašaja, krivih procjena... - smatra politolog Anđelko Milardović. Pad ljevice, dodaje, treba pratiti kontinuirano.

- Bitno je tko vodi jednu politiku, odnosno tko je glasnogovornik, a Milanović je čovjek koji ne zna, niti može artikulirati politiku, nego ulazi u sukob s okolnim svijetom. Radi se o jednom tipu lošeg vođenja, a konsekvence su te da je kao kapetan lijevo liberalne koalicije izgubio sve izbore i može se smatrati luzerom. Preživljavalo se i funkcioniralo dok nije došlo do promjene trenda kojim je HDZ došao u prednost, a sve je posljedica toga što Vlada dotad nije pokazala pomake koji se tiču izlaska iz krize, socijalne poltike... Ono što su strukturni problemi, oni to nisu uspjeli rješiti do tog ožujka - objašnjava.

Milanović i njegova Vlada od prošlog se ožujka bore za povratak naklonosti birača. Ponovno je Milanović u politički diskurs vratio “epitete” o HDZ-u kao zločinačkoj zadruzi i hajdučiji.

No to, čini se, više ne pali kod birača. Nova godina nije vladajućima donijela dobre vijesti - siječanj su socijaldemokrati dočekali na 21,2 posto rejtinga, samo jedan posto više nego deset mjeseci ranije, a HDZ je istodobno porastao s 20,4 na 27,6 posto. Otad je HDZ dobio još dvoje izbore - europske u svibnju na kojima su osvojili šest mandata, dva više od SDP-a, a zatim je njihova kandidatkinja detronizirala Ivu Josipovića s Pantovčaka.

Milanovićevoj Vladi i najvećoj stranci Kukuriku saveza na tom putu vraćanja povjerenja u međuvremenu se stvorilo puno prepreka, odnosno novih lica na političkoj sceni koja se bore za svoj dio kolača. A baš je na ljevici posebno gusto - najprije je Mirela Holy sa svojim OraH-om opasno pomrsila račune svojoj dojučerašnjoj stranci, a onda su se posljednjih mjesec, dva pojavili neki novi igrači koji najavljuju jurišanje na Markov trg: Živi zid, Radnička fronta, Most... I počeli su polako zauzimati mjesta koja su dosad suvereno držali predvodnici dva pola političkog establishmenta - SDP i HDZ.

Rast popularnosti

Što se posljednjih godinu dana događa s hrvatskom ljevicom, jača li desnica na krilima sve većeg nezadovoljstva, potpomognuta prosvjedom šatoraša u Savskoj 66, i može li HDZ u toj atmosferi uzletjeti još i više, do pobjede? Ima li još šanse za lijevu koaliciju jer je do redovnih izbora deset mjeseci, što je u politici itekako dugo, ili je i u Hrvatskoj moguće rađanje neke naše Syrize?

SDP još uvijek nema stvarni uvid u težinu svoje situacije, odnosno onoga što ih čeka na predstojećim parlamentarnim izborima. U velikoj mjeri odgađaju razmišljanje o tome kako se postaviti za te izbore. Naravno, neki će trendovi pokazati neke manje pozitivne pomake nakon toliko godina krize, BDP bi mogao biti u plusu, ali to su tako male stope rasta da neće biti dovoljno vidljive, kaže prof. Ivan Rimac s Instituta “Ivo Pilar”. Velika Milanovićeva nepopularnost, kako procjenjuje, rezultirat će posvemašnjim lošim rezultatima.

- Nisam siguran da izmjene Izbornog zakona, kojim se uvodi preferencijalno glasovanje, i ove druge mjere koja Vlada poduzima posljednjih tjedana, od otpisa duga do rješenja za kredite u švicarcima, mogu donijeti taj ključni preokret. Rejting lijevih mogao bi još padati - upozorio je u četvrtak kad smo vodili razgovor. Samo nekoliko sati kasnije stiglo je istraživanje koje daje naslutiti da svjetlo na lijevoj strani političkog spektra i dalje gori. Vladi je, prema istraživanju Crodemoskopa, rejting u odnosu na siječanj skočio za sedam posto, a SDP-u za 1,3 posto.

Nije puno, ali Iblerov trg sigurno veseli. No, je li to dovoljno? Ne čudi stoga što su se odmah pojavile neslužbene informacije da Milanović namjerava već u lipnju na prijevremene izbore. Zaključio je vjerojatno da nema smisla čekati kraj godine ako mu brojke budu išle naruku ranije. Jer, najbolje je sam pokazao kako se u manje od tri godine od najvećeg pobjednika možeš pretvoriti u totalnog gubitnika.

SDP je, naime, upravo pod Milanovićevim vodstvom ostvario svoju najveću pobjedu - 57 mandata, da bi onda prije pet mjeseci istu tu stranku u jednom trenutku pretekao tek osnovani OraH, okupljen oko bivše Milanovićeve ministrice koja je gotovo jedina prepoznatljiva članica stranke. Izgubili su Milanović i njegovi lijevi partneri od 2011. četiri izbora zaredom. Najprije je na lokalnim izborima 2013. HDZ osvojio 16 većih gradova i županija, a SDP šest gradova i četiri županije, no posebno je teško pao poraz u Zagrebu. I onda se zaredalo: tjedan dana kasnije lijevi su osvojili mandat manje na prvim europskim izborima. Ali, najdulje će vidati rane od gubitka ovih posljednjih predsjedničkih izbora jer poraz Ive Josipovića nisu sanjali ni u najgoroj noćnoj mori. Pa kako i ne bi kad su ankete deset dana prije izbora pokazivale Josipovićevu prednost od gotovo 12 posto, da bi već prvi krug donio povratak u surovu stvarnost, a drugi krug i konačno otrežnjenje - pobjedu HDZ-ove Kolinde Grabar Kitarović. Ankete javnog mnijenja otad su na lošem glasu, pa i naši sugovornici upozoravaju da ih treba uzimati s rezervom jer, kako kaže prof. Ivan Rimac, “više sliče na podgrijavanje interesa javnosti, nego na stvarno izvještavanje o javnom mnijenju”.

Iako u HDZ-u uporno ponavljaju da oni anketama ne vjeruju, sigurno se i na Trgu žrtava fašizma u središnjici stranke iščitavaju s pozornošću. I ne samo ove posljednje koje su pokazale da lijeva koalicija još ne treba baciti koplje u trnje. Jer, u proteklih deset mjeseci sve su ankete išle naruku Tomislavu Karamarku i njegovu HDZ-u koji iz mjeseca u mjesec bilježi porast rejtinga. To je, smatraju stručnjaci, više posljedica nepopularnosti Vlade, nego zasluga HDZ-a. Ni HDZ zasad ne nudi odgovor na ključna pitanja - kojim to mjerama namjerava Hrvatsku izvesti iz krize. Ideološka i nacionalna pitanja i dalje su im prva na tapeti, pa tako čak i egidu “novi Domovinski rat” koriste kada tek načelno govore o nužnosti reformi. O tome koje bi reforme oni proveli - šute.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista