JANIS VAROUFAKIS

Može li ovaj čovjek ujediniti siromašne?

 REUTERS

Bivši Ciprasov ministar financija, ključni čovjek paneuropskog pokreta DiEM25, koji je u utorak osnovan u Berlinu, ekskluzivno za Magazin govori o ciljevima pokreta, europskoj ljevici, demokraciji, kapitalizmu...

Centralna u vašem programu je ideja demokracije i demokratizacije. Kako mislite to progurati ako se mehanizmi EU definiraju kao već dovoljno demokratski?

- 2015. bila je važna godina i posvuda smo gledali demokraciju i njezine bitke. Naše zemlje jesu demokratske, ali EU to nije. Naime, važne odluke koje određuju svakodnevni život građana ne donose se, primjerice, u Zagrebu, već u Bruxellesu. Naši građani pritom ne znaju kako se donose jer se to događa u odborima u kojima obično sjede neizabrani dužnosnici, rasprave su tajne, građani ne znaju što su njihovi predstavnici rekli u njihovo ime. Većina sudionika pritom je bez utjecaja, njihovo neslaganje nigdje se ne registrira. Dolazimo i do situacije da imamo tijela koja donose odluke koje nikome ne odgovaraju. Pojedinci možda i odgovaraju svojim parlamentima, ali oni ih zapravo ne mogu sankcionirati. U SAD-u svako tijelo odgovara Kongresu, i on ga može raspustiti, uključujući i predsjednika SAD-a. No, u EU ne postoji mogućnost da se neko tijelo raspusti. To je razlog zbog kojeg EU i nacionalne vlade gube legitimitet. Građani uviđaju da nije važno za koga glasaju.

Spominjete građane. Postoji li demos u Europi? Ako da, kako biste ga definirali, a ako ne, na koji način biste ga stvarali?

- Mislim da je to pitanje identiteta. Ako uzmete Europu kao cjelinu, tu su Finci, Hrvati, Portugalci, i reći ćete da su svi oni različiti. Ali moj prijedlog je - napravite eksperiment. Ako biste spomenute na nekoliko godina stavili u Teksas, oni bi, uvjeren sam, shvatili da su isti. Imamo identitet - europski identitet, a jedini način da kultiviramo promjenu i stvorimo osjećaj identiteta jest kroz kolektivnu akciju i sudjelovanje u zajedničkim agendama. Participacija je ta koja će nas zbližiti. Potrebno je raspravljati o zajedničkim problemima kako bismo stvorili zajednički identitet - to je esencijalno za Europu i njeno funkcioniranje.

Je li demos u vašem manifestu isti demos kao onaj što ga spominje Žižek u svojem eseju Denkverbot. U DDR-u imamo primjer parolu “Wir sind Volk”.

- Da, moglo bi se reći. Slavoj i ja imamo bliska stajališta. Nismo isti, imamo nesuglasica. Ja veliko težište stavljam na identitet. Uzmite za jednostavan primjer Švicarsku. Otiđite u Lugano, i svi zvuče talijanski, otiđite u Zürich, i svi zvuče k”o Nijemci, u Ženevi francuski, a opet imaju vrlo izražen švicarski identitet. Što ga je stvorilo? Nije jezik, nije čak ni kultura, nego je to činjenica da su tako dugo zajedno sudionici u jednoj demokraciji. Moramo proširiti švicarski model na Europu.

Kako napraviti skok od pojedinca do člana europskog demosa bez posredničkih elemenata poput “nacija”, “klasa”, “socijalkonzervativac”. Je li “europski” dovoljno?

- Ne, nije dovoljno. Što znači europski? Europski identitet treba stvoriti. Ali za to je dovoljna zajednička akcija i kolektivna rasprava te odlučivanje na dubinskoj razini.

Polazeći od toga da financijska moć prelazi granice, a opozicijski pokret mora biti jedan na supranacionalnoj razini, i uzimajući da je financijska snaga kapitalizam, je li vaš manifest antikapitalistički ili je protiv nedovoljne, odnosno manjkave, demokracije u EU?

- Divno pitanje, ide u srž stvari. Ja sam, naravno, ljevičar i kritičan sam prema kapitalizmu. Vjerujem da je kapitalizam prirodno suprotstavljen demokraciji. Ali to nije pozicija demosa. Važno je zbog sadašnjeg trenutka u povijesti EU da se grade mostovi među nama koji se ne slažemo, ljevice i desnice. Proteklih smo godina mnogo raspravljali o tome je demokracija moguća s kapitalizmom. Liberalni demokrati s desnog centra smatrali su da je kapitalizam nužan za demokraciju, a ljevičari da kraj kapitalizma znači demokraciju.

Ali te su rasprave sada luksuz. U EU sada nema demokracije. I zbog toga je važno da se suprotstavljene strane udruže i da omoguće da ljudi mogu pozvati na odgovornost vladajuće u EU. Dakle, moj manifest nije antikapitalistički, on je prodemokratski.

Neki od vaših prijedloga sukladni su s onima Davida Camerona, primjerice, vezano za supsidijarnost i lokalnost. Koliko vam je ugodno biti na istoj strani s ljudima koji ne vide smisao EU dalje od zone slobodne trgovine?

- Nisam nikada koristio te pojmove. Pogrešno je misliti da ćete, ako europeizirate rješavanje problema banaka i investicija, i centralizirate upravljanje problemima vezanim uz ta pitanja, imati manje slobode na nižim razinama. Ja vjerujem da ako europske institucije riješe te probleme, onda će niže razine - državne, regionalne, lokalne - imati više slobode.

A vezano za euroskeptike, Cameron to ustvari nije. On igra igru. Nedavno sam napisao tekst za Guardian u kojem kažem kako Britanija treba treću opciju - to nije Brexit, niti prihvaćanje ovakve Europe. Smatram da Britanija treba ostati u EU i boriti se s nama da demokratiziramo EU.

Vaš program, čini mi se, rješava pitanja i probleme iz protekle tri godine, ne gleda u budućnost.

- Naš program je usmjeren upravo na budućnost. Naša agenda se svodi primarno na dvije stvari: Nakon rasvjetljavanja procesa, rasprave i donošenja odluka, želimo stabilizirati Europu i krize vezane uz javni dug, banke, lošu investicijsku politiku, rastuće siromaštvo, inače će EU propasti. Nakon toga želimo da predstavničko tijelo raspravi o tome kakav EU želimo, kakvu federaciju želimo, kakve federalne institucije. Cilj je osposobiti veliku federaciju s načinom odlučivanja gdje će, kada se usuglasi neko stajalište, i parlamenti moći reći “da, to je naše federalno stajalište”, kao što se radi u Americi.

Koji su mehanizmi preuzimanja odgovornosti u EU osim streaminga, stavljanja ključnih dokumenata na web i transparentnosti? Kako biste promijenili strukturu vladavine u EU?

- Prvo trebamo smanjiti moć postojećih institucija. Europski mehanizam stabilnosti, ECB, Komisija itd. trenutačno imaju visoku razinu slobode i zato birokrati donose odluke koje ne bi smjeli donositi. Dobri birokrati ih ne žele donositi, ali su prisiljeni. Primjerice, Mario Draghi. Treba nam pravi federalni parlament, a ne ovaj koji nema zakonodavnu moć. No, o tome se ne raspravlja, a trebali smo odavno.

Zašto vjerujete u zakone o ljudskim pravima. Imamo primjer u Jugoslaviji prije 20-ak godina, a danas imamo dezintegraciju EU i žice posvuda. Nije li prekasno za razgovor o demokratizaciji Europe u trenutku dezintegracije?

- Nadam se da nije. Ako ne učinimo nešto, ljudska prava će se kršiti više nego sada, i naša će nas djeca pitati zašto to nismo zaustavili.

Ali što ako demos bira ksenofobni način reagiranja, kao u Poljskoj i Mađarskoj. Zašto smatrate da je demos biće vrline?

- Optimist sam kad je u pitanju ljudska priroda. Ali demokracija nije samo želja većine - većine su nekada činile grozne stvari - bacale ljude lavovima, linčovale, itd. Demokracija je stvar kombinacije većine i poštivanja ljudskih prava pojedinaca, bez obzira na to što većina misli. Ako date ljudima nadu da mogu biti dio humanističkog EU, uvjeren sam da će oni to htjeti. Ali Poljska, Mađarska i ostali, danas smatraju da se EU raspada i zbog toga se zatvaramo u naše male pećine.

Zašto svom pokretu niste dali ime Narodna fronta, kao u 30-tima?

- Jer te u 30-tima nisu dobro prošle.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 08:41