Na tulumu s kineskim bogatašem u Hvaru: Nitko ne zna tko je, ali plaća šampanjac i polijeva nas njime

HVAR - Oprostite! - obratio mi se nepoznati Kinez na šanku hvarskog beach bara Hula Hula.

- Naručio bih piće... - rekao je.

- A to si ti, Jimmy Lee? - dobacila sam mu, ne znajući zapravo tko je.

- Kako znaš moje ime? Jesam, ja sam Jimmy Lee - rekao je.

Tako je počeo moj tulum s Jimmyjem Leejem, rastrošnim, tajanstvenim Kinezom o kojem već danima Hvarom bruje glasine.

“Jimmy Lee sinoć je počastio sve u lokalu. Račun je bio pet-šest tisuća kuna. On je popio dvije pive”, “Jimmy će doći malo kasnije, ali ostavio sam mu stol...”, “Jimmy je došao s flotom brodova, tu je na rivi...”, “Vidio sam ga u gradu sa zaštitarima i dvije ljepotice...”, “Vidio sam ga u wine baru”... Bruje kuloari po Hvaru o tajanstvenom Kinezu koji se predstavlja kao Jimmy Lee...

Miljenik ugostitelja

Otkako sam prije pet dana stigla u Hvar, slušam priče o njemu - uplovio je s flotom brodova, na njima je okupio manekenke, stalno tulumari i troši, čim uđe u lokal, potroši prosječnu hrvatsku plaću, a nitko o njemu ne zna ništa...

Priča se da mu je tata bankar, najbogatiji Kinez, da živi u Americi... Jimmy Lee je u samo nekoliko dana na Hvaru postao svojevrsna urbana legenda, pa i njegovo ime zvuči kao izmišljeno - nije Bruce Lee nego je Jimmy Lee!

Hvarani su njime fascinirani, posebno ugostitelji, svi govore o njemu i njegovim tulumima. Ali nepovjerljiva sam jer svako ljeto Hvarom kruže slične priče, posebno otkako su ga prije nekoliko godina počeli opsjedati novinari i fotoreporteri. Svake godine proširi se priča o nekom bogatom i slavnom koji je upravo uplovio. Tako je jedno ljeto uplovio Tom Cruise, sljedeće Madonna... Ni priče o Jimmyju Leeju nisu zvučale uvjerljivije.

Sve do srijede navečer. Oko 18 sati, poslije plaže, otišla sam do beach bara. Naručila koktel i promatrala turiste kako se zabavljaju. DJ je puštao komercijalni house, a gosti su naručivali koktele, boce viskija, hranu... Stajala sam za šankom kad se pokraj mene pojavio nepoznati Kinez, nešto niži od mene. Nakon kratkog upoznavanja s početka, konobar ga je već dozivao.

- Jimmy, što piješ?

Odmah ga je prepoznao, svi su ga znali.

- Kako znaš da se zovem Jimmy? - pitao me opet.

- Pa bio je jučer u novinama članak o tebi - rekla sam.

- U novinama? Kojim? Članak? Kada? - bio je pun pitanja.

Onda je počeo naručivati - prvo rakiju od višnje, pa koktele...

Uvijek ću se vraćati

Objasnila sam mu da je priča o floti brodova kojima je uplovio objavljena u Jutarnjem listu, a da je on postao najčitanija vijest tog dana.

- A odakle si ti? - nastavio je s pitanjima.

- Iz Zagreba - odgovorila sam.

- Super. Sviđa mi se Hrvatska, a posebno Hvar, zato se uvijek tu vraćam - objasnio je.

- A kako se zoveš? - pitao je dalje na dobrom engleskom.

Jimmy Lee izgledao je kao svaki drugi turist. U žutim kupaćim gaćicama, bez majice te sunčanim naočalama s bijelim okvirima. Novac nije nosio sa sobom, konobar je njegove račune spremao sa strane.

Tražila sam ga intervju kako bih na miru otkrila nešto više o njemu. No, iako je bio otvoren za zabavu i neobavezni razgovor te častio i zabavljao se s mojim društvom, molbu za intervjuom je ipak odbio.

- A ne! Tu smo zbog zabave. Nemoj intervju...

Silikonska pratnja

I onda su nam se priključile Jelena i Tina iz Beograda. Jedna plava, a druga smeđa sa silikonima u grudima. Obje u kupaćim kostimima, mršave, zgodne... Plesale su, pile iz boce koju im je Jimmy nalijevao... Predstavio mi ih je. S jednom se malo ljubio, s drugom je plesao... Nisu puno pričali.

- E, ne znam o čemu da pričamo?! Ništa ga ne razumijem - požalila se tamnokosa ljepotica.

I ostali u lokalu željeli su biti u njegovu društvu. Jimmy je sve častio, plesao, skakutao... A onda je kupio 20-ak boca šampanjca, svaka po 280 kuna, i podijelio ih svima u društvu.

Prvu je protresao i otvorio on, a onda su se i drugi počeli zalijevati šampanjcima. Zaštitari nisu reagirali, prijateljice iz Beograda plesale su mokre, a pijani turisti počeli su padati po podu...

S ograde, izvan bara, Jimmyja je pozdravljao Miro Blažević, sin trenera Ćire Blaževića...

- Njegov otac je sada trener u Šangaju - kažem Jimmyju.

- Da, da... Znam - Ćiro! - rekao je Jimmy i otplesao dalje.