NAJMLAĐI MINISTAR FINANCIJA 'Zadatak mi je naučiti Srbe da se oslanjaju da sebe, a ne državu'

On je čovjek kojem prvi potpredsjednik vlade Srbije Aleksandar Vučić trenutno najviše vjeruje. Ili ga barem najviše hvali. Nadu da Srbija krene naprijed srpska je vlada položila u najmlađeg ministra financija u povijesti zemlje, Lazara Krstića, koji je kormilo javnih financija preuzeo kao nestranačka ličnost. Na toj je poziciji samo šest tjedana. A kada ga slušate, rekli biste da je na funkciji barem šest godina. Istina, njegov kabinet izgleda kao da još nije ni počeo raditi. Priča brzo, ne ostavlja mnogo mjesta upadanju sugovornika, ponekad skače s teme na temu. Povremeno se i unervozi, kao da su mu intervjui već dosadili. Posao, međutim, nije. Za Jutarnji list kaže da se ne kaje što je sa 28 godina uletio u ludilo javnih financija Srbije , iako, priznaje, nije mogao ni naslutiti što ga čeka.

- Znao sam da je stanje teško. Ali moj je utisak da se sve ovo desilo dva tjedna kasnije, Srbija bi bila u ogromnom problemu - rekao je Krstić.

Svejedno - on je optimist. Čvrsto je uvjeren da su mjere koje je predstavio prošle nedjelje u Beogradu, kojima vlada pokušava uštedjeti 1,5 milijardi eura u nekoliko sljedećih godina, slamka spasa. U protivnom, Srbija bi bankrotirala.

- Zatvorila bi nam se vanjska tržišta kapitala i kad ne bismo reagirali, morali bismo reći da idemo u provaliju - kategoričan je srpski ministar financija.

Zbog toga, dodao je, ne postoji opcija da mjere ne uspiju.

Povratak na stari put

1Koliko je teško i neophodno bilo donijeti odluku o smanjenju plaća većih od 60.000 dinara, što je 525 eura, u zemlji u kojoj rijetko koja obitelj ima dvije plaće?

- Bilo je teško donijeti svaku pojedinačnu odluku. Bilo je teško uopće sagledavati situaciju u Srbiji, za što nam je trebalo mnogo više vremena nego što smo inicijalno očekivali. Srbiji je neophodna fiskalna konsolidacija. Pokušali smo sagledati koliko nam je ukupno potrebno da bismo se vratili na stari put i uspjeli podiću srpsku ekonomiju na noge. Kad smo to učinili, znali smo s kolikim prostorom možemo računati, odnosno kolikim nedostatkom koji moramo nadomjestiti na bilo koji način. Trudili smo se da to u kombinaciji bude najpravičnije moguće, da mjere budu za sve oblasti koje su strukturni problemi u trenutnoj ekonomiji. Za promjenu, mislili smo da je dobro da u javnost izađemo s nečim što ne zvuči politički prihvatljivo, već je realno stanje stvari. Naravno da ne mislim da je plaća od 525 eura velika, čak ne mislim ni da je dovoljna, ali to jednostavno jest jedna i po prosječna plaća u Srbiji. Trudili smo se ovim mjerama ići prema onome što jesu problemi, ukupna količina mase plaća, a da zaštitimo najugroženije, one kojima je sad najteže.

Ambiciozni ciljevi

1Iz Fiskalnog savjeta već su vam poručili da je trebalo zahvatiti i dublje, tj. smanjiti i manje plaće od toga. Mislite da ćete tom mjerom ipak uspjeti ostvariti ono što ste zamislili, uštedu od 100 do 150 milijuna eura?

- Radimo trogodišnji ili četverogodišnji plan. Cilj nije samo deficit u 2014., već stabilizacija i promjena putanje javnog duga Srbije u 2016. ili 2017. godini. Premda time dobivamo premiju iz kuta gledanja stranih investitora i uopće kredibilnosti zemlje, moramo voditi računa kakve će to efekte imati na ekonomiju. Pritom mjere moraju biti i socijalno odgovorne. S tim u vezi, trogodišnjim programom postavili smo si vrlo ambiciozne ciljeve i za 2014. Šest oblasti o kojima govorimo zapravo prvi put gađaju probleme u srpskim financijama i privredi na nedemagoški način.

1Mogu se čuti kritike da su samo dvije od šest mjera koje ste predstavili zapravo mjere, a ostale četiri “želje”. Kako ćete konkretno i kada postići uštede u javnom sektoru, smanjenje subvencija, poboljšanje poslovnog ambijenta?

- Najteži dio bit će ukidanje subvencija zato što je to mijenjanje načina na koji funkcionira ne samo srpska ekonomija nego svijest građana Srbije. To je repozicioniranje s oslanjanja na državu na oslanjanje na samog sebe. Profit će zamijeniti različite veze, kontakte, političke ustupke kao dosadašnje kriterije gdje ide državni novac. To je vrlo konkretna mjera, iako na sam deficit nema efekt koliki ima, recimo, povećanje PDV-a. Dosadašnju praksu davanja subvencija ispod crte ćemo zaustaviti jer nam je zbog toga toliko brzo rastao javni dug. I to ne samo zbog zaduživanja, nego zato što smo davali garancije poduzećima za koja smo sumnjali da te kredite neće vraćati. To je vrlo teška mjera koja slijedi već 2014.

1Hoćete reći da u budžetu za 2014. neće postojati stavka subvencioniranja gubitaša?

- Tako je. Ukinut ćemo i članak 37 Zakona o budžetu Srbije koji omogućava davanje garancija bez potvrde Skupštine i davanje garancija gubitašima. Naravno, to sve nećemo sasjeći istog časa i neodgovorno, ali tijekom 2014. s tom se praksom mora prestati.

Jeftiniji krediti

Znači li to da, na primjer, Željeznice Srbije neće više biti na vrhu liste korisnika državne pomoći u budžetu?

- Neke industrije i neke grane subvencioniraju se svuda. Željeznica je jedna od njih. Mi želimo da se subvencije koje idu Željeznicma Srbije ne troše na plaće, barem ne u istom opsegu, već da se taj novac koristi za nešto drugo. Tu je i poljoprivreda koja se subvencionira u cijeloj Europskoj uniji. U sklopu mjera, smanjenje troškova za robe i usluge jest mala stvar, ali ipak može voditi uštedama. Suštinski su značajni i jeftiniji krediti. Kada bismo taj novac uspjeli plasirati u privredu na pravi način, to bi imalo ogromno stimulativno djelovanje. Valja spomenuti i promjene zakona koji kasne desetljećima. Veća fleksibilnost na tržištu rada bila bi ogromna promjena. U Washingtonu sam imao sastanke s predstavnicima banaka koji su zbog nefleksibilnog Zakona o radu, umjesto Srbije, za dolazak izabrale jednu drugu zemlju u regiji.

Hoćete li nastaviti s praksom financiranja novootovorenih radnih mjesta, što je često kritizirana mjera?

- To je pitanje u nadležnosti Ministarstva privrede, ali je moj stav da svaku kompaniju koja može biti nositelj razvoja i stvaranja industrijskih klastera treba sagledati individualno i vidjeti koliko ona stoji državu i koliko država od nje dobiva. Ne mislim da je loše da kao država stimuliramo prave projekte, na pravi način i transparentno. Ali nećemo paušalno davanje novca za radna mjesta koja nikad nisu otvorena. Sada, kada nam je potreban zamašnjak privrednog rasta, ne treba obustaviti svaku vrstu pomoći za radna mjesta.

Inicijalni razgovori

Nedavno ste se vratili iz Washingtona sa sastanka s MMF-om. Kakvi su dojmovi i jesu li vam obećali jeftinije kredite?

- Imali smo pozitivne sastanke na visokom nivou kakvih nije bilo deset godina. Sa Svjetskom bankom, MMF-om, čelnicima State Departmenta razgovarali smo o tome šta planiramo učiniti, koji je naš cilj i kako do njega te, neizostavno, o političkoj podršci i volji koja iza toga stoji. Plan mjera prihvaćen je jako dobro. Sada ostaje krenuti u provođenje i pokazati volju da se u tome ustraje. Trebat ćemo vratiti svoj kredibilitet koji smo, nažalost, kod međunarodnih institucija u posljednjih nekoliko godina izgubili. Razumijem kako to izgleda izvana. Ide li se prema aranžmanu, mora biti jasno da nam od MMF-a u ovom trenutku ne treba financijska podrška jer imamo visok nivo deviznih rezervi. Tražimo pravi modus da nadomjesti nedostatak kredibiliteta prema investitorima, aranžmanom ili bez njega. Sada smo u inicijalnim razgovorima, ne pregovorima, ali vjerujem da će ići u tom smjeru.

(...)

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista