Najveća vinska prevara u povijesti: Pojavio se niotkuda, strašno bogat i iskusan. Znao je sve o vinima

Čovjek bi pomislio da je najluđa vinska priča već ispričana, u Ubojstvima u Midsommeru , u epizodi u kojoj je odvjetnika Nicka Turnera žena ubila gađajući ga arhivskim bordoima iz njegova podruma. Ali New York i Los Angeles već tri mjeseca potresa skandal koji nadilazi i maštu TV scenarista. Jedan je čovjek uhićen, jedan je vinar dobio pravdu, a jedno će moćno tržište možda promijeniti kontinent. Iako policijska istraga traje već tri godine, priča se tek počela raspletati u svojim pravim razmjerima. Počinjena je najveća vinska prevara u povijesti.

Teško dostupna i ultraskupa, velika vina iz povijesnih berbi predmeti su goruće želje. Ona su i investicija, sigurna kao Picasso. Na aukcijama se okreću stotine milijuna dolara. New York je epicentar tog zatvorenog svijeta. Malo je, vrlo malo ljudi koji se mogu natjecati za najvrednija vina. I milijarder mora biti pomaknut da iskešira 42.000 dolara za bocu šampanjca. Čak i u takvom društvu malo je tko mogao pratiti Indonežanina Rudyja Kurniawana. Pojavio se niotkud. Kupovao je ogromne količine. Njegova strast bila su vina Burgundije. Zvali su ga “Dr. Conti”, zbog ljubavi prema vinima najprestižnijeg burgundskog proizvođača Domaine de la Romanée-Conti.

Eksplozivan spoj

Pričalo se da je na vina trošio i milijun dolara mjesečno. Timesu je ispričao da je vino prvi put okusio kao 28-godišnjak, kad mu je 2000. na stol u restoranu u San Franciscu stigla boca crnog vina iz Napa Valleya Opus One iz 1995. Isprva je bio opčinjen kalifornijskim vinima, ali ubrzo je otkrio rijetka francuska vina i za njega više nije bilo povratka. Bogati poznanici uveli su ga u tri ekskluzivne losanđeleske skupine ljubitelja vina: BurgWhores, Deaf, Dumb and Blind i Royal Order of the Purple Palate. Iza ludih imena krilo se šaroliko društvo fanatika, od velikih igrača s Wall Streeta do holivudskih producenata. Da bi čovjek pio s takvima, bogatstvo nije dovoljno, treba imati impresivan vinski podrum i specifične socijalne vještine. Mladi Kurniawan bio je savršen kandidat. Sa svojim blagim azijskim crtama lica, crnom kosom zalizanom gelom i štreberskim naočalama, bespoke Hermes odijelima, Ferrarijem, Bentleyem i kompulzivno velikodušan, izgledao je dovoljno bogat, zelen i nadobudan da nitko ništa ne posumnja.

Mami Mélissi je za 60. rođendan unajmio najluksuzniji restoran u Santa Monici i cijelu noć posluživao vina iz svoga podruma. Jackie Chan u jednom je trenutku stajao na stolcu s jeroboamom, peterolitrenom bocom Château Petrusa, i iz petnih žila vikao: “Rudy, najbolji si!” Mnogi su se slagali s njim.

Za Rudyja Kurniawana sve je počelo 2004. kada je na jednoj vinskoj večeri u Los Angelesu upoznao Johna Kapona, direktora aukcijske kuće Acker Merall&Condit. Za tog se energičnog 36-godišnjaka nije znalo može li više raditi ili piti. Bili su eksplozivan spoj. Njihovo četverodnevno opijanje u njujorškom restoranu Cru u listopadu 2004. ostalo je amblem nove, grublje i nametljivije vinske kulture koja je nastajala. Kurniawan je na kraju tog maratona ispeglao crni American Express na 250.000 dolara. Na stolu su postrojili legendarni niz: Mouton Rothschild iz 1945., Jaboulet Hermitage La Chapelle iz 1961., La Tâche iz 1971., Romanée-Conti iz 1964. i Guigal Côte-Rôtie La Mouline. Samo nabrajanje tih etiketa i berbi dovoljno je da u ljubiteljima vina izazove lagani epileptični napadaj.

Milijunske aukcije

Kurniawan je te večeri napravio nešto vrlo neobično. Zamolio je konobare Crua da mu kući pošalju prazne boce. Idući put zamolio je isto. Od 2004. do 2006. Cru mu je slao kutiju za kutijom praznih boca. U tri godine Kurniawan je postao najjači kolekcionar u Americi, pričalo se da kupuje čitave privatne kolekcije, da ima “fotografsko osjetilno pamćenje” i da proučava svaki detalj o vinu, čak i kako su se etikete mijenjale kroz godine. Toliko je kupovao da je 2006. sam podigao čitavo tržište za nekoliko postotaka. A onda je počeo prodavati, opsesivno kao što je kupovao. Kapon mu je organizirao dvije aukcije, dramatično nazvane “THE Cellar”.

Na prvoj je prodao 1700 boca za rekordnih 10,6 milijuna dolara. Već na idućoj rekord je srušen sa 24,7 milijuna dolara. Na aukcijama su se u zapanjujućim količinama pojavila vina koja se gotovo nikad ne viđaju. Kaponova aukcijska kuća postala je najjača na svijetu. Kurniawan je bio enigma. Jedan od rijetkih ljudi iz vinskog svijeta koji ga je zaista poznavao bio je Paul Wasserman, kolekcionar koji ga je na samom početku uveo u čari i složenost burgundskih vina.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg