'NAŠI VOLONTERI SU POSLJEDNJA LINIJA OBRANE DOSTOJANSTVA ČOVJEKA' Šef hrvatskog Crvenog križa za Jutarnji o radu te organizacije u krizama

U prolazu je, prije nekoliko dana, dok je život još bio i normalno histeričan i u Italiji, zastao pored kolegice i rekao joj da sutra ujutro, kao prvu stvar, treba organizirati PSP, službu psihosocijalne podrške da sve funkcionira. Bilo je blizu 17 sati, vrijeme kada se napušta posao i odlazi u privatni život. - Jako je važno pomoći ljudima na psihosocijalnoj razini. Još uvijek ljudi putuju i pojavit će se na granici. I tada mogu, ili biti iskreni i reći da se vraćaju iz zemlje u kojoj je velika raširenost koronavirusom, ili se riješiti bilo kakve procedure i zatajiti. Ako zataje, a ispostavi se da su zaraženi koronavirusom, ne ugrožavaju samo sebe nego i svoju okolinu.

Ako kažu gdje su točno bili i moraju otići u samoizolaciju, tada je jako važno da znaju što će se dogoditi. Tu ne smije biti tabua, neće biti prokazivani u svojim sredinama, neće biti stigmatizirani i ništa im se loše neće dogoditi - kaže Robert Markt, izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa. Psihosocijalna podrška je nešto u čemu je Hrvatski Crveni križ cijenjen, njihovi ljudi odlaze po svijetu kako bi pomagali iskustvom kolegama u zemljama gdje izbije kriza. Markt to spomene govoreći o kolegici koja se vratila iz Albanije.

Temeljna snaga

- Naši su pomogli u formiranju karantena pribavivši opremu za noćenje kao što su plahte, jastučnice, deke i druge stvari. Kao i uvijek do sada, zaduženi smo za dio prehrane i dostavu te hrane do karantene. Naši ljudi nisu medicinsko osoblje, i oni ne bi smjeli ulaziti u karantene, to je zadatak struke - opisuje što djelatnici Crvenog križa rade sada, u krizi s koronavirusom. - Mi nismo žurna služba, žurne službe su vatrogasci i HGSS, iako smo temeljna snaga civilne zaštite. Na nama je logistika, mi smo pomoćna snaga u svim situacijama - govori o tome gdje se nalazi Crveni križ, ta humanitarna organizacija, u kriznim situacijama. Ono bitno za Crveni križu što Markt nesebično ističe su volonteri. - Zahvaljujući volonterima, dajemo neku novu snagu, dimenziju u svakoj krizi - govori i raščlanjuje dio organizacije.

- Hrvatski Crveni križ ima svoje članstvo, ima volontere, ima i članove interventnog tima. Njih ima oko 1500 u Hrvatskoj, a oni su posebno educirani za djelovanje u kriznim stanjima. Hrvatski Crveni križ, u skladu sa svojim ovlastima, dat će punu logističku podršku službama koje su stručno osposobljenje za djelovanje u epidemijama - kaže Markt nakon što je fotografu demonstrirao na lutki kako dati umjetno disanje. Crveni križ educira ljude, od najmlađih pa sve uzraste, o tome kako pomoći ljudima, kako ih spasiti prilikom nesreća. Spomene i grozan podatak da je samo desetak posto stanovništva u stanju pravilno pružiti prvu pomoć. Ostali nisu nikada naučili ili su zaboravili. - U ovom trenutku u svakoj županiji imamo barem nekoliko timova koji mogu pomoći u interventnim službama - pohvalio se vraćajući razgovor na temu koronavirusa.

Slušati i pomagati

Smatra da je psihosocijalna podrška, ono što je rekao kolegici da treba aktivirati u ovoj krizi, izuzetno bitna. - Ljudi koji su u karanteni uskraćeni su za normalan život, ti ljudi su u različitim stanjima, imaju potrebu razgovarati s nekim jer ih ovakva situacija zadesi. Nitko se ne može pripremiti na to - govori o onome čemu će posvetiti pozornost. Pokazalo se to u mnogim dosadašnjim krizama, od velikih poplava, do klizišta i drugih nepogoda. Ali i trgovanju ljudima. Volonteri Crvenog križa su tu da bi saslušali, pomogli tim ljudima.

- Postoji program Zaželi, financiran sredstvima EU, kojem je bio cilj zapošljavanje žena starijih od pedeset godina koje nisu na tržištu rada, ne mogu tamo naći svoje mjesto. One su kroz obuku da postanu gerontodomaćice poslane starijim ljudima, ali, ustvari su pružale psihosocijalnu podršku. Ti su stariji ljudi inače bili funkcionalni i puno im je bitnije bilo da netko dođe, obiđe ih i popriča s njima, nego bilo što drugo. To je ta psihosocijalna podrška - govori o tome gdje se pojavljuju djelatnici Crvenog križa. Migracijska kriza, a 2015. godine je Hrvatska bila zahvaćena i migracijskom krizom, kada su migranti na putu prema državama na sjeveru Europe prolazili kroz Hrvatsku, osjetila se i u Hrvatskoj.

Puno emocija

Neki od tih migranata su ostali, neki su u kasnijim pokušajima zaustavljeni u Hrvatskoj. - Ljudima koji sada čekaju na odobrenje statusa, ovdje u prihvatilištu, treba psihološka pomoć jer su u raznim psihičkim stanjima. To su razočarani ljudi koji su krenuli s nadom da će doći do Njemačke, Švedske i drugih zemalja, i nisu računali da će biti nemoguće samo tako proći dugački put bez dokumenata i ostvariti pravo na pomoć od društva u kojem žele živjeti - kaže Markt. - U jeku krize 2015. kroz Hrvatsku je prošlo 660 tisuća ljudi kroz pola godine. To je 660 tisuća sudbina. Svega je bilo ovdje, od djece koja su bila bez pratnje, u društvu s nekim od rodbine ili tek poznanika, pa do starih ljudi koji su kretali na put uopće ne razumijevajući u što su se sve upustili.

I onda im se, svakim korakom i svakom zemljom kroz koju su prolazili rušio njihov svijet - opisuje i dodaje kako nije lako svakodnevno se suočavati s nesretnim ljudima. - Istodobno su i naši ljudi trebali psihosocijalnu pomoć zbog burn outa. Pregorijevali su dajući sve od sebe, pucali su. Voluntarizam znači davati strahovito puno emocija. Ljudi koji se nalaze u tome, realno, teško se distanciraju pa nose to sa sobom, sve te susrete s patnjom - govori Markt ono što se sasvim sigurno ne ponudi ljudima koji dođu u Crveni križ kako bi se organizirano posvetili humanitarnom radu.

- Vidio sam mnogo humanitaraca koji su se znali fokusirati na neke ljude i nastojali im pomoći u tim trenucima, pokušavajući im pomoći da pokrpaju život - opisuje situacije koje nitko ne želi, čak ni osobe koje se vežu za one kojima se bave. Bliskost boli i ranjava empatične. Kada je u pitanju netko blizak, onda se takve stvari donekle podrazumijevaju, no kada je nešto što bi trebao biti posao ili aktivnost, tada je riječ o teretu, sputavajućoj bliskosti. - Naš posao je pružiti optimalnu zaštitu njihova zdravlja i dostojanstva. To ne znači riješiti sve probleme tih ljudi. Kada shvatite da to ne možete, da im ne možete riješiti probleme i to vas muči, onda dolazite do bolne introspekcije, ljudi si postavljaju pitanja jesu li učinili dovoljno, jesu li mogli učiniti više... - opisuje kako izgleda kada humanitarci pređu crtu, postanu suviše vezani za ljude kojima pomažu.

Markt je završio na naslovnici Jutarnjeg tijekom poplava. Na računu Crvenog križa bilo mnogo novca koji je trebalo podijeliti za potrebe poplavljenih ljudi, i mnogi su smatrali kako se ta podjela ne radi na pravi način. - Netko je rekao da to nije dovoljno brzo, a mi nismo imali preduvjete jer nije postojao popis ugroženih osoba, onih koji su stradali. Baš zbog tog novca trebalo je to napraviti kako spada - govori. Ne djeluje kao da se opravdava, tek kao da sada ima priliku mirno reći o čemu je bila riječ. Naravno, pogodilo ga je.

Nije uvijek dobro biti na naslovnici. - Bilo je teško to izdržati, a nakon toga sam napisao: svatko tko nije spreman na najveća poniženja, ne treba se baviti humanitarnim pozivom - opisuje kako se pred svojim suradnicima postavio o tom problemu. I onda prijeđe na opise dramatičnih situacija koje govore kako se problemi uvijek bolje rješavaju akcijom, a ne odgađanjem. - Imali smo sastanak u Porinu, mislim da je bio 16. rujna 2015. Spremali smo se dočekivati migrante, na sastanku je bila pomoćnica ministra i ekipa Crvenog križa.

Već tada smo oformili grupe, sva društva koja su bila uz granicu sa Srbijom bila su uključena. Na sastanku sam pitao koliko ljudi očekujemo. Odgovor je bio “između 500 i 600 ljudi”. Tu noć došlo je 13 tisuća ljudi. Kada nakon toga netko pita kako smo djelovali u toj krizi, odgovorim protupitanjem: Jeste li ikada organizirali doručak za 13 tisuća ljudi? Uspjeli smo. Sjećam se, kolega Denis je zvao iz Osijeka i rekao: “Imam šest tisuća konzervi za doručak, što da radim?” Rekao sam mu: “Nemoj ni slučajno krenuti s doručkom jer ćeš odmah dobiti 7 tisuća kamena u glavu”. Nedostajalo mu je 7 tisuća konzervi za sve migrante. Angažirali smo sve potrebno, i mogao je organizirati taj doručak - govori kako jedan doručak može ispasti drama i humanitarna kriza.

Trajna vrijednost društva

Privatno, kao i svi, ili većina, u Crvenom križu ima nešto što se može nazvati i profesionalnom deformacijom. I sam, izvan posla, pomaže ljudima kojima treba. Kaže da je teško biti profesionalan humanitarac, ali o tome govori u boljem smislu te riječi. - Ponekad moraš biti i “neprofesionalan”, napraviti nešto izvan svih okvira posla i zadaća koji se očekuju od tebe.

Ali, to vrijedi za sve, svi smo takvi - govori kada opisuje neke od posljedica rada u Crvenom križu. Neprofesionalan u ovom slučaju nije loše, ali je prvi korak do onoga o čemu je ranije govorio, o angažiranosti i vezanosti za ljude o kojima se brine. To je problem svih profesija koje se bave ljudima, od liječnika do vatrogasaca, a kako ne i onih koji se bave humanitarnim radom. To je jednostavno nešto što se pojavi u čovjeku i što se ne zaustavlja, sam osjeti potrebu učiniti nešto više.

Kada govori o koronavirusu, spomene kako Crveni križ broji 131 društvo i tisuće volontera. Brine na ljudskoj razini, jer u svemu postoji nešto na što ne može računati. - Najveća slabost, ali i snaga sustava je voluntarizam. Mi nismo vojska, nitko ovdje ne može nikome narediti da ode na neko mjesto i nešto učini. Tako je i s koronavirusom. Znam da imam vrhunske profesionalce, educirane ljude, iznimno motivirane i empatične volontere koji će sigurno krenuti i pružiti ruku - kaže, ostavljajući prostor da neki od volontera odustanu, shvate da iz nekog razloga ne smiju biti uključeni. -

Važno je da se ne miješaju uloge, epidemiolozi na prvome mjestu, na drugom mjestu zdravstveni sustav, a na trećem su oni koji trebaju pomoći prvima i drugima da što lakše i učinkovitije odrade svoju zadaću. Hrvatski Crveni križ je trajna vrijednost hrvatskog društva i mora biti posljednja linija obrane dostojanstva hrvatskog čovjeka.