NAŠI ZASTUPNICI U EU Slatki život u Bruxellesu? To je mit!

Život iz snova: plaća osam tisuća eura, luksuzni hoteli, vrhunski restorani, umjesto vas rade asistenti, svaki dan boravka u Bruxellesu ili Strasbourgu još i dnevnica od 304 eura… Tako glasi tipična predrasuda o životu 751 zastupnika u Europskom parlamentu, među kojima je i 11 iz Hrvatske. Ta predrasuda, međutim, daleko je od istine. Život europarlamentaraca mnogo više odgovara refrenu: Kuća pos’o, pos’o kuća, pjesme hita na YouTubeu. Iako se ni jedan od hrvatskih EU zastupnika, s kojima smo razgovarali u ogromnoj zgradi parlamenta u Bruxellesu, političkom i jezičkom Babilonu Europe, nije požalio na uvjete rada i sve što uz to ide, njihov život nije lagan. Na poslu su već poslije osam ujutro i ondje, u arhitektonskom labirintu bezbrojnih hodnika, dvorana i liftova ostaju do večernjih sati. Ponekad i do 10 uvečer, a u Strasbourgu gdje se održavaju plenarne sjednice parlamenta nerijetko i do ponoći. I tako četiri dana tjedno, od ponedjeljka do četvrtka: kuća p’oso, pos’o kuća. Ovo kuća, dakako, valja shvatiti kao hotelska soba ili unajmljeni stančić.

Prazna polja

Kalendar s rasporedom sjednica odborâ i zasjedanja parlamenta, ispunjen crvenim, plavim, ružićastim i sivim kvadratićima, ostavlja mjesečno tek nekoliko praznih polja, danâ kada nemaju zastupničkih obveza. Parlamentarci taj kalendar obično nose na poleđini plastičnog etuija svojih plavih identifikacijskih iskaznica da bi se lakše snalazili je li im tog dana radno mjesto Strasbourg ili Bruxelles, rade li u odborima, ili su na plenarnim sjednicama. Onih malo bijelih polja na tim kalendarčićima, dani su koje provode na putu, da bi došli u Bruxelles ili Strasbourg ili se odande vratili, ili pak radili u svojim državama.

Vremena za uživanje u svemu što nude dva sjedišta parlamenta, osobito Bruxelles, naprosto nema. Cijeli boravak ondje, od ponedjeljka do četvrtka, svodi se na rad u nekima od 20 parlamentarnih odbora, kratkoj pauzi za ručak ili predahu za kavu u prolazu s jedne sjednice na drugu. Najvažniji dio posla - za razliku od načina rada u Hrvatskom saboru - obavi se u parlamentarnim odborima u Bruxellesu. Ogromna zgrada u Rue Wiertz 60, naslonjena na Leopold park, nalikuje na brusionicu u kojoj se fino obrađuju prijedlozi stavova, zakonâ, deklaracija… Zgrada u Strasbourgu mjesto je, pak, na kojem se, manje-više formalno, ono što je usuglašeno u odborima i izglasa.

Kad u Bruxellesu sjednu u posebni vlak koji će ih za tri i pol sata iz Belgije odvesti 430 kilometara jugoistočno, u Francusku, u Strasbourg, na tromeđu Francuske, Njemačke i Švicarske, zastupnici u koferima, nalik na vojničke, nose plodove svoga rada. Onome tko prvi put dođe u zgradu EU parlamenta u Bruxelles ti će kovčezi odmah zapeti za oko: sivomaslinaste plastične kutije na kojima je ime zastupnika i upozorenje da u njih ne smije stati više od 30 kilograma, stoje u uredima ili pred vatima zastupnika. Ti koferi, u petogodišnjem mandatu MEP-ova, kako ovdje skraćeno zovu zastupnike, prevale tisuće i tisuće kilometara, vozeći se bezbroj puta, kao i njihovi privremeni vlasnici, na relaciji Bruxelles - Strasbourg i natrag.

- U Bruxellesu i Strasbourgu smo MEP-ovi, members of European Parliament, a u Hrvatskoj ČEP-ovi, članovi Europskog parlamenta - kaže u šali Biljana Borzan dok s njom razgovaramo na devetom katu, gdje je u dijelu zgrade označenom s G, njen ured, odmah do Tonina Picule. Ovdje su smješteni zastupnici drugog najbrojnijeg kluba, socijalista i demokrata, njih 191.

- Kad uvečer izađem iz zgrade Parlamenta - kaže Ivan Jakovčić, kat niže od Biljane Borzan, u krilu zgrade gdje sjedi 68 zastupnika liberala i demokrata - obično usput kupim kebab ili ponekad u nekom od kafića popijem parni broj piva. U restorane, veli, izlazi u rijetkim prigodama ne zbog toga jer su mu mrski ili skupi, već naprosto što nema vremena. Jakovčić je, kao i Jozo Radoš, ili Tonino Picula, u maloj prednosti nad ostalim hrvatskim europarlamentarcima: u belgijskoj su prijestolnici unajmili stan, radije nego da se iz tjedna u tjedan seljakaju po hotelima, kako to čine ostali zastupnici.

Hotel ili stan

Smještaj je stvar osobnog izbora. Zastupnici ga plaćaju od ona 304 eura koliko dobivaju dnevno kad su u Bruxellesu ili Strasbourgu. Izgleda mnogo, ali pristojnu hotelsku sobu u blizini zgrade parlamenta teško je naći za manje od 200 eura. Hotelijeri u Bruxellesu su se izvještili: u vrijeme kad su ondje zastupnici, cijene smještaja dramatično su skuplje. Za vikenda, kada ih nema, sobu možete unajmiti u pola cijene. Isto je i u Strasbourgu. Neki od zastupnika drže se jednog hotela, drugi ih mijenjanju dok ne nađu onaj koji im najviše odgovara. Biljana Borzan već je dulje vrijeme u hotelu Renaissance, u Rue du Parnasse, tek nekoliko minuta hoda od zdanja Parlamenta. Lokacija hotela svakako je jedna od važnijih stvari: nakon napornog radnog dana poželjno je što prije stići doma. Ako se tako može nazvati hotelska soba.

Jakovčić kaže da ga najam stana u neposrednoj blizini Parlamenta košta 1125 eura mjesečno. U Bruxellesu je u pravilu od ponedjeljka do četvrtka, pa je to, možda, isplativije nego biti u hotelu. No, njemu je u stanu komfornije. Kao i Jozi Radošu, koji je - kad su mu prošlog tjedna izgubili kofer u frankfurtskoj zračnoj luci - osjetio blagodati unajmljenog stana: ondje je imao dovoljno odjeće dok mu Lufthansa ne pronađe prtljagu.

Onih 304 eura dnevnice, kad se plati hotel ili najam stana, naglo se istopi. Iako je to novac za čije trošenje nije potrebno priložiti račune, zastupnici od njega ne mogu osobito uštedjeti, pogotovo ako si priušte kakav bolji obrok, ručak ili večeru, koje je - ako nisu izbirljivi u odabiru vina, što znatno povećava cijenu - teško naći za manje od 30 eura.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista