GLAZBENIK I NAUTIČAR Hus za Jutarnji: 'Sjednem na krmu broda, prebirem po žicama i rodi se pjesma. 'U ljubav vjerujem' je tako nastala'

Huseina Hasanefendića “Husa” (63), poznatog hrvatskog glazbenika, skladatelja, tekstopisca i gitarista Parnog Valjka, u marini Kremik prvo srećemo na - suhom. Taman kreće sa suprugom i prijateljima za Šarićeve dvore na ručak.

Pozivamo ga da napusti udobnost svojeg Ferrettija i bude gost na Elanu 45 naše patrole. Bez sekunde razmišljanja, pristaje. Prema dogovoru, uvečer dolazimo do njegova broda “Cacao” (ime je naslijedio i u skladu s nepisanim pravilom, nije ga mijenjao) i za koji trenutak sjedimo u kokpitu naše “Masline”.

- U more sam se zaljubio još kao dječak kad sam bio u kampu na Braču. Jednom prilikom smo brodom išli na izlet prema hidrocentrali. Meni je to bilo gala, napeta jedra, salon u drvu... Tako da sam skužio da mene brod privlači - prisjetio se Hus.

Album ‘Zastave’

Prvi je brod kupio dvadeset godina kasnije i to zajedno sa svojim puncem.

- Bilo je to 1984., a brod je bio Chris-Craft Commander. Bio je dug 31 stopu, a tada smo na Palmižani bili među pet, šest najvećih brodova. Sljedeći brod sam kupio po sili ‘88., a to je bila Martinica 42 koju sam dovezao iz Genove - kaže glazbenik.

Prošle godine kupio je novi brod, ovaj put Ferrettija od 50 stopa. U njemu može komotno živjeti na bovi, ima kupaonicu, klimu i, najvažnije od svega, radni prostor. Naime, Hus se ni na moru ne odvaja od gitare. Kad mu dođe da zasvira, da stvara, želi da je gitara pokraj njega.

- Mogu reći da sam amortizirao brod pjesmama koje su na njemu nastale. Na primjer gotovo cijeli album ‘Zastave’ nastao je na brodu u ACI marini u Splitu tijekom 11. mjeseca. Pjesme se ne dogode nužno odmah. Sjednem na krmu, lagano prebirem po žicama i iz toga se rodi neka pjesma. Tako je nastala pjesma ‘U ljubav vjerujem’.

Kao i mnogim nautičarima smještenim u marini Kremik, Husu odgovara njezina prirodna zaštita, sjajni ljudi koji su u njoj, ali i odlična pozicija za plovidbu prema drugim dijelovima Jadrana. Prva “štacija” mu je uvijek Komiža na Visu, kod koje najviše voli to što je ostala netaknuta. U duši je pravi nautičar. Nema brod zato da bi se njime pokazao, nego zato jer ga zaista voli.

Milan Šabić / CROPIX

Motornjaci

- Volim brod. Dođem na njega kad gotovo nikog nema, ne da bi se pokazivao. Meni su more i brod čisti mir, čista nirvana - istaknuo je.

Hus ima svoje mišljenje i o razlici između jedriličara i “motornjaka”.

- Ja skidam kapu jedriličarima, onim ozbiljnim likovima, ne čarterima. Ljudi ne shvaćaju koliko treba da bi izvukao maksimum iz jedara. No, kada imaš djecu ne možeš satima jedriti s njima pa smo iz praktičnih razloga odabrali motornjak - kaže.

Kako su djeca odrasla i prestala dolaziti na brod, Hus vrijeme na njemu provodi sa svojom suprugom. Bez plana, bez nametanja tempa. Sluša radio i kad mu dođe, svira. Tu ima i svoju biblioteku. Trenutno čita knjige koje se bave svemirom, teorijom relativnosti, kvantnom fizikom... Neobičan izbor za odmor, pitamo ga.

- Ma ne. Meni je fascinantno kako svemir doživljavam drugačije ovdje u nekoj uvali nego u Zagrebu. Odjednom imaš dojam da ima šest puta više zvijezda...

I na kraju još dodaje:

- Meni je pogled na more bolji nego na nebodere u New Yorku. To je pogled od milijun dolara - poručio je Hus.