JEDAN OD NAJLJEPŠIH BRODOVA ISTARSKOG AKVATORIJA 'Moja je Carla biser u marini i prodat ću je samo osobi koja se u nju baš zaljubi'

Gotovo antički djeluje prizor: pogled puca prema Areni, a ondje dolje na namreškanom moru ljuljuška se Carla, drvena ljepotica od 25 metara. Posebne je, istančane građe. Za šmekere. Gledaš je krišom, kao predivnu ženu, sramežljivo spuštaš pogled misleći da te vidi, pa ti je gotovo neugodno od silne ugode.

I Carla se, pak, stalno osvrće jer nakon punih 15 godina, ovoga će se ljeta možda iseliti iz svoga doma u ACI marini Pula. Na trenutke se i slama pod udarom tuge, jer nakon 20 godina, Carla će promijeniti vlasnika. Njena najbolja prijateljica, naime, austrijska gospođa Karin Süssl, morala je, kao što i sama kaže, donijeti jednu od najtežih odluka u svome životu.

- Živim u trokutu Njemačka - Austrija - Italija, ali moja je duša stalno vezana uz ove gatove, ona luta kabinama i palubom moje Carle. No nakon dugih i neprospavanih noći morala sam prelomiti i presjeći emotivne konope koji su vezani uz nju. Kako sam postala baka, a djeca mi nisu ‘infišana’ u brodove, moram se rastati od nje, Carlu moram prodati - tuče prava nevera emocija iz Karin.

Tuga u očima

- Jedrim 30 godina, prošla sam cijeli Jadran do Grčke nekoliko puta, ali uvijek se vraćam ovamo. Pula je dom, obitelj, odnos je predivan i zato znam da ću se ovamo vraćati i kada Carla više ne bude dio moga života.

Razgovarajući s njom, nemoguće je ne primijetiti tugu u očima. Karin živi teške trenutke, jer prodati brod, pogotovo ovakav, nestandardan, nije lako.

- Potreban je silan trud kako biste našli adekvatnog kupca. Jer prodajem je preko agencije koja redovito šalje zainteresirane ljude, koji baš kao jučer dolaze s crnom torbom punom love, ali novac ovdje nije primaran. Tražim nekoga tko će u svome oku imati onu iskru, tko će odmah odati da se zaljubio… Cijena? Pa recimo da Carla stoji koliko i mala kuća - tajanstvena je Karin.

Zeljko Hajdinjak / CROPIX

Svako malo na brodu se izmjenjuju novi ljudi, isplovljavaju na probne plovidbe, no svake večeri Karin se vraća u Pulu. I centrifugira emocije na najvećem broju okretaja.

- Sjetim se jedne nevere na Kvarneru koja me proganjala noćima, u kojoj sam se zaista bojala kako će sve završiti. Ali sjećam se i bisera Jadrana, dugih plovidbi ovim azurnim morem, dobrih ljudi koji su bili sa mnom i punili moje ladice emocijama, a ovaj brod činili tako živim. Konačno, sjećam se i vraški dobre hrane za koju je, nažalost, nekad bilo tako teško naći osobu koja bi je znala primjereno i pripremiti…

Uspomene

Sjećanja naviru kao nepresušno vrelo, no kao u najboljim pričama, jedna se ljubav primiče svome kraju. Birajući između Carle i nekih novih avantura, Karin je morala prelomiti. Netko s iskrom u oku dobit će jedan od najljepših brodova istarskog akvatorija, koji bi, da može govoriti, pričao čudesne tajne Jadrana. I svoje najbolje prijateljice od koje će se ovoga ljeta rastati.

- U svome srcu i memoarima sada pravim mjesto za neke nove uspomene. Iako ova na Carlu, Pulu i vrela ljeta puna mora i ljubavi nikad neće ispariti. Carla je urezana u moje srce. Zauvijek - pušta emociju do kraja Karin.

ACI Pula gubi svoju najdražu gošću i najbolju personifikaciju ove marine. Pula i Carla bili su kao jedno. Nakon ove prodaje, i pulska marina morat će naći svoju novu Carlu. A to je gotovo nemoguć zadatak. Pogled prema Areni, pa dolje prema marini i odjednom, velika praznina. Nema više Carle…