Nakon povratka u prošlost u drevnoj uljari, na stol dolazi dalmatinska domaća spiza

Primošten Burnji pravo je, autentično, dalmatinsko mjesto. Stotinama godina stare kamene kućice dominiraju siromašnim krškim područjem, a svaka od njih priča svoju priču. Težački je ovo kraj, kraj vrijednih i radišnih ljudi čije su zlatne ruke uvijek iz tla izvlačile maksimum kako bi se prehranili, zaradili...

Kao i duž cijele obale, masline i uljarstvo i ovdje su bile, a i danas su, prioritet poljoprivredne proizvodnje.

Spomenik

Zato će vas u ovdašnjem OPG-u Bolanča, čim ih posjetite, odvesti u svoju prekrasnu drevnu uljaru koju su renovirali kako bi bila ponos čitavog gospodarstva.

Kameno zdanje koje dominira imanjem građeno je još 1867. Posebni su sustavi dovodili vodu, a magarci su pokretali kamenu prešu. Danas, naravno, u ovakvim uljarama više nitko ne radi, pa je ova u vlasništvu primoštenske obitelji postala turističkom atrakcijom i simbolom minulih vremena.

Tom Dubravec/Cropix

Cijelo imanje renovirali su posve sami. No, osim spomenika negdašnje poljoprivrede u njihov Baćulov dvor domaći i stranci često svraćaju i radi autentičnog doživljaja okusa i mirisa.

Obitelj se još 2001., kada su OPG-ovi tek počeli nicati, registrirala i počela nuditi domaće proizvode, a 2006. počeli su se baviti i agroturizmom, što se pokazalo punim pogotkom. Na jednostavnom meniju isključivo su domaća jela, spravljena samo od namirnica što dolaze od lokalnih proizvođača, a i sami uzgajaju štošta - kako bi rekla gospođa Jadranka, vlasnica.

Tom Dubravec/Cropix

Tandem

- Imamo maslinike iz kojih godišnje možemo dobiti i do tisuću litara fantastičnog ulja. Nekadašnje vinograde prokrčili smo i posadili maslinu, sada imamo 430 stabala.

Od smokava pravimo rakije i likere. Sadimo žitarice, leću, grah, tikvice, krastavce, paprike, rajčice, rotkvice, mrkvu, krumpire... - govori nam Jadranka. Tu su i ljekovite biljke poput ružmarina, lavande i smilja, a od višanja i smokava prave se i fini džemovi i marmelade.

- U 200 dana, dok smo uljaru obnavljali, pauza nam je bila samo za Uskrs. Svaki dan radimo od ranog jutra - priznaju nam Jadranka i njen suprug Ive. U svemu su imali veliku pomoć svoje djece. Ive je građevinar koji će vam ponosno reći kako je malo kuća u kraju u čijoj gradnji nije sudjelovao ili ih sam izgradio, kćer im je arhitektica, a sin klesar koji je prije jedanaest godina zanat izučio na najelitnijem učilištu takve vrste u Hrvatskoj, onom u Pučišćima.

Ive i Jadranka sada su uhodan tandem i već su “punoljetni” u ovom poslu - priča je krenula prije čak 18 godina. Želja je bila gostima ponuditi nešto jednostavno, a vrhunsko i kvalitetno. Kažu kako ne mogu i ne žele biti klasični ugostitelji, već davati samo domaće.

Tom Dubravec/Cropix

Pršut, sir, ulje, likeri, rakije, kolači, bomboni od badema, hobotnica ispod peke, juha od leće i graha samo su neke od delicija ovog kraja koje će vam rado staviti na stol, a baš svaki sastojak ima svoje porijeklo s nekog OPG-a, ako već nije s njihovog.

Želje

Prepoznali su to brojni domaći turisti koji su im česti gosti, ali dolaze i Nijemci, Rusi, Austrijanci, Šveđani i Poljaci koji se redom uvijek oduševe kako fino Jadranka kuha.

- Kako smo blizu marine u Primoštenu, pokušavamo se povezati i nuditi svoje proizvode nautičarima. Mnogi od njih imaju vrlo malo vremena od uplovljavanja do isplovljavanja. Imamo dogovore s turističkim agencijama, pa za takve goste rado pripremimo poklon-paket naših domaćih proizvoda.

Tom Dubravec/Cropix

No, ima i mnogo gostiju koji dolaze brodovima u marinu i zaželjeli su se prave dalmatinske domaće spize. Za njih imamo turistički kombi koji ih može dovesti na naše imanje, gdje će razgledati staje, uljaru, kokošinjac, polja, sve što ih zanima, a mi ćemo im ponuditi meni sastavljen na temelju njihovih želja i, naravno, onoga što nam je tog dana na raspolaganju.

Volimo da nam se gosti unaprijed najave kako bismo za njih mogli pripremiti ono što žele i nabaviti sve sastojke od kolega lokalnih proizvođača - objašnjava Jadranka. Dobitnici su brojnih nagrada i priznanja za najbolji OPG godine, a o njima su ispisani i silni novinski članci koje vlasnica ovog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva revno pohranjuje u fascikle.

Visoko je kotirala i u jednogodišnjem izboru za najuzorniju seosku ženu, prisjeća se. No, sada nam se svojim trudom želi pohvaliti i gazda Ive pa sjedamo u automobil do nekoliko kilometara udaljene staje u kojoj su magarci.

Sve ih zna po imenu, miluje i čisti štalu dok vjerni pas Medo zadovoljno maše repom uz svog vlasnika, a kokoši su u hladu potražile zaklon od nesnosne žege. Nema umjetnih gnojiva na poljima OPG-a Bolanča - sve se tretira isključivo vrlo kvalitetnim magarećim gnojem, koji postiže izvanredne rezultate.