NAUTIČKA PATROLA

Nevjerojatna priča: Zbog samoizolacije dva tjedna nismo izašli s broda. A onda ga je udario grom!

Arno i Ute Harter, friški umirovljenici iz Njemačke, od ožujka žive u tridesetak kvadrata

Piše:

Tomislav Juranović

Objavljeno: 06. srpanj 2020. 16:23

Tomislav Krišto/Cropix

Bio je 16. ožujka. Europu i Hrvatsku počela je tresti korona. Svijet kakav smo poznavali, rušio nam se pred očima. Sloboda je postala relativan pojam. Kao da se Huxley igrao LSD-om i radio priču. No nije stari Aldous, nažalost, pripremao novi rukopis. O ne...

- Kovitlala se cijela situacija, no opet, teško se bilo riješiti planova. I snova. Ne očekuješ takav udar, takav stisak, koji je naše planove gušio poput pitona...

Veliki planovi

Arno i Ute Harter, friški umirovljenici iz Njemačke, naime, našli su se na hrvatskoj granici, na putu prema Funtani, gdje su jesenas iz Turske doveli svoju predivnu Bavariju Cruiser 65, vlasničku jedrilicu namijenjenu da im postane dom na moru.

- I da pripremimo brod. Plan su za početak bili Kanarski otoci, a onda san - Atlantik i Karibi. No onda šok. Kažu nam naši ljubazni kolege, jer mi smo radili u policiji, ‘slušajte, možete proći, ali morate 14 dana ostati u samoizolaciji’. Na brodu. Bez posjeta sanitarijama, bez šetnje, bez izlaska. Četrnaest dana nenapuštanja broda. Makni pasarellu i tschuss. OK, shvaćali smo situaciju i kazali smo ‘nema problema’... - pričaju.

Podjela

I tako, spuste se oni do Funtane i pođu na brod.

- Situacija je bila specifična, čudna. Ali, ništa, što sad. Dođemo mi na brod, gdje hvala Bogu, imamo svoj komfor, i direktor Dušan s mornarima nam je izlazio ususret cijelo vrijeme. Nosili su nam hranu, voće i povrće, piće, sve što nam je trebalo. Na kraju, međutim, nekoliko dana uoči zadovoljavanja propisa, zovemo mi Dušana...

- Odem do marketa, usred korone, a tamo nenormalna gužva. Čekanje. I zovem ja Arna i kažem mu ‘slušajte, gužva je prevelika. Idem ča doma, otvorit ću frižider i sve što imam dopeljam vam pola’. Tako je i bilo - otkriva Dušan Orlović.

- Nasmijali smo se, onak, s distance, ali je, donio je pola šunke, pola kile naranči, limuna, kruha, mlijeka... - dodaje Ute.

Supružnici Harter, dakle, bili su jedni od rijetkih, koji su koronu u Hrvatskoj, uz nužnu tadašnju samoizolaciju, proveli na moru. U tom plovećem “pritvorskom” ali primorskom bungalovu, a zapravo garsonijeri velikoj tridesetak kvadrata, pukli bi mnogi. Zato su Harteri smislili plan. Efikasan očito, jer love se za ruku, dok im burme zlaćano svijetle.

- Brzo smo se dogovorili: Ute je dobila salon i kuhinju, a ja kokpit. Stepenice su bile crta razgraničenja. Ako je postojala neka dilema koju smo trebali riješiti - smije se Eta i trči do brodske kuhinje. - Izvadili bismo žlicu i zavrtili. Na onoga na koga se okrenuo onaj dio s kojim stavljaš u usta, taj je dobio za pravo.

Svaki put? - Pa dobro sad... Ali vidite da smo OK. Izdržali smo 35 godina, lako je za ova tjedna.

Sve je tada bilo prošlo, osvanulo je travanjsko sunce, koje je opet podgrijalo nadu. Kao sarma, na istu se onu žlicu činila čak i bolja nego prije. Ali...

Stigao je početak lipnja. Harteri su očekivali kćer i unuku. Brod je bio spreman. Planirala se velika fešta, “kruzanje” po Istri i Kvarneru, pa novi pokušaj velike putešestvije. I onda novi - boom. Ali doslovce. Nevjerojatna priča. Na brod koji se zove Ad Astra, preko zvijezda se strovalila još jedna opačina...

- Stigla je u Istru nevera, sve se zamračilo. Sjedili smo u kokpitu, kad je odjednom grunulo; munja je pogodila jarbol! Energija je bila toliko jaka da je plastični brod pored nas donekle oštetila, dok je drugi drveni prošao puno bolje. A nama, pitate? Pa evo, pogledajte - govore dok podižu zaštitu: - Nama se doslovce spržila sva elektronika na brodu!

Dosta je nevolja

U prijevodu, pumpa za vodu, pumpa za WC, navigacija, winchevi, elektronika koja pokreće motor. Dakle - sve. Šteta? Za početak 42 tisuće eura...

- Imali smo malo sreće, znate. Dok se to dogodilo, a radi se o doživljaju za sva vremena, s nama je sjedio naš prijatelj, inače čovjek koji radi u osiguravajućem društvu, s kojim smo par mjeseci ranije potpisali ugovor. Sreća u nesreći, imali smo krunskog svjedoka - govore dok čekaju da im hrvatska tvrtka isporuči reparirane i nove dijelove.

Da vrate brod u funkciju. Jer, sada su u - apartmanu. Predivni se brod naime sveo na njih dvoje i produžni kabel, na kojeg spajaju kuhalo za vodu i prijenosni frižider. I točka.

- Jedva čekamo da se sve popravi, nadajući se da je sada sve iza nas. Koliko znamo, skakavaca nema u Funtani u toj mjeri da nam zaposjednu brod. Ali i to nas ne bi čudilo. Izuzev kćeri, znate, trebali smo baš sada ugostiti i naše prijatelje. Htjeli smo s njima malo jedriti, upoznati ih s ovim vašim čudesima koje smo odavde do Dubrovnika prešli barem tridesetak puta. Na kraju smo otišli na večeru, prespavali su i vratili se u Njemačku...

Oni nisu. Oni se više ne vraćaju. Oni se više ne nadaju. Oni se, jednostavno, ne daju. Oni čekaju. Da ova noćna mora završi.

- I hoće - bodre više nas, nego sebe. - Ne dopuštamo ničemu da nas zaustavi...

U tom se času začulo jedro. A žlica je s drvenog zida namignula. Sudbina je poslala poruku: Dosta je!

U marini se direktno od proizvođača mogu kupiti voće, povrće, sirevi, ulja...

Ideja nije nova, ali se ostvaruje u najbolje moguće vrijeme. U marini Funtana su shvatili vrijednost i domaćeg, eko proizvoda, pa i veliku potražnju nautičara za istima, te su u suradnji s lokalnim OPG-ovcem i dopredsjednikom udruge Istarska Web Tržnica koja okuplja 50-ak mikro i malih poljoprivrednika s područja Istre, Silvanom Bartolićem došli do realizacije sjajnog projekta: tržnice u marini.

- Prije nekog vremena smo o tome počeli razgovarati, ali sada smo napokon na pragu realizacije. Radi se o zadovoljavanju potreba naših gostiju, ali ujedno i plasmanu vrhunskog proizvoda u marini. I sam sam tijekom korone nauručivao namirnice od njih i svaki sam puta ostao zapanjen njihovom kvalitetom. I odlučio sam to omogućiti i svojem gostu – otkriva nam direktor marine Funtana Dušan Orlović, čiji bi pilot projekt, nema sumnje, uskoro mogle posuditi i još neke druge jadranske marine.

Ovaj bi se funtanski „dolac” trebao nalaziti na samom ulazu u marinu, gdje bi se po prilici dva puta tjedno, kada je marina najfrekventnije prilikom tranzita, postavilo više štandova i direktno nudile namirnice.

- Odmah tamo kod rampe - reći će Bartolić, koji se zahvaljuje Orloviću i marini na ukazanom povjerenju.

- Mi ionako idemo na razne fešte i priredbe diljem ovoga kraja, jer imamo odličnu suradnju s turističkim zajednicama Poreča, Funtane i Vrsara, te dolazimo na manifestacije s vlastitim štandovima, i nakon kraja sve vraćamo u prvobitno stanje. Dakle, imamo sve resurse, samo nam treba prostor. Konačni je cilj pomoći proizvođačima. A naša udruga to može ekspresno riješiti – dodaje Bartolić, koji je, inače, i tijekom proljetnog „lockdowna” organizirao web prodaju kojom se proizvodi lako naručuju, pa potom i dostavljaju. Kako u domove, tako i na brodove, a dok se taj posao nastavlja, ovaj neposredniji pristup kupcu ipak je mnogo draži.

U ponudi će biti svega; od svježeg voća i povrća, preko suhomesnatih proizvoda, sira, ulja, vina, meda...

- Vjerujem da će nautičari prepoznati ovaj potez – zaključuje Orlović. (Tomislav Juranović)

Brodski dnevnik: Rade restorani, uređene su staze za pješake i bicikliste...

Piše: Mladen Gerovac

Kasnimo u Funtanu. Kasno smo krenuli iz Umaga. Jer bila je to početna marina u kojoj smo morali hranom i pićem opskrbiti brod barem za idućih 14 dana. Kasno je popodne.

Dočekuju nas Armido Gerometta, član Uprave Komunalnog poduzeća Montraker, ujedno i direktor Marine Vrsar; te Dušan Orlović, direktor Marine Funtana. Naime, vrsarski Montraker jedino je komunalno poduzeće koje ima dvije marine. I to dvije vrlo lijepe marine. I to dvije marine koje su pune i u ovo doba korone. Muving na gatovima podsjeća na najbolje dane nautičke sezone. Kafić je pun. Na parkingu je slobodno još samo pokoje mjesto.

Luka s anketnim upitnicima već skače na kopno... Ali, ne! Ne da protokol! Armido i Dule i ove su godine za šefa protokola postavili Lorenca Štifanića, predsjednika ovdašnjeg ribolovnog društva “Grma”. Lorenco je u marini voditelj mornara, a Dule mu je šef. Dule je u “Grmi” tajnik društva, a Lorenco mu je šef. To je jedan osebujan kadrovski spoj kao što je Lorenco osebujan lik. Dobrota mu sjaji u očima, ali riječi govore nešto drugo: nezadovoljnik i žestoki kritičar svega oko sebe. Do riječi ne može doći nitko, pa čak ni Armido, njegov glavni bos.

Pa zašto jer onda Lorenco glavni za protokol? Zato što sjajno kuha. I zato najprije idemo u društveni prostor “Grme” pokraj marine s velikim stolom i golemim ognjištem. Tu nas je prošle godine dočekao s funtanjanskim brudetom punim jastoga i velikih kozica, koji ne može proći bez rakova grma. Uz to, kapešante na gradele i pohane male raže... Bile su to bakanalije za pamćenje. Vid Barić je to tako vjerno opjevao da nas je Lorenco uzeo “na nož”: “Popizdio sam! Stalno mi je zvonio mobitel: dođi nam skuhati taj tvoj brudet! Ni slučajno me više ne spominjite!” Ne, nećemo. Osim što u ime istine moramo kazati da mu je ova janjetina na ražnju naprosto bila sjajna!

A sad, na posao. Jura ide do bračnog para iz Njemačke. Za glavnog udara korone ostali su zatočeni na brodu. A kada su mislili da je najgore prošlo, u njihov ganc novi brod udario je grom. I spalio svu elektroniku. No, u svakom zlu ima i zrno sreće. Baš kada im je munja nanijela golemu štetu, na brodu je bio agent kod kojega su osigurali brod. No, još čekaju obnovu, pa su se morali preseliti u apartman u Funtani.

Kamo u Funtani u doba korone? Restorani Marina Funtana i Histrija, Konoba Bare, Rotonda 2 s najboljom pizzom u gradu... Uz biciklističke i pješačke staze, zanimljiva mjesta su jama Baredine s čovječjom ribicom i etno pričom - Traktor Story. Kamo na kupanje? Bacite sidro uz jedan od otočića lokalno zvanih Frižitali. Dubina je 5 do 10 m, na dnu je trava i pijesak s pokojom grotom. Svaki od njih ima i pješčanu plažicu.

Vezane vijesti