Bio je, kaže nam odmah, prije puno godina u politici - i nije mu problem puno govoriti. To je dobra stvar za zainteresiranog novinara. Govor, razumije se, a ne politika.
Davor Andrić, vlasnik restorana i hotela Barbat na otoku Rabu - nekadašnji prvi gradonačelnik Raba od hrvatske samostalnosti naovamo - prvo se hvali jednim tradicionalnim jelom za koje tvrdi da se ne može pojesti nigdje, osim u njegovu restoranu.
- To je mesno jelo, na koje smo izrazito ponosni, a riječ je o janjetini koja se priprema na medu od kadulje. Taj recept zove se štufat i izvorno dolazi s Barbata. Janjetina se na taj način pripremala za Božić i Novu godinu, a u prošlosti su je bogatije obitelji pripremale i za vjenčanje svoje djece - počinje priču Andrić, pa sa zanosom nastavlja o samoj recepturi:
- Janje uvijek mora biti jednogodišnje i ženskog roda. Pirja se bez ikakvog dodatka kapule ili češnjaka na temeljcu od kuhane janjetine ili ovčetine. Zatim se dodaju začini: klinčići, muškatni oraščići, pinjoli, med od kadulje i suhe šljive. To je izrazito slatko jelo, a kao prilog služi se dinstani kiseli kupus. Ne biste vjerovali kako to paše - kaže Andrić.
Njegov restoran Barbat svojim gostima, osim vrhunske gastronomske ponude, nudi i muzejsko iskustvo. Naime, u cijelom su restoranu raspoređene stare kamene posude za čuvanje maslinova ulja. Na otoku ih zovu kamenice. U Andrićevu restoranu je tridesetak takvih primjeraka, a na samoj terasi stoji i najveća kamenica na otoku Rabu, prema Andrićevim spoznajama stara čak 450 godina.
Muzej maslina i pršuta
- Kamenice skupljam godinama. Ja sam zaljubljenik u kamen, u tradiciju na ovim prostorima, u sve što priča priču. Shodno tome, otvorili smo i Muzej maslina i pršuta u koji vodimo zainteresirane goste - kaže nam Andrić.
Uokolo restorana i hotela koji ima 13 smještajnih jedinica su i masline, osamdesetak stabala. Andrić od njih proizvodi svoje ulje, i to dvije vrste. Prva se, kaže, zove Andrija, po njegovu šestogodišnjem unuku. Riječ je o mladom ekstra djevičanskom ulju.
Drugo ulje je, pak, osmislio u čast svoga oca čiji je nadimak bio Jandra, što stoji i na etiketi boce. Riječ je o tradicionalnom ulju koje baštini tradiciju i izrađuje se na način na koji su to radili naši stari, a Andrić je na njega izrazito ponosan. Iako ljudi tvrde da je to ulje nezdravo, kaže, ono ima specifičan okus i podsjeća na povijest, a povijest je, dokazuju spomenute kamenice oko stolova u restoranu, Andriću izrazito važna.
Vraćamo se na restoransku ponudu. Andrić je iznimno ponosan što je Turistička zajednica uvrstila restoran Barbat među deset gourmet restorana Kvarnera, uz Dragu di Lovrano, Kukuriku, Ribicu... Njegovi su kuhari, kaže nam, s njima od najranijih dana. Restoran je otvoren 1999. godine i ističe kako su jedna od rijetkih gastro priča na otoku koja ima kontinuitet djelatnika. Jedan ovdje kuha čak 20 godina, drugi 16, a glavni konobar u restoranu je čak šesnaestu godinu zaredom. Gosti to vole, napominje Andrić.
Prst sudbine
Najzanimljivija je, ipak, priča kako je Andrić sa svojom suprugom odlučio krenuti u restoranski biznis nakon što je raskrstio s politikom.
- Kupili smo ruinu i polako počeli renovirati. Ja sam se kao dijete rodio s turizmom, mama i tata su se 1963. godine počeli baviti turizmom, i to vam uđe u krv, taj život s gostima, razgovor, briga da se oni provedu najbolje moguće. Kada sam otišao iz politike, znao sam da moram u turizam. No, slušajte sada priču o samom ovom objektu... - kaže nam Andrić pa se značajno ogleda oko sebe, kao da će reći nešto zaista interesantno.
- Ovo je bio zadružni dom. Mojem su djedu 1948. godine oduzeli ovdje zemljište i napravili taj dom koji je 1954. postao hotel. Nažalost, djed je 1956. čak i primio naknadu za to, iako se s tim nije slagao, ali bio je ucijenjen. Morao je prihvatiti naknadu kako bi moj otac dobio zaposlenje. I tako smo ostali bez toga.
Zatim je 1998. godine raznim fuzijama, pretvaranjima, ovo zemljište ušlo u sastav društvenog poduzeća Imperial koje je to odmah odlučilo prodati kao nerentabilno. Kako smo mi bili sentimentalno vezani uz tu priču, odlučili smo se kao obitelj angažirati i to kupiti. Isplivali smo među ponudama i uspjeli s ponosom tu napraviti priču - prepričava Andrić, dodajući kako nije svako zlo za zlo.
- Vidite, da to tada nije bilo oduzeto, niknulo bi tu, kao svuda na Rabu, nekoliko kuća i bila bi to neka nova priča, a ovako je sve ostalo sačuvano za nas, da vratimo tu zemlju i napravimo našu priču - kaže Andrić.
- Surađujemo s lokalnim ribarima, donose nam škampe, oboritu ribu. Naravno da držimo i ribu iz ribogojilišta, nije to ništa loše, ali treba biti iskren prema gostu, mora mu se reći što je što. Ovdje vlada obiteljska, domaćinska atmosfera - naglašava Andrić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....