RAZGOVARALI SMO S NJEMAČKIM NAUTIČAROM KOJI JE NA HRVATSKU OBALU PRVI PUT STIGAO '67 'Ovo je najljepše more na svijetu, ali sve je postalo jako skupo'

Kad je Werner Hilpp (70) prvi put stigao na hrvatsku obalu hipi pokret je bio na vrhuncu, Beatlesi su objavili najbolji album u povijesti glazbe, a u Vodicama je bilo svega 20 turista.

- Bilo je to 1967., u jednom potpuno drugačijem vremenu u kojem se ovdje još nije ni razmišljalo o turizmu – priča nam njemački penzioner na svojem brodu Sandalo. Pedesetak metara iza njegovih leđa širi se vodička riva, između čijih kafića i diskoteka vrluda rijeka ljudi. Svojom prisutnošću svjedoče o velikoj promjeni koja je od ribarskog seoceta stvorila turističko središte.

Druželjubivom Werneru to ne smeta. Male ili velike, tihe ili bučne, Vodice u njegovom srcu imaju posebno mjesto.

- Ovdje sam prvi put plovio brodom i taj se doživljaj zauvijek usjekao u mene – govori nam i odmah skače na vrijeme kada je prvi put jedrio, prije 35 godina. Oči mu cakle, usne se šire u osmijeh, a rukama radi široke gestikulacije, kao da mimikom želi prikazati grandioznost tog doživljaja.

- Jedrenje je za mene bilo kao da mi je netko ubrizgao virus koji je ostao u mojem tijelu do kraja života.

Bilo je to naglo zaljubljivanje, koje se s godinama pretvorilo u pravu ljubav. Hilpp je jedrio gdje god je mogao, od hladnog Baltika pa do toplih mora južnog Mediterana. Otisnuo se i do Egipta i Turske, ali doista ga je osvojila tek hrvatska obala Jadranskog mora.

- Ovo je najbolje more za jedrenje, prepuno je otoka i uvijek otkrijete nešto novog. U Sjevernom moru imate samo velike poteze preko vode kojima prelazite po 10, 15 sati. Ima i to svojih draži, ali ne može se mjeriti s ovim.

Kao omiljeno mjesto Hilpp će izdvojiti Lastovo. Privlači ga ta osamljenost, divlja ljepota otoka pošteđenog invazije masovnog turizma. Kad tamo zalazi sunce, a mjesec sramežljivo pokaže svoje lice, nema romantičnijeg mjesta na svijetu, tihim tonom govori naš sugovornik.

Posljednjih 12 godina njegova su baza Vodice u kojima je kupio svoj sadašnji brod. Izgrađen je u Nizozemskoj, ali je sve na njemu obnovio u Hrvatskoj. Nije dirao samo ime - Sandolo. To nosi lošu sreću, podsjeća nas.

A koliko god volio otploviti na more, Werner sve više vremena provodi u samoj marini, od 3 do 4 mjeseca godišnje. Gledamo ga kako veselo prolazi između brodova, pozdravlja lijevo i desno te širi ruke kao da pokazuje svoj dnevni boravak, a ne marinu koja je više od 1000 kilometara udaljena od njegovog Karlsruhea. No, jedna ga stvar u Hrvatskoj ipak smeta.

- Sve je postao jako skupo. Više se ne možete ni usidriti u nekoj uvali i okupati na pola sata, a da netko ne priđe čamcem s ispruženom rukom. Dvadeset eura ovdje, trideset ondje... Čovjeka razočara ta gramzivost – s određenom gorčinom u glasu zaključuje Hilpp.