NEDJELJNI JUTARNJI Nikad razriješeni slučaj serijskog ubojice splitskih homoseksualaca

Tajnu je don Blajić sa sobom ponio u grob. Iza njega je na radnom stolu ostao samo maleni crni notes. Popunio ga je imenima, nadimcima i brojkama. Stotinjak je stranica ispisao gustim, urednim rukopisom, a podaci koje je godinama skupljao toliko su detaljni i precizni da su mogli biti djelo samo velikog skribomana i opsesivca, čovjeka koji je pripadao, a možda i vodio zatvoreni krug o kojem je pisao.

Imena stotinjak osoba u crnoj su knjižici poredana kronološki - po datumima, a ne po abecedi. Don Petar Zdravko Blajić, u vrijeme smrti u dobi od 56 godina, u njoj je popisao najistaknutije homoseksualce u Splitu.

S većinom je spavao.

Za života je bio ugledni zborovođa, svećenik i publicist, ali i strastveni homoseksualac. S mnogim je osobama iz svog dnevnika imao odnose, s nekima ih je samo želio, bili su oni njegova tiha patnja. Neki su dobro poznati u Splitu. Neki oženjeni i s djecom, a drugi na važnim funkcijama - navodno svećenici, vojnici, policajci, poduzetnici. Mnogi su bili i obični uličari s kolodvora.

Uz svaki je datum bilo zabilježeno muško ime ili nadimak, pa telefonski broj, a uz broj, opis sklonosti i eventualno cijena, ako bi Blajićev partner bio muška prostitutka. Za mnoge je svoje ljubavnike tako bilježio jesu li aktivni ili pasivni partneri, pristaju li na oralni seks i kakve su im poze bile omiljene. Uz mnoga imena bile su strelice koje su vodile do drugih imena.

Komplicirana mreža dokument je vremena, u Splitu zabranjene muške ljubavi.

Što je to don Blajića tjeralo na to da tako opsesivno i detaljno bilježi iskustva sa svojim partnerima? Teško da je poželio biti obični kroničar. Je li motiv za taj svojevrsni registar splitske homoseksualne scene osveta ili, pak, osobna zaštita, zauvijek će ostati nepoznato.

Don Blajić je, naime, brutalno ubijen u noći 14. rujna 1996. godine.

Njegovim ubojstvom tako je nakon pet godina neobjašnjive pauze nastavljen niz ubojstava splitskih homoseksualaca. Postao je četvrta žrtva. U gradu je nastala opća panika, ispitano je preko 500 pripadnika gay zajednice, mnogi su od policije sami tražili zaštitu, ali ništa se nije riješilo. Baš kao ni kada su smaknute prve žrtve.

Tri leša, po jedan svaka tri mjeseca.

Sva trojica muškarci, dvojica ubijeni i ostavljeni iza zaključanih vrata, u istim pozama. Prije okrutnih su smrti vjerojatno silovani. Živjeli su u središtu Splita, i međusobno se poznavali i družili. Prvi su leš policajci pronašli tek nakon mjesec dana. Dočekao ih je nesnosan smrad i tijelo iz kojeg su izlazili crvi. Ubojica, samotnjak ili dobro organizirana grupa, bili su na osvetničkom pohodu.

Događalo se to u samo predvečerje rata.

Split je bio pun vojske i mornarice, međunarodnih snaga, humanitaraca, špijuna i izbjeglica. Policija, bez iskustva i tehnologije, jedva je sa svima njima izlazila na kraj. Za serijskog ubojicu nikako nisu bili spremni.

Istraga o ova ukupno četiri ubojstva službeno nikad nije obustavljena, ali posljednje su radnje učinjene početkom tisućljeća. Sada se ponovno intenzivirala. Don Blajić i njegov misteriozni dnevnik samo su jedan njezin krak.

Što se točno događalo u Splitu početkom devedesetih, i zašto se ubojstva ni nakon 21 godine nisu rasvjetlila, pokušali smo doznati kroz razgovore s vrhom tadašnje policije, naprasno umirovljenim istražiteljima, poznanicima, susjedima i obiteljima žrtava te svećenicima. Split je živio u strahu, a detalji iz crne knjižice i danas su predmet žustrih rasprava.

Najzanimljivije od svega, uz stalni pritisak Crkve i slabu opremu, istragu su ugrozile neobična pogreška tehničara, i jedna dojava policijskog službenika mogućem ubojici. Nakon toga on je nestao preko granice.

Nedjeljni Jutarnji neke od detalja slučaja sada u javnost donosi prvi put.

***

Dugo, svakako dulje nego inače, nitko nije vidio Šimuna Belasa.

Živio je na dvadesetom katu nebodera u Karamanovoj 4, neki susjedi kažu s majkom, drugi tvrde - s bratom. Povučen i često odsutan zbog posla, nije bio pretjerano prisan sa sustanarima. Belas je kao zaštitar tvrtke Sigurnost radio u zgradi Općine. Tek kada se stubištem nebodera počeo širiti nesnosan smrad, susjedi su posumnjali da nešto nije u redu. Prošlo je mjesec dana otkad je viđen živ. Pozvana je policija koja je provalila u stan iz kojeg puca direktan pogled na poljudski stadion.

Kada su razvalili vrata, policajci su ostali u šoku.

- Na podu je ležalo mrtvo tijelo koje se počelo raspadati. Iz njega su već izlazili crvi, kaže jedan od istražitelja koji je među prvima došao na očevid. Belas je bio polugol, ruke su mu bile vezane na leđima, a istražitelji su odmah primijetili veliku ranu na njegovoj glavi i tragove davljenja. Kasnije je utvrđena jeziva činjenica: Belas je prije smrti ili imao sporazuman seksualni odnos s muškarcem ili je bio silovan, jer u njemu su pronašli tragove sperme.

Stan je bio u neredu. Razbacane stvari i razbijeni predmeti ukazivali su na to da je između žrtve i počinitelja došlo do fizičkog obračuna. Belas je izvukao kraći kraj.

Bilo je to u svibnju 1991. godine, a kao službeni uzrok smrti u spisu je navedeno gušenje. Bio je zadavljen. Imao je 45 godina.

Već za tri mjeseca dogodio se novi šok za splitske policajce.

Početkom kolovoza dobivaju dojavu da je nekoliko ulica niže od Karamanove, u Slavićevoj ulici, nestao Josip Brnetić, umirovljenik, star 68 godina. Susjedi su posumnjali da možda leži mrtav u svome stanu.

Brnetić je, otkrivaju njegovi prijatelji, bio u braku, a njegova supruga Tereza podrijetlom iz Virovitice, radila je u Jugoplastici.

Tri dana prije nego što je Jozo pronađen mrtav, Tereza je otišla u njihovu vikendicu na Žirje. Nekoliko je puta zvala kući, ali joj se nitko nije javljao. Zabrinula se i alarmirala susjede, među kojima je bila i poznata pjevačica Doris Dragović. Kako ni njima nije otvarao, pozvali su policiju.

Iza zaključanih vrata Brnetić je ležao mrtav - slomljene kralježnice i pun rana od tupog predmeta. Kasnije su policajci rekonstruirali događaj. Brnetić je očito Terezino putovanje iskoristio da pozove nepoznatog muškarca u stan. U jednom je trenutku došlo do seksualnog odnosa, iako je nepoznato je li bilo pristanka s obje strane. Nakon gruboga seksa, na koji su ukazivale rane, ubojica ga je dovršio daskom za rezanje mesa. Slomio mu je kičmu.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg