NEPOZNATA FOTOGRAFIJA NAJVEĆEG HRVATSKOG PISCA Miroslav Krleža je bio na Dinamovoj utakmici. 1960. godine i nikad više. Zašto?

Ovo je priča o jednoj fotografiji iz 1960. godine, snimljenoj na zapadnoj maksimirskoj tribini. Dinamo je igrao jednu sasvim nevažnu i već tradicionalno neuspješnu utakmicu, a suparnik je bila novosadska Vojvodina. Našu pažnju zaokupila je fotografija na kojoj književnik Miroslav Krleža gleda nogometnu utakmicu. Savršeno je nezainteresiran za ono što se događa dolje na terenu, ali iz pristojnosti prema domaćinu, jednom narodnom heroju, pokušava prikriti dosadu. I malo ga je briga što Dinamo iz njegova Agrama u tom času gubi od Vojvodine 4-2.

Milovan Šibl (lijevo) i Miroslav Krleža (u sredini)

Miroslav Krleža na Dinamovu je utakmicu došao na poziv predsjednika Ivana Šibla. Iako ga nogomet nije naročito zanimao, htio se uvjeriti što je to magnetski privlačno u jednom klubu, čija je biografija jedan “veliki petak” i vječiti europski post, zbog kojega deseci tisuća ljudi svake nedjelje dolaze na maksimirski stadion, o kojemu diskutiraju komiteti, zbog kojega nemirno spava čak i Vladimir Bakarić koji je najsretniji kada je Dinamo peti, na Maksimiru je pet tisuća ljudi i nema nacionalizma. Kakav je to simbol hrvatstva i antikomunizma, a na čelu su mu dva narodna heroja, Ivan Šibl i Marko Belinić. Sve je to zainteresiralo Krležu koji je te nedjelje umjesto na kavu u hotel Palace otišao na nogometnu utakmicu.

Tko je tada igrao?

Kada sam saznao da je Krleža 18. rujna 1960. godine bio na Dinamovoj utakmici, iskreno sam se razveselio. Iz Dinamovih monografija znao sam da su tada u Dinamu igrali Dražan Jerković, Vlatko Marković, Rudi Belin, Željko Perušić, Željko Matuš, itd. U sebi sam se potajno nadao da će to biti velika utakmica, sa Zvezdom ili Hajdukom, nadao sam se da su Dinamovi “snajperisti” bili u formi i već sam vidio naslov: “I Krleža pljeskao Zambati!” Ali, vraga. Te rujanske nedjelje Miroslav Krleža je gledao utakmicu s Vojvodinom, Dinamo je izgubio 2-4, a golove za modre zabili su Željko Matuš i Ilijas Pašić. Iako su bili vrlo dobri nogometaši, nisu bili zvijezde poput Belina ili Zambate. Nasmijao sam se svojoj propaloj ideji, ali me jako zanimalo kakav je bio Krležin odnos prema nogometu.

Na Dinamovoj utakmici Krleža je bio samo jednom. I vjerojatno je nakon te, za Dinamo crne nedjelje, opet napisao: “Nigdar ni bilo da ni nekak bilo...” Kasnije je Ivan Šibl kazao da se Krleža strašno dosađivao, da je jedva čekao da to Dinamovo mučenje završi, a o nogometu je toliko malo znao da je pitao: Zašto su momčadi na poluvremenu promijenile strane? Nije razumio suštinu tog nogometnog pravila. I kada ga je Šibl pitao za dojam, rekao je: “Dosadno, meni je to strašno dosadno!”

Nije bio kao Gavella

U svojim dnevnicima samo je još jednom spomenuo nogomet, 1972. godine gledao je televizijski prijenos utakmice iz Las Palmasa, Španjolska - Jugoslavija, koja je završila neodlučeno (2-2). Za Jugoslaviju je dva gola zabio Duško Bajević, a od Hrvata je igrao samo Franjo Vladić. Sumnjam da se Krleža previše živcirao zbog utakmice, kao što sumnjam i da je pljeskao Dušku Bajeviću...

Ipak, Krleža nije bio antisportski tip. Malo prostora u njegovoj je biografiji dobio podatak da je 1910. godine bio prvak Zagreba u plivanju, a da je kao kadet vojne akademije u Pečuhu bio vrstan mačevalac. Nije bio nogometni fanatik kao, primjerice, kazališni režiser Branko Gavella, koji je bio golman HAŠK-a, a kasnije i nogometni sudac.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista