Nova VELIKA AFERA: Kako se namještaju javni natječaji za aute EKSKLUZIVNO u NEDJELJNOM

.

Direktori u Hrvatskim šumama nedavno su raspisali javni natječaj za 239 vozila: 10 kamioneta, 54 kombibusa, 77 osobnih i 98 terenskih vozila. Osim standardnih specifikacija, od dobavljača su za pojedine automobile tražili da imaju obvezan tempomat i upravljač presvučen kožom kako dlanovima ne bi bilo neudobno. Pazilo se i na stil pa su zahtijevali da vanjski retrovizori i kvake budu u boji automobila. CD player je morao imati minimalno osam zvučnika kako bi se glazba doživjela potpuno, a prednja sjedala trebala su imati i potporu za kralježnicu, jer vrhunska udobnost je bitan element u vožnji. Dužina vozila trebala je biti najmanje 4765 milimetara, širina od najmanje 1820 milimetara. Čak su tražili da se i suvozačka sjedala podešavaju elektronski, a zaželjeli su i gume od 16 cola. Ovdje nije bilo riječ o sigurnosnim elementima, već su doslovno prepisane specifikacije dodatne opreme iz kataloga koncerna Volkswagen kako bi se zadovoljilo normama koje imaju isključivo automobili jednog distributera - P.Z. Auta .

Rekordna prodaja

- Poništili smo natječaj prije mjesec i pol dana, jer smo shvatili da su nam potrebniji traktori i proizvodna sredstva - kaže direktor Hrvatskih šuma, Darko Vuletić, o spornom natječaju.

U državnim tvrtkama i institucijama, kao i u Gradu Zagrebu, gotovo svi voze Volkswagen. Ili Škodu. Ponekad netko poželi i luksuzniji Audi. A svi oni imaju istog dobavljača. P.Z. Auto, u suvlasništvu hrvatskog kralja automobila, Pave Zubaka, generalni je distributer vozila marki Škoda, Volkswagen, Audi, Seat i Porsche za Hrvatsku i na gotovo svim državnim natječajima jedini oni pobjeđuju. To je sasvim jasno kada se prouči dokumentacija koju ekskluzivno objavljujemo u Nedjeljnom. Iz tehničkih specifikacija natječaja vidi se kako se traže vozila koja može isporučiti jedino i isključivo ta kompanija. Riječ je o provedenim natječajima za Ministarstvo unutarnjih poslova, za Hrvatske šume, Hrvatsku lutriju, Hrvatske vode i Grad Zagreb. A poznato je da njihove limuzine voze i u Hrvatskoj elektroprivredi, Hrvatskim vodama te Hrvatskim poštama. Ukupan broj vozila koje je isporučio P.Z. Auto u prošloj godini, samo iz dokumentacije koju posjedujemo, je 1448. Taj broj je sigurno veći uzme li se u obzir da i druge javne tvrtke, za koje nemamo uvjete natječaja, voze upravo automobile P.Z. Auta.

Najveći tender u prošloj godini, koji je išao preko Ureda za središnju javnu nabavu, bio je vrijedan oko 200 milijuna kuna i preko njega se tražilo 1103 vozila, a većina, točnije 856, otišla je MUP-u. Svi su bili Volkswageni ili Škode, a ukupan iznos tendera znači da je svako to vozilo koštalo 181.323 kune. Skuplje nego kada privatna osoba kupuje vozilo u autosalonu. Takav natječaj, kažu brojni stručnjaci s kojima smo razgovarali, više liči na Škodin i Volkswagenov katalog, negoli na ozbiljni dokument.

Točne mjere

Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da MUP na leasing traži automobile koji imaju obujam prtljažnika 560 litara, snagu motora od 75 do 90 kilovata, da su minimalno dugi 4400 milimetara, široki 1750 milimetara, a visoki 1630 milimetara. Dakle, nije važno koliko automobil stoji, koliko troši, ali je zato presudno da ima prtljažnik od 560 litara. Nije slučajnost da samo dva modela na tržištu zadovoljavaju sve ove uvjete. To su Škoda Octavia i nešto skuplji Volkswagen Passat. Oba, naravno, pripadaju istom uvozniku. I ovim su potezom automatski izbrisani svi konkurenti. Da je riječ o ozbiljnom natječaju, onda bi se propisala osnovna klasa automobila, cijena, osnovni parametri motora (dizel ili benzin), a obujam prtljažnika može biti spomenut samo kao faktor sigurnosti. MUP-u, čini se, nije stalo ni do ekologije, pa u uvjetima natječaja nigdje ne spominju emisiju CO2. Ovako, izgleda kao da MUP ima neki fetiš na prtljažnike. Ili je ipak riječ o pogodovanju jednom dobavljaču?

- Tenderi su raspisani prošle godine, mi se sada bavimo drugim stvarima. Pošaljite upit, pa ćemo vam odgovoriti u ponedjeljak - odgovorio je načelnik Ureda ravnatelja policije, Krunoslav Borovec.

Primjer drugi. Glavni igrači: opet MUP- i P.Z. Auto. Za 120 vozila traži se prtljažnik obujma 280 litara. I opet baš jedan i jedini model, Volkswagen Polo, ima upravo u milimetar zadane dimenzije.

Većina napovlaštenih distributera automobila zna kome se namještaju natječaji, ali se ne žele upuštati u tu vrstu polemike. Zanima ih jedino zbog čega su neki natječaji vrlo uski i zbog čega u natječajima nema fleksibilnosti.

- Tu prije svega mislim na tehničke karakteristike. Jer ako ne zadovoljite jednu tehničku karakteristiku, ispadate iz natječaja. Zaista je besmisleno u natječaju naznačiti da se traži automobil visine 1450 milimetara i zbog toga iz daljnjeg natjecanja izbaciti distributera onih automobila koji su visoki 1451 milimetar ili pak 1449 milimetara. Besmisleno je i da se propiše da automobil određene klase mora imati snagu 125 kilovata, kada svi znamo da automobil jednako dobro ide i ako ima snagu 124 kilovata ili 126 kilovata. Zašto se ne odlučuje na temelju cijene ili ekološke prihvatljivosti - pita se Tomislav Hršak, komercijalni direktor Citroëna Hrvatska.

Leasing umjesto kupnje

Njegova tvrtka nekoliko puta je slala pritužbe Uredu za kontrolu javne nabave, a francuska je Vlada Hrvatskoj slala prosvjednu notu zbog sumnji na namještanje natječaja. Ali, uzalud. Žalbe se uvijek odbacuju. Predstojnik Ureda za središnju javnu nabavu, Dražen Ivanušec, nije želio komentirati MUP-ov javni natječaj za automobile u kojemu se tražilo da prtljažnik mora imati obujam od 560 ili 280 litara.

- To pitajte u MUP-u - rekao je kratko.

- Ali zašto u tom natječaju nigdje nije spomenuta emisija CO2, što je svugdje praksa? - pitamo.

- Isto tako pitajte MUP - ponovio je.

Ipak, istaknuo je kako je prilikom natječaja za automobile vrlo važno naglasiti kakvu svrhu ima to vozilo, odnosno hoće li biti za uporabu u gradu, hoće li se koristiti za duža putovanja ili će, pak, biti dostavno.

- Mi se zalažemo da se u tehničke specifikacije svakako uvrsti potrošnja kao i ekološka prihvatljivost. Svaki naručitelj se mora pridržavati načela javne nabave i pravila. Nabava ne smije biti diskriminirajuća jer svi moraju biti jednako tretirani, tj. ravnopravni, a tehničke specifikacije neutralne. Kroz njih se ne smije favorizirati nikoga. Dokumentacija koja je diskriminirajuća, koja upućuje na nekoga, može biti korumptivni indikator. Ako se radi o više različitih vrsta vozila, onda isto tako mora biti i više tendera kako se nikome ne bi pogodovalo - naglasio je Ivanušec te dodao kako se u natječajima mora voditi briga o malim i srednjim poduzetnicima.

U MUP-u se, s druge strane, pravdaju kako su jako zadovoljni sa Škodama kao službenim automobilima. Što je sigurno točno, ali to ne znači da oni automatski trebaju biti i opisani u tehničkom dodatku tendera. Jer riječ je o državnim institucijama koje bi trebale gledati kako uštedjeti novac poreznih obveznika. A unaprijed određeni natječaji to sigurno nisu. Octavia možda i jest vrlo dobar, pa čak i odličan automobil za policiju, ali način na koji se nabavlja sigurno nije. Jer, da je otvoren pravi natječaj u kojem se odredi klasa automobila i najviša cijena koju je MUP spreman platiti, sigurno bi se i zastupnik Škode stisnuo i ponudio bolje uvjete, nego kada je tender unaprijed dogovoren i zapravo uvoznik postaje monopolist koji ima znatno više manevarskog prostora.

Zanimljivo je kako MUP u posljednjih 15 godine jedino u periodu između 2000. do 2003. posao nabave novih automobila nije dodijeljivao Volkswagenovoj grupaciji. Za vrijeme koalicijske vlade, MUP-ov vozni park bio je podijeljen uglavnom na Fiat i Opel, a i ostali zastupnici su imali pojedine ugovore.

MUP je, inače, prije nekoliko godina odlučio promijeniti način organizacije svog voznog parka. Umjesto da automobile kupuju na neodređeni period, izabrali su plaćanje leasinga, odnosno posudbu. To je bio pametan potez, jer se točno unaprijed zna trošak svakog vozila. A leasing kuće nude i kompletnu uslugu održavanja uključenu u cijenu leasinga. MUP je to i odabrao za neke od svojih automobila, no začuđujuće, nisu se odlučili na tu opciju kod presretača koji godišnje naprave preko 300 tisuća kilometara i koji će se vrlo vjerojatnije više kvariti od onih koji prijeđu dvostruko manje kilometara.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg