NOVI SUKOB U VLADI Linić želi dati Dioki Ježiću i Rusima! Čačić: 'Nema šanse!'

Potencijalni kupac Diokija, švicarski konzorcij United Energy Commodities (UEC), i azerbajdžanski MES, koji je nekoliko dana prije njih pokazao interes za Dioki, dvije su povezane tvrtke, a cijelu operaciju vodi, doznajemo, Robert Ježić.

Konzorcij UEC sa sjedištem u Švicarskoj zapravo je manja rusko-ukrajinska trading kompanija koja trguje petrokemijskim proizvodima i već posluje u Srbiji i Slovačkoj. O njima se, kao i o azerbajdžanskom MES-u, malo zna u biznis krugovima, a u Vladi ne žele dati informacije.

Linićevi argumenti

Ponuda za preuzimanje tvrtke je na stolu, a sada se iščekuje reakcija Hypo banke i Vlade.

Novi bi ulagač u kompaniju odmah trebao unijeti pet milijuna eura svježeg casha kako bi se radnicima isplatili dugovi za plaće, a planiraju uložiti i 15 milijuna eura u pokretanje proizvodnje.

S obzirom na to da je upravo od stečaja spašena Ingra, ministar financija Slavko Linić ne vidi zašto se uspješna priča ne bi ponovila s Diokijem koji bi se bavio uslužnom preradom. U predizbornim mjesecima, dok je drama oko Diokija bila na vrhuncu, Linić je nekoliko puta viđen na Žitnjaku, a svoje prijateljstvo s Ježićem nikada nije skrivao.

Nepovoljna ponuda

Dok ministar Linić zagovara prodaju Diokija rusko-ukrajinskom konzorciju, ministar gospodarstva Radimir Čačić bio je skloniji kompaniju poslati u stečaj, jer njega u Diokiju zanima jedino zemljište za gradnju LNG terminala.

U Vladi su svjesni da u javnosti vjerojatno ne bi bilo dobro primljeno da će se Diokija, jednog od nekoć najvećih izvoznika u Hrvatskoj, s kvalitetnim proizvodom koji se ima gdje plasirati za zapravo mali novac, domoći nepoznati trgovci s putovnicama iz “egzotičnih zemalja”.

To više što je zapravo nejasno što se zapravo prodaje, o kakvoj vrsti suradnje je riječ? I je li predmet kupoprodaje i vrijedno zemljište od 300.000 m2 predviđeno za gradnju LNG terminala na Krku? To se javnosti još nitko nije udostojio objasniti, a iz manjka informacija stvaraju se različite konstrukcije.

Kupnjom Diokija dobili bi pristup proizvodnoj bazi, što sada nemaju - dopremali bi etilen na Krk te ga prerađivali u polietilen i slali na daljnju doradu. To je posao od kojeg je Dioki sasvim dobro živio dok Ježić nije kompaniju prezadužio, iz nje isisao novac i doveo je do propasti.

Novi su partneri prije svega zainteresirani za Dinina postrojenja u Omišlju. Početkom mjeseca obišli su i zagrebačke pogone DOKI za proizvodnju ekspandiranog polistirena u Zagrebu, za etan nisu pokazali interes, ali zanimala ih je mogućnost prenamjene zagrebačke lokacije.

U kompaniji je kaotična situacija: od kraja svibnja Dioki radi bez Uprave, a dotadašnjem predsjedniku Uprave Leu Dolezilu mandat nije produljen.

Kaos u Diokiju

Imovina tvrtke polako se smanjuje. Raiffeisen banka i prije je bila ušla u vlasništvo jedne zgrade na Žitnjaku, a u srijedu je Siemens pokrenuo ovršni postupak za upravnu zgradu na istoj lokaciji zbog duga koji je narasao na 70 do 80 milijuna kuna.

Prije prodaje Diokija bit će potrebno konačno razriješiti status zemljišta na kojem bi država željela vidjeti LNG terminal. To je zemljište u 18-postotnom vlasništvu Dine, a ostatak drži Ježićev Adria Oil iz Milana. Založno pravo na tu nekretninu pak pripada Hypo banci. Država je naumila da se HEP zaduži kod Hypo banke kako bi otkupio zemljište, o čemu se još razgovara.

Novac od prodaje zemljišta za gradnju LNG-terminala ne bi uspio pokriti Diokijeve dugove, no banci bi bilo dobro da konačno počne zarađivati na Diokiju.

Uloga Hypo banke

Državi je u interesu da stekne kontrolu nad zemljištem i slobodna je birati strateškog partnera za gradnju terminala, što značajan dio struke smatra utopističkim projektom. HEP-ov interes u tom projektu pak nije osobito značajan, no dođe li do realizacije LNG projekta, na toj lokaciji napravit će manju regasifikacijsku termoelektranu. Uz to, od te se kompanije očekuje da se dodatno zaduži iako i sada ima problema s realizacijom vlastitog investicijskog ciklusa.

Hypo banka preko založnog prava kontrolira čak 76% dionica jer je Diokiju plasirala 53 milijuna eura kredita te ima založno pravo na oko 200 milijuna eura imovine te tvrtke.

Ta banka, kao ni ostale banke vjerovnice nisu bile zainteresirane za ulazak u suvlasništvo Diokija, a nije ih zanimao ni reprogram ni otpis dugovanja za kredite koje su svojedobno davale nekritički, šakom i kapom. Strateški partner koji će uložiti u pokretanje proizvodnje na Omišlju, a možda i u Zagrebu, trebao bi u Hypo banci biti dočekan s ovacijama. Toga su svjesni i radnici, koji su Hypu čak najavili da će im u slučaju negativnog ishoda doći “kampirati” pod prozore crne zgrade na Slavonskoj aveniji.