Olgica Spevec: 'Spasit ćemo Hajduk ako nas uvjere da će se restrukturirati'

Iako se nakon objave najnovijeg izvješća EU o napretku Hrvatske u nekim europskim metropolama sve češće spominje odgoda našeg ulaska u EU, Olgica Spevec, šefica hrvatske antimopolske agencije i pregovaračica u poglavlju o tržišnom natjecanju, nije zabrinuta. Brodogradnja, tvrdi, sigurno neće odgoditi naš ulazak u Uniju jer stvari su tu zapravo jednostavne i zapisane u Pristupnom ugovoru, a svode se na preuzetu obvezu da provodimo pravnu stečevinu EU. Stoga su u fokusu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) sada neki drugi problemi, također vezani uz kroničan hrvatski problem davanja državnih potpora. O tome, kao i o drugim temama, razgovarali smo s Olgicom Spevec u njezinu uredu na 14. katu Zagrepčanke.

Kako ocjenjujete izvješće o monitoringu Hrvatske? Dio primjedbi EU odnosi se i na poglavlja o kojima ste vi pregovarali, posebice u segmentu brodogradnje.

- Kada je riječ o poglavlju Tržišno natjecanje, monitoring izvješće, osim pitanja vezanih uz dovršetak restrukturiranja triju brodogradilišta, sve drugo zapravo ocjenjuje pozitivnim. Naravno da je nas najviše zanimala ocjena rada AZTN-a. Tražilo se da ojačamo primjenu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja u Hrvatskoj i tu smo dobili odlične ocjene, jer je ocijenjeno da je AZTN u potpunosti funkcionalno i operativno neovisno tijelo i da te propise dobro provodi.

Dobre ocjene dobili smo i u onome što je napravljeno sa željezarama u Splitu i Sisku, a pozitivno su ocijenjeni i napori Vlade da riješi problem brodogradnje. No, ostalo je pitanje privatizacije triju velikih brodogradilišta i u izvješću se kaže da se taj dio posla treba završiti radi nas samih, a ne EU. Dakle, od svih pitanja kojima se bavi monitoring u poglavlju Tržišno natjecanje dosad je ostao neispunjen samo dio jednoga, a to je dovršetak privatizacije Brodosplita i pronalaženje održivog rješenja za 3. maj i Brodotrogir. Mislim da se nedovoljno ističu te dobre ocjene - rada AZTN-a i mjera koje je provela Vlada.

Dijelite li premijerovo mišljenje da ćemo u sljedećih osam mjeseci riješiti problem brodogradnje?

- Ne mogu odgovoriti u kojoj je trenutačno fazi koje hrvatsko brodogradilište. To je pitanje koje treba postaviti Ministarstvu gospodarstva. No, mogu reći da nas sada čekaju odlučujući koraci.

Činjenica je da nas problem brodogradnje muči 20 i više godina, a uvijek smo ga rješavali na isti način: preuzeti jamstva, otpisati dugove i zatim ispočetka, bilo s istim, bilo s promijenjenim upravama, ali uvijek s istim rezultatom - novim gubicima koje su plaćali porezni obveznici. Nije bilo snage da se izvrši restrukturiranje tako da država kao vlasnik i uprave provedu dubinske rezove i promijene način poslovanja, tako da dođe na tržišno održive temelje. Stoga je donesena politička odluka da brodogradilišta idu u privatizaciju jer je bilo lakše donijeti odluku o prodaji brodogradilišta nego da sama država, kao vlasnik, u njima provede nepopularne mjere. U konačnici, privatizacija bi bila odlično rješenje da je i provedena u vrijeme kada je odluka donesena, dakle 2008., kada je potražnja za brodovima na svjetskom tržištu bila na vrhuncu.

Možda je najveća ironija u cijeloj priči oko EU da smo u pregovore ušli s nerestrukturiranom brodogradnjom i da smo ih s takvom brodogradnjom i završili. Ta Europa se, dakle, u slučaju brodogradnje čak pokazala prilično tolerantnom, vjerojatno dijelom i zahvaljujući krizi koja je zahvatila svijet, a i zbog iskustava u prethodnom valu proširenja. Naime, treba znati da brodogradnja i u drugim zemljama, a ne samo u Hrvatskoj, proživljava teške dane. S druge pak strane, Poljska je postala članica EU s nerestrukturiranom brodogradnjom, dio je brodogradilišta restrukturirala, dio likvidirala tek nekoliko godina nakon stjecanja članstva. I velike gospodarske sile, poput SAD-a, odrekle su se ove djelatnosti: ta zemlja danas ima samo nekoliko brodogradilišta, i to vojnih. Brodogradnja se seli na Daleki istok, a na nama je da pronađemo nišu za daljnji razvoj - u gradnji kruzera, sofisticiranih platformi, ribarica, jahti.

Može li nam se problem brodogradnje ispriječiti na putu u EU?

- Ne vjerujem, jer u Pristupnom ugovoru piše da, ako se ne završi restrukturiranje do 1. srpnja 2013., slijedi nalog za povrat potpora koje je država davala škverovima. Te su potpore do kraja rujna prošle godine iznosile nešto više od 16 milijardi kuna. Ako se, dakle, do tada ne riješi pitanje škverova, Vlada će biti dužna osigurati povrat danih potpora. Za brodogradilišta bi to značilo ili da će morati vratiti novac, ili da će morati ići u stečaj ili likvidaciju. Izbor je ili privatizacija, ili primjena pravne stečevine EU. Brodogradnja nas, dakle, neće zadržati izvan EU. Ovo što piše u izvješću o monitoringu samo je upozorenje na ispunjavanje obveza koje smo preuzeli, jer u suprotnom slijedi stečaj brodogradilišta.

Brodogradnja, ipak, uz postojeće probleme gomila i nove. DIV, primjerice, još nije preuzeo Brodosplit, dok se, s druge strane, išlo u privatizaciju Uljanika, iako Bruxelles od nas to nije ni tražio, očito s ciljem da se spasi 3. maj.

- Ja o DIV-u mogu govoriti samo u pozitivnom kontekstu, iz iskustva tijekom pregovora i priprema programa restrukturiranja. Kad se radi o potpisivanju privatizacijskog ugovora, opet morate pitati Ministarstvo gospodarstva.

Što se Uljanika tiče, koncept njihove privatizacije smatram odličnim rješenjem jer će zasigurno povećati efikasnost njihova poslovanja kroz povećanu odgovornost menadžmenta i samih radnika Uljanika za rezultate poslovanja, a time i izvoznu konkurentnost ovog brodogradilišta. Ako Uljanik odluči preuzeti 3. maj - a ja takvu odluku još nisam vidjela - morat će ponuditi program restrukturiranja riječkoga brodogradilišta, koji će uvjeriti Bruxelles da je dugoročno poslovno održiv i u skladu s obvezama koje su preuzete pristupnim pregovorima - od vlastitog doprinosa, preko kompenzacijskih mjera, pa do potpora.

Kada već govorimo o državnim potporama, kako Hrvatska sada stoji s njima?

- Uskoro će AZTN objaviti izvješće o potporama u 2011., zajedno s procjenama za 2012., pa ćemo imati i konkretne brojke. U ovom trenutku mogu samo reći da su potpore u 2011. bile nešto malo manje nego 2010. Nedvojbeno je da je tih osam do devet milijardi kuna, koje se u Hrvatskoj troše za potpore, razmjerno velik iznos u odnosu na naš BDP. Nepovoljna je i struktura potpora jer su one najvećim dijelom usmjerene na pojedine sektore, kao što su poljoprivreda, promet i brodogradnja, dok je i dalje premalo horizontalnih potpora, onih koje potiču inovacije, istraživanje, razvoj i zaštitu okoliša i svojevrsna su investicija u budućnost. Po tome se i dalje jako razlikujemo od prosjeka EU, pa čak i od naših susjeda Slovenaca. Problem je u tome što se u Hrvatskoj na potpore još uvijek gleda prvenstveno kao na pomoć onima koji su u teškoćama, a ne kao na instrument ekonomske politike.

Uključili ste se u spor oko davanja jamstva Hajduku.

- Da, upravo radimo na tome. Tu je nedvojbeno riječ o dodjeli državnih potpora, odnosno novca poreznih obveznika grada Splita jednom poduzetniku. Nedvojbeno je i da je Hajduk poduzetnik: ne samo da je organiziran kao trgovačko društvo, nego se bavi komercijalnim aktivnostima, poput kupnje i prodaje igrača i prodajom ulaznica i oglasnog prostora. Nema, dakle, nikakve sumnje da se u vidu jamstva jednom poduzetniku dodjeljuje državna potpora. Također, prema dokumentaciji, razvidno je da je riječ o poduzetniku u teškoćama, što znači da bi on mogao dobiti jedino potporu za sanaciju i restrukturiranje. Da pojednostavim, isti propisi koji vrijede za Brodosplit moraju se primijeniti i na Hajduk.

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg