Nedavni događaj potaknuo me da se zapitam jesu li ljudi svjesni da brojne biljke koje nas okružuju sadrže supstance opasne za zdravlje ako ih se konzumira ili dođu u doticaj s kožom? Jedan gospodin me upitao može li se raditi pekmez od plodova lovor višnje (Prunus laurocerasus). Pomislio sam da je šala, no on mi je rekao kako je pekmez već napravio te pita samo “informativno”, da smiri susjedu koja tvrdi da je otrovan. To mi je upalilo alarm. Iako sam znao da su list i plod otrovni, odlučio sam više istražiti o lovor višnji. U svim meni dostupnim literaturama biljka je označena kao otrovna, no neki podaci ukazivali su da su te otrovne supstance u stvari ljekovite.
Plod je ovalna, prvo crvenkasta, a zatim crna koštuničava bobica. Sadrži hidrocijaničnu kiselinu koja se nalazi u svim dijelovima biljke. Plod i list pak sadrže prulaurasin (laurocerasin). Iako je riječ o otrovima, spominje se da se laurocerasin u narodnoj medicini koristi kao “sedativ i narkotik” te da “pomaže kod kašlja, astme, protiv depresije i probavnih smetnji”. A, hidrocijanična kiselina se koristi za “ubijanje stanica raka”.
Međutim, stvar je u pravilnom doziranju i niste li farmaceut ili kemičar, nemojte se igrati dijelovima biljke i plodovima. Plod nije jestiv poput višnje ili trešnje i NE TREBA ga jesti. Nisam dovoljno kompetentan da razglabam o otrovnosti supstanci unutar pojedine biljke i eventualnim “ljekovitim dozama”, no mogu vam ukazati na biljke koje imate u svojem okruženju, a mogu vam naštetiti.
1. VIBURNUM
Postoje brojne vrste viburnuma, a jedna od najčešćih u našem podneblju je Viburnum rhytidophyllum, zimzelena, grmolika biljka. Cvate bijelim loptastim cvjetovima koji se zametnu u crvene bobice, a dozrijevanjem postanu crne. Konzumacija izaziva povraćanje, proljev, a lišće može prouzročiti burne alergijske reakcije.
2. KALINA
(Ligustrum vulgare L.)
Listopadni grm, često se sadi kao živica, dekorativan zbog svojih crnih bobica koje dozrijevaju ljeti. Bobicama otrovnost daju saponozidi. Nadražuju kožu, a u većoj količini može izazvati želučane tegobe, grčeve i zatajenje cirkulacije.
3. OTROVNI RUJ
(Cotinus coggygria)
Grmolika, listopadna biljka sa zelenim, crvenkastim ili ljubičastim listovima, cvate bijelim ili crvenim pahuljastim cvjetovima (slika 1). Lišće, stabljika i korijen sadrže otrovnu smolu, koja već u vrlo malim količinama može prouzročiti alergijsku reakciju na koži. Osip se razvije za otprilike dva dana i potraje oko sedam dana.
4. LOVOR VIŠNJA
(Prunus laurocerasus)
Zimzeleni grm, cvate bijelim cvjetovima, plod je okruglast, sazrijeva u kolovozu i rujnu. Često se sadi kao živica. Svježi listovi biljke mogu izazvati slična trovanja kao cijanovodična kiselina (slika 2).
5. ZABELIANA (Prunus Laurocerasus)
Varijetet lovor višnje. Raste u manjim grmovima, a njezin list je nešto manji i tamniji.
6. TISA
(Taxus baccata)
Crnogorična vrsta, koja se često sadi po parkovima jer je atraktivna zbog tamnozelenih iglica i jarkocrvenih bobica (slika 3). Gotovo svi dijelovi biljke, a pogotovo listići, otrovni su jer sadrže smrtonosni alkaloid taksin. Neotrovan je samo vanjski dio crvene bobice (usplođe).
7. OLEANDER
(Nerium oleander)
Izuzetno rasprostranjena zimzelena biljka, pogotovo u primorskim dijelovima Hrvatske. Svi njezini dijelovi sadrže nekoliko vrsta otrova. Najotrovniji su oleandrin i neriin, koji utječu na rad srca. Simptomi trovanja su: proljev, povraćanje, jaka bol u želucu, vrtoglavica, nepravilan rad srca.
8. ŠIMŠIR
(Buxus sempervirens)
Zimzeleni ukrasni grm kojeg najčešće koristimo za niske živice. Cijela biljka je otrovna pa je prilikom rukovanja dobro koristiti zaštitne rukavice. Iako nisam pronašao bilješke o ozbiljnijem trovanju, može izazvati povraćanje, proljev, grčeve.
9. BOŽIKOVINA
(Ilex aquifolium)
Vrlo atraktivna zimzelena biljka, zbog crvenih bobica i neobičnih listova. Kod nas je zaštićena biljka, a može uzrokovati povraćanje i proljev te bolove u želucu.
10. ILEX PERNYI
Varijetet božikovine, ima sitnije listiće. Češće se pojavljuje u privatnim vrtovima jer nije zaštićen.
1. KOZLAC
(Arum maculatum)
Zeljasta biljka, s neuglednim, sitnim cvjetovima. Plodovi su narančasti, poslagani poput grozda pa je nazivaju i “zmijino grožđe”.
Cvjetovi i klip imaju neugodan miris, a gotovo svi dijelovi svježe biljke mogu uzrokovati upalu i otekline na usnama i u ustima. Kao znak trovanja javlja se bol u želucu, proljev, grčevi i nepravilan rad srca, a kod težih trovanja može nastupiti i smrt. Posebno se treba čuvati otrovnih listova, koji podsjećaju na list blitve, ali i otrovnih bobica, koje bojom naročito privlače djecu (zabilježeni su smrtni slučajevi).
2. HORTENZIJA
(Arum maculatum)
Omiljeni stanovnik vrtova. Ima ogromne loptaste cvjetove koji se prelijevaju od bijele do plave boje, koja varira ovisno o pH vrijednosti tla (slika 4). Cvjetovi kriju glikozide, koji mogu uzrokovati osip i svrbež kože, naticanje, mučninu, pojačano znojenje, a ako se na vrijeme ne dobije protuotrov, trovanje može dovesti i do kome te otkazivanja krvožilnog sustava.
3. GLICINIJA
(Wisteria sinensis)
Listopadna penjačica, koja se orezivanjem može oblikovati u stablo. Cvjeta u svibnju bijelim, svijetloplavim, roza, ljubičastim cvjetovima koji tvore grozdove 25 do 50 cm. Mahune i sjemenke su vrlo otrovne, mogu izazvati velike želučane probleme, a u težim slučajevima i smrt.
4. ĐURĐICA
(Convallaria majalis)
Zeljasta biljka cvate sitnim bijelim cvjetovima koji su poput malih zvonaca uz intenzivan i prepoznatljiv miris (slika 5). Listovi sadrže srčane glikozide, koji mogu dovesti do zastoja srca. Trovanja đurđicama nisu rijetka jer je listove lako zamijeniti za jestivi medvjeđi luk.
5. BLJUŠT
(Tamus communis L.)
Bljušt je vrlo raširena povijuša po našim šumama, poljima i vlažnim mjestima. Biljka penjačica s jestivim, mladim, tankim izdancima i stabljikama. Otrovni su crveni okrugli plodovi koji dozrijevaju od svibnja do listopada. Od mladih izdanaka u proljeće mogu se pripremati juhe i variva, ali uz oprez. Trudnice ga nikako ne smiju konzumirati.
6. BRŠLJAN
(Hedera helix)
Višegodišnja, drvenasta, zimzelena biljka (slika 6). Plodovi su plavkastocrne bobice sa 2-3 sjemenke, koje sazrijevaju u jesen. Svi dijelovi bršljana su gorkog okusa i otrovni, a posebno bobice. Dodir s biljkom može prouzročiti kontaktni dermatitis, a pri konzumaciji korijena, lista ili bobica može doći do povraćanja i proljeva.
7. RICINUS
(Ricinus communis)
Dekorativna biljka crvenkastih listova i zanimljivog cvijeta (slika 7). Doista savjetujem da je ne držite u dvorištu imate li malu djecu. Iako se koristi za proizvodnju ulja laksativnog svojstva, cijela biljka je otrovna, a posebno sjemenke jer sadrže letalni toksin ricin, koji je 7 puta otrovniji od zmijskog otrova.
8. BAGREMOVA KORA
(Robinia pseudoacacia)
Osim cvijeta, svi dijelovi bagrema su otrovni, a posebno kora koja sadrži otrovne bjelančevine robin i fasin. Neki od simptoma trovanja su anoreksija, slabost, povraćanje, krvavi proljev, aritmija i drugi.
9. ANĐEOSKA TRUBA
(Brugmansia sp.)
Radi se o vrlo otrovnoj biljci pa je nerijetko u narodu još nazivaju i “mrtvačka” ili “đavolja” truba prema velikim cvjetovima (slika 8). Svi dijelovi biljke su otrovni, a može uzrokovati: ubrzan puls, gubitak ravnoteže, žeđ, groznicu, u težim slučajevima i komu.
10. LANTANA
(Lantana camara)
Robustan zimzeleni grm, koji raste do 2 metra u visinu i širinu. Uzgaja se zbog cvjetova koji starenjem mijenjaju boju. Plod je grozd zelenih bobica koje kasnije potamne (slika 9). Otrovni su nezreli plodovi. Upale na koži najčešće se jave kada se izlažemo suncu nakon rukovanja biljem.