'OVAJ POSAO NIJE UHLJEBLJENJE NEGO MUKOTRPNI RAD!' HDZ-ov kandidat za EP Krševan Antun Dujmović

Za političara koji tečno govori tri jezika Krševan Antun Dujmović (35) prilično ležerno propušta poentirati na slučaju “Pipl mast trast as”. Mladi HDZ-ov kandidat za Europski parlament umjesto upuštanja u političko podbadanje političkih protivnika radije se predstavlja kroz vlastite reference i europske ideale kojima je, kaže, privržen još od studentskih dana. Džentlmenski stoga staje u obranu Ingrid Antičević Marinović.

“Mediji su bili malo pregrubi prema njoj”, smatra, ali ističe da je poznavanje engleskog jezika jedna od ključnih osobina za buduće hrvatske europarlamentarce. Dujmović, inače mr. sc. s bogatim životopisom i dugogodišnjim iskustvom na međunarodnim konferecijama i europskim institucijama, relativno je nepoznat politički kadar, jedan od onih koji vjeruje da jedino mladi, sposobni i komunikativni ljudi mogu na pravilan način predstavljati Hrvatsku u EU. Razgovaramo o skorašnjim izborima za Europski parlament (EP), plaćama i benificijama zastupnika i konkretnim stvarima na koje će 12 budućih hrvatskih zastupnika moći u većoj ili manjoj mjeri utjecati pred očima 500 milijuna Europljana.

- Poziv europarlamentarca nije uhljebljenje. To je mukotrpni rad. Svatko tko misli drugačije ne pripada tamo, jasan je odmah na početku. Pitam ga koliko će u ovom kratkom vremenu kampanje kandidati imati šansi adekvatno se predstaviti biračima. Mare li uopće hrvatski građani za ove izbore?

- Smatram da se izbori za EP nisu trebali odvajati od lokalnih izbora u Hrvatskoj. Prije svega veći je trošak, a u drugim se zemljama u pravilu oni održavaju paralelno s lokalnima. Izbori su raspisani prije dva tjedna i ostala su samo četiri tjedna za kampanju što je prekratko. Skeptičan sam oko toga koliko će se građani uspjeti informirati oko važnosti EP-a za našu zemlju.

Moramo se grupirati

Zašto je EP toliko bitan prosječnom Hrvatu i njegovoj svakodnevici? Kako će se naši zastupnici tamo boriti za njega?

- EP je jedina institucija Unije za koju građani direktno biraju svoje zastupnike, dakle ne smo stranačke liste nego konkretna imena i prezimena. To su ljudi koje oni poznaju osobno ili kroz medije. EP ima važnu funkciju i ovlasti su mu dodatno povećane jer Unija time želi pokazati svoju demokratičnost. EP odobrava europski proračun koji će za sljedećih sedam godina iznositi tisuću milijardi eura. Ali puno bitnije - parlament potvrđuje zakone koji se direktno tiču građana Eu, što ćemo kroz tri mjeseca postati i mi sami. To su stvari koje utječu na svakodnevni život - od poljoprivrede, potrošača do okoliša. Zato je bitno da da imamo europarlamentarce koji će tamo štititi interese Hrvatske i njenih građana.

U redu. Ali koliko naših 12 zastupnika u parlamentu sa njih 751 uopće može utjecati na donošenje zakona?

- Prije svega treba reći da mi kao mala zemlja imamo proporcionalno veći glas. Primjerice, jedna Njemačka ima 82 milijuna stanovnika i 96 zastupnika od sljedeće godine, što ispada da jedan od njih zastupa interese 800 tisuća ljudi. S druge strane kod Malte, najmanje države EU taj je omjer 1:650 tisuća. EU je posebno brinula oko toga. Ipak ono gdje možemo biti jači, unatoč manjem broju zastupnika jest djelovanje kroz grupu.

Pojasnite...

- Malena smo zemlja, ali možemo se grupirati i tako bolje štititi vlastite interese. Za to je bitno da imamo kvalitetne i komunikativne kadrove koji znaju dobro lobirati. EP ima svoje plenarne sjednice kao i hrvatski Sabor. Ali postoji i rad u odborima u kojima se značajnije može utjecati na odluke, zaključke i amandmane. Tako osobna inicijativa samo jednog zastupnika, ako je dobro iskomunicirana i argumentirana, može imati veliki i važan utjecaj na neki zakon. Takva osoba mora biti vješta u lobiranju, javnom zagovaranju i imati dobre kontakte.

Što točno znači biti dobar lobist? Koje su to metode i osobine u pitanju?

- Takav zastupnik mora biti stručan. Mora imati jasnu agendu i viziju onoga što želi postići. Mora imati komunikacijske vještine i mora odlično poznavati jezike. Prilikom lobiranja nema prevođenja, riječ je o osobnom i prisnom kontaktu.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg